Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Srbija pred raspadom
Kuda ide Srbija

Srbija pred raspadom

PDF Štampa El. pošta
Emil Vlajki   
ponedeljak, 15. februar 2016.

„Elementarno, dragi moj Votsone“

Kada neke NVO, maltene svakodnevno, blate i izdaju svoju zemlju, to je perverzno normalno; one su, na koncu konca, za to plaćene, „punim šakama dolara“. Naravno, one to ne bi radile, niti bi postojale kao takve u Srbiji, da ih svaka marionetska vlast nakon 2000. godine, nije u tome izdašno ohrabrivala i pomagala. Jednog dana, ako Srbija kojim slučajem opstane, ove sluge svjetskog, neokolonijalnog imperijalizma, politički i „nevladini“ humanitarni magarci, bit će tretirane kao najveći izdajnici srpskog naroda.

Ali, što da čovjek radi sa dobronamjernim analitičarima koji, bez svake sumnje, žele svako dobro Srbiji, a, kojeg li apsurda, svojim teorijskim razmatranjima pomažu Srbiji da se što prije raspadne?

Tako se u poslednje vrijeme, preko medija, pa i u NSPM, pojavilo niz studija koje objašnjavaju kako nije dobro ući u EU zato jer tamo situacija nije, ekonomski, socijalno i politički najbolja, a prijeti joj i raspad. A vrijeme raspada EU, kao i kod radioaktivnih elemenata, neki situiraju, kao i kod Svetog rimskog carstva, u periodu od punih 1000 godina! Ovi analitičari, optimisti, uzimaju kao zdravo za gotovo da će Srbija sasvim sigurno opstati, ali će joj biti lošije nego sada ako uđe u Evropu. Bujrum!

Naša malenkost nije toliko vidovita da bi znala što će se desiti u slijedećih hiljadu godina, ali sasvim sigurno zna, i to je u nekoliko navrata nepogrešivo „prorokovala“ (vidjeti na primjer naš tekst iz 2002. godine „Prava kalvarija Srba još nije počela“), što bi se, ne daj Bože, vrlo lako moglo desiti u slijedećoj deceniji, kada će EU biti daleko od raspada. A čini se, nažalost, da su male šanse da se to loše po Srbiju ne desi.

Tim povodom, želimo da nešto kažemo svim dobronamjernim misliocima. Nije stvar u tome da li će Srbiji biti bolje ili lošije ako se angažira na takozvanom evropskom putu. Ako se krene na taj način, mogu se naći hiljade argumenata u korist EU, tako da ovakva debata, za i protiv, samo sakriva suštinu problema. Stvar je, naime, u tome, da takvo intelektualno angažiranje u krajnje nebitnom smjeru, znači sasvim sigurno doprinos (daljnjem) raspadu Srbije, do njenog nestanka! Drugim riječima, treba prestati sa kuknjavom: „Jao si ga nama ako uđemo u ovakvu, rovitu, propadajuću Evropu“. Treba, naprotiv, „spasavati glavu“, a ne baviti se lažnim „evropskim“ dilemama koje se Srbima, ispiranjem mozgova, nameću kao „prave“ i „bez alternative“.

Hajde da vidimo, zašto sadašnji „evropski put“ znači istovremeno i raspad Srbije. U ovom času, evropskim srbomrscima je najviše stalo da Srbija kroz odgovarajuća poglavlja faktički i bespovratno prizna samoproklamiranu Republiku Kosova. Vladajućoj političkoj eliti je ovaj antisrpski program, začudo, glavni, podrazumijevajući, adut kod naroda: „Dobro, dat ćemo Kosovo, ali ćemo zato, sasvim sigurno, ući u EU.“ Čak i ako su iskreni i dobronamjerni, a ne bismo se u to zakleli, malo morgen je da će se to desiti!

Kada se bude dao Kosmet, pojavit će se poglavlja o „dobrosusjedskim“ odnosima sa državama u regionu. Jasno je da će Hrvatska to obilato iskoristiti i usloviti svoj glas Srbiji za ulazak u EU sa mnogobrojnim koncesijama koje se tiču srpskih izbjeglica, njihove imovine, ćiriličnog pisma i tko zna čega još. S druge strane, Mađarska, a i Njemačka, će tražiti poseban status „autonomne“ Vojvodine, povratak njihovih izbjeglica iz Drugog svjetskog rata, privilegiran status njihovih manjina. Sve u svemu, Vojvodine kao integralnog dijela Srbije, bit će još samo na papiru. Najciničnija stvar će biti u tome, da kada se Srbija na taj način dezintegrira, dajući faktički Kosmet i Vojvodinu, onda tek neće biti primljena u EU.

Posebno će se otvoriti pitanje Raške (Sandžaka). Sada tamo postoje dvije glavne bošnjačke/muslimanske partije koje se igraju lošeg i dobrog policajca. Tko je još toliko naivan da vjeruje da sadašnja „prosrpska“ bošnjačka partija, kada „Veliki brat“ bude dao mig, da se neće priključiti svojoj braći po vjeri, odnosno ovoj drugoj partiji i da neće tražiti odcjepljenje tog srpskog teritorija?

Vjerujte riječima pisca ovih redaka, bošnjačka većina na Sandžaku je već ostvarena, i samo je pitanje relativno kratkog vremena kada će preći u fazu oštre političke, a i terorističke,  borbe za otcjepljenje u čemu će sve tamošnje partije biti jedinstvene, a uz bezrezervnu podršku „međunarodne zajednice“. I to po već poznatim scenariju koji se odigravao na Kosmetu.

Na kraju, ovaj samoubilački EU put Srbije znači i faktičko uništenje Republike Srpske.

Vratimo se na početak. Dilema nije da li i pod kojim uvjetima ući u Evropu. Jer to je sigurna smrt Srbije. Dođavola, što bi Čomski rekao, sa ovakvom fašističkom (antisrpskom i rusofobičnom) EU kao da je ona sveta krava. Imperativ je za Srbiju očuvanje njenog teritorijalnog integriteta koji se, ni na koji način, ne može očuvati tekućim evroatlantskim integracijama koje su u ovom času politički dominantne, i koje jedino imaju za („tajni“) cilj, zadatak, „demokratsko i humanitarno“ uništenje svega što je srpsko.  

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Koliko će po vašem mišljenju trajati vanredno stanje u Srbiji?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner