Početna strana > Polemike > Kako dosegnuti istinu
Polemike

Kako dosegnuti istinu

PDF Štampa El. pošta
Božo Bjelak   
ponedeljak, 04. april 2011.

(povodom teksta: „Kriptoanalitičari, NSPM i projekat Jeremić“)

Bez obzira na profesiju, ukoliko čovek ne želi da siluje svest i savest i običnu ljudsku pamet, mora jednostavno progovoriti, pokušati da nešto osmisli, da o nečemu promisli i da sve to domisli. Takođe, u ovim vremenima kada su se sve rijeke sveta prevrnule, kada je isplivao mulj i šljam, kada svetom (osim časnih iznimaka) vladaju problematični vladari, žalosnog intelektualnog i zdravstvenog stanja (nema više ličnosti na čelu država), svi smo postali instrument. Zato mekše, NSPM, mekše. Makar mekše prema nama koji se, ne šptedeći sebe, zdravlje, porodice, prijatelje, karijeru u pozitivnosm smislu te reči, angažujemo, da ne kažem borimo, bez crne banke, volonterski, za spas zemlje Srbije. S obzirom na to kakvo je sada stanje na i oko Kosmeta, da je Kosmet fantomska država, narkodilerska, teroristička, antisrpska, država koja je unesrećila i sami šiptarski narod (u jednoj bivšoj Istočnoevropskoj zemlji, dvojica mojih prijatelj Šiptara su mi, prošlog leta pričali i plakali, da su im zapadni zlikovci, razbili patrijahalni način života, porodicu, školstvo, a o ponašanju stranih plaćenika – vojnika prema življu, pogotovo ženskom, da se i ne govori), niko nije nevin, a ponajmanje srpska i predstavnika nacionalnih manjina, vladajuća „elita“.

Gospodin Jeremić je samo jedan mali pion u toj „eliti“, puki izvršilac lošeg gazde ili gazda. Niko, ko je blizu pameti, za toga čovjeka ne može reći da je izdajnik, dokazao je čak da je patriota, za razliku od drugih (posebno Natovaca), ali je nesvesno postao akter tajnih političkih operacija, dakle izvršilac. Na njegovu i našu nesreću, on je zalutao u politiku, posebno u diplomatiju (Andrić, nakon što je nabrojao koje osobine mora da ima diplomata, kaže: „ Ta služba ima svoje sjajne strane kojima privlači i vara ljude. Pogreška u izboru zvanja, plaća se u svim službama, ali nigde tako skupo i teško kao u diplomatiji. Ko se u njoj nije snašao, ona mu truje dušu, i stvara nesrećnike naročite vrste. Ta neobična, privlačna i teška struka od mnogih je stvorila nastrane ljude, mizantrope i kandidate za samoubice...“).

Diplomatija je odavno, a pogotovo od petog oktobra 2000.godine, sa trojicom ministara na čelu, nanijela Srbiji nesagledive posledice, odnosno Srbi nemaju svoju diplomatiju još od 1945. I g. Jeremić, kad god se oglasio skoro uvek je pravio potpune ili polovične neoprostive greške. Premlad je za te poslove, a godine donose mudrost, nema istorijsku svest, nema obrazovanje iz društvenih nauka, itd. Koja je to sila koja ga je terala da se često izuva pre reke. Šta mu je trerbala nedavna, primera radi, tirada, bolje rečeno slavpojka o 27 martu 1941. godine. Kod iole boljeg poznavaoca šta je bio 27. mart za srpski narod, proizvela je smeh i gorčinu. Mala deca znaju da je 27. mart Čerčilova uvaljarka i ujdurma, koja je izazvala pogrom Srba, a Broz je sa komunistima postao Čerčilov miljenik, Čerčil: „Mi smo ulazak Jugoslavije u rat platili milionima funti, pa ne dugujemo Srbima ništa“. Kakva ironija, i petooktobarska anarho i antisrpaka revolucija je plaćena milionima dolara, kako reče naš prijatelj Montgomeri, nakon koje su Dosovci došli na vlast, među kojima i Jeremić.

Nije figura, već istina, Pećka patrijaršija, Dečani, Gračanica i dr. svetinje su imena glavnih gradova srpske istorije, to su prestoni gradovi srpske istorijske ukorijenjenosti, tu su knjige pisane pod zvonicima, tu je veličanstvena srpska Jefimija, srpski univerziteti. Niko nije imao pravo da se tako surovo poigra i da sve to otme jednom napaćenom istorijskom narodu, jednoj suverenoj zemlji. Ko nije u stanju da o toj otimačini progovori istinom, anda je poštenije da ćuti.

Moj odgovor na tekst NSPM, koji je pun uvreda, zlobe, mržnje, potcenjivanja, prepotentnosti, osionosti, umišljenosti, pomalo vulgarnog i nedoličnog rečnika, ružnih sintagmi i reči, je tekst „Doviđenja voljena zemljo“. U tom tekstu citirao sam dvojicu uvređenih spisatelja i uveren sam da je bio izazov da napišu pamflet, od koga će se neko kad tad stideti. Ne šetam sa političarima, nisam „analitičar“, već činjeničar, nisam „kripto analitičar“, ponajmanje „površan i neobrazovan“, jesam nacionalista, ali nisam „tribalni“, nisam „tribalni zaverolog“, nisam klevetnik, ili kako bi rekli veliki anlitičari NSPM „difamolog“, nisam „kafanski konspirolog“, jer ne idem po kafanama, nisam „patogena bakterija“, jutros sam bio na anlizi krvi.

Da li bi trebalo da se makar malo zastidite, gospodo docenti, profesori, analitičari, kolumnisti, glavni urednici, i koje sve titule nemate. Na drugoj strani, prosto vam se divim kako izmisliste sve ove navedene i ne navedene sintagme i reči. Kultura, moral, vaspitanje mi ne dozvoljava da vas nazovem raznim visoko-parnim latinskim i dr. rečima i sintagmama, sličnim onima koje vrve u vašem tekstu. Vi  ste toliko ogrezli u zaštiti Jeremića da ste čak objavili moj ironični i sarkastični osvrt: „Ovo je jedan visokonaučni tekst. Jeremić je provereni patriota i svi koji ga napadaju su plaćenici Imperije zla“. Mislio sam da ga nećete objaviti, odnosno da će te shvatiti da sam kriptomanisao. Udavio sam se od smeha. Niste vi bezopasni, vi čak na kraju teksta, pamfleta, prijetite: „Mada nam, u slučaju potrebe, neće biti teško da se i time malo detaljnije i konkretnije pozabavimo“, misleći na naše kriptopriče. Biće mi posebno zadovoljstvo da se direktno osvrnete na moj tekst „Doviđenja voljena zemljo“.