Kulturna politika | |||
Ideološko servisiranje "Betona" |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 30. novembar 2012. | |
Domet ideološke analize Jasmine Ahmetagić u tumačenju pisca ovog neideološkog teksta sveden je na „književni život“, odnosno na društvene “efemernosti“ i stav da su time „izneverena osnovna znanja teorije književnosti“. Pri tome se Jasmina Ahmetagić u stvari smešta u kontekst u kome ona nikada nije delovala kao izuzetno kvalifikovan i nadahnut znalac ne samo književne teorije. To je kontekst čije je rodno mesto u najbanalnijim narativima nacionalističke propagande iz devedesetih o „patriotama“ i „izdajnicima“. Ko je imao iole ozbiljniji i temeljniji uvid u dosadašnji književno-teorijski rad Jasmine Ahmetagić ne može je svrstavati u ideološki kontekst bilo kakvog nacionalizma jer ona tu nikako ne može da pripada. Ali očigledno je da bojovnicima iz "Betona" nije dovoljan njihov redovni dodatak, pa su svoju harangu protiv nacionalističkog narativa prebacili i u nedeljni dodatak Danasa. Radi se o izuzetno neargumentovanom i pamfletističkom podmetanju pisca ovog „eseja“ da se Jasmina Ahmetagić služi ideološkom kritikom kako bi se svrstala u preovlađujući nacionalistički blok. Time on samo potkrepljuje na ovaj veoma prizeman način osnovno polazište agilnih propagandista "Betona" da je u Srbiji i danas dominantan i „vladajući“ diskurs nacionalistički (i klerikalan) koji je i ideološki instrumentarijum i istovremeno je obezbedio softversku logistiku za ratove iz devedesetih.
Ovde nije u pitanju otvorena i brutalna ideološka diskvalifikacija samo Jasmine Ahmetagić, već je jasno da se radi o kontinuiranoj nameri autora koji pripadaju propagandističkom borbenom kompletu "Betona" da prikažu našeg najznamenitijeg pisca Borislava Pekića kao srpskog nacionalistu iz devedesetih godina prošlog veka, iako njegovo delo ne može biti predmet čaršijsko-pamfletističkih ideoloških obračunavanja. Borislav Pekić je govorio: “Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikada nijednu od tih osobina urođenih ili stečenih ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina, završava sa žrtvovanjem tuđih života“.
Oceniti knjigu Priče o Narcisu zlostavljaču: zlostavljanje i književnost (i to bez autorkine namere) kao „žetončić“ za privremenu razonodu palčeva književnog establišmenta i njegovih žirija, može samo onaj koji u stvari sebe jasno prokazuje kao politikantskog najamnika, koji je ovim tekstom samo obavio postavljeni betonski ideološki zadatak borbe protiv srpskog nacionalizma. A upravo je Jasmina Ahmetagić najbolji primer kako se može zahvaljujući talentu, znanju i moralnom stavu opstati na našoj književnoj sceni a da se pri tome ne pripada nijednom ideološkom ili književnom establišmentu. |