Početna strana > Rubrike > Politički život > Licemerstvo naknadne moralnosti
Politički život

Licemerstvo naknadne moralnosti

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
subota, 21. februar 2009.

Treba provesti neko vreme u tom izolovanom gnezdu koje zovu Narodna skupština da bi se shvatilo kako su ljudi koji pojma nemaju o stanju u zemlji gotovo uvek oni koji tu zemlju predstavljaju. Ovo upozorenje Žozefa Prudona, iako izrečeno polovinom 19. veka, ima univerzalno i svevremensko značenje.

U ovu političku i društvenu pravilnost možemo se skoro svakodnevno uveriti. Najnoviji primer je izveštaj grupe „nezavisnih“ ekonomista i ocena da je Beograd najjeftiniji grad među osam glavnih gradova regiona. Na osnovu istraživanja može se izvesti zaključak da stanje nije toliko tužno kao što izgleda kada se čitaju izveštaji i informacije u medijima, naglasio je jedan od autora, nezavisni ekonomista Dragan Đuričin.

Međutim, svrha ovog istraživanja bila je da se pokaže da određeni trgovinski lanci (pogodite koji) nisu iskoristili svoj povoljan položaj i ostvarili monopolsku poziciju. Time se dokazuje da mi živimo u društvu u kome nema monopola i da, naprotiv, cveta konkurencija. Ostaje još samo da građani poveruju u ovu farsu koja vređa zdrav razum.

Vrhunac licemerstva, političkog autizma i bahatosti pokazao je ne prvi put ministar trgovine Slobodan Milosavljević, nastupajući još jednom kao portparol velikih trgovinskih lanaca, koji su po njemu oličenje zdrave konkurencije i nepostojanja monopola. On takođe navodi da njemu, kao ministru, ta činjenica o boljem životu imponuje tim pre što je Beograd konkurentan zahvaljujući proizvođačima analiziranih proizvoda, ali i trgovcima i pre svega trgovinskim lancima koji su uspeli da razviju ozbiljnu konkurenciju i tako spreče nastanak monopola.

Ministar trgovine je iskoristio i ovu priliku da istakne da su tvrdnje o postojanju monopola trgovinskih lanaca, a posebno kompanije „Delta“, prazne i proizvoljne priče nepotkrepljene istraživanjima pouzdanih „nezavisnih“ ekonomista. Pri tome, on žali što nije imao dovoljno naklonosti pojedinih medija da bolje prezentuje blagotvorno delovanje konkurencije, budući da istraživanje nije naručilo ministarstvo trgovine, već „nezavisni“ ekonomisti.

Ostaje nejasno kada ministar govori kao član vlade koja se bori protiv monopola, a kada kao zastupnik velikih trgovinskih lanaca. Zaista nezavidna pozicija i raspolućenost jednog vladinog predstavnika. Neprihvatljivo je da član jedne evropski i reformski opredeljene vlade uporno zastupa interese dominantnih trgovinskih lanaca, služeći se analizama koje iskrivljuju odnose u društvu. To govori o odsustvu odgovornosti predstavnika izvršne vlasti koji pokušava da nas ubedi da ono što mi vidimo i osećamo na sopstvenoj koži nije prava slika realnosti, već da naprotiv uživamo u blagodeti niskih cena i sveprisutne konkurencije. Za ovakve neprilične izjave u ozbiljnim demokratskim zemljama ministar bi bio pozvan na odgovornost ili bi podneo ostavku pod pritiskom javnosti.

Svakodnevni život u Srbiji se u velikoj meri pretvorio u borbu za preživljavanje, širi se siromaštvo i nezaposlenost, privatizacija se po svojim pogubnim posledicama manifestuje kao nadiruća pustinja, ugrožene su vitalne socijalne funkcije državnih institucija, ali to ne dotiče pesničku dušu ministra trgovine i „nezavisne“ ekonomske istraživače jer su oni dokazali da je naša slika stvarnosti izvitoperena i da je stanje životnog standarda, ali i ekonomije mnogo bolje nego što se nama čini. Ovakvo neodgovorno ponašanje ministra trgovine samo je izraz ukupnog odnosa ove vlade prema realnim ekonomskim i socijalnim problemima u društvu.

Svet sigurno ružičastije izgleda na gala prijemima prilikom otvaranja velikih trgovinskih centara. Ministar ekonomije Mlađan Dinkić tvrdi da će građani Srbije kao nekada davno opet moći da uđu u prodavnicu i kupe frižider, regal ili automobil, a da to i ne osete. Da li je ovom hiperaktivnom ministru poznato da ljudi danas u prodavnicama kupuju samo najosnovnije prehrambene proizvode i da to i te kako osećaju kao sve veći teret.

Još jedan od primera političke i moralne hipokrizije mogli smo videti u odluci članova Republičke izborne komisije iz Demokratske stranke da podnesu ostavke, nakon što su primili milionske svote za mukotrpni i predani rad. „Kao i u svim drugim institucijama, tako i u RIK-u mi imamo veoma moralne i odgovorne predstavnike koji su se sami odlučili na taj čin. Isključivi razlog za ostavke jeste moralne prirode. Predstavnici DS-a su ostavkama izrazili stav o događajima u RIK-u i o neodgovornom trošenju novca, iako nisu učestvovali u kreiranju procedura kojima je omogućeno neodgovorno trošenje novca. Dakle, oni su se na ovaj čin odlučili kao odgovorni i moralni ljudi“, navodi portparol DS-a Jelena Trivan.

Da li smo mi do te mere izgubili osećaj za odgovornost i ogrezli u politikantstvu i moralnom relativizmu da ne možemo više da prepoznamo stvarno značenje moralnosti. Proglašavati članove RIK-a za moralne uzore što su tek nakon otkrivanja u javnosti njihovih ogromnih novčanih nadoknada odlučili da iz „moralnih“ razloga podnesu ostavke može se tumačiti kao vrhunac bahatosti partijskih funkcionera. Duh Bodruma kao da je još uvek prisutan.

Verovatno članovima RIK-a dugujemo veliku zahvalnost za visokomoralni i humani podvig. O moralnoj odgovornosti za primanje dvostrukih plata i dosledno poštovanje utvrđene procedure nema ni reči. Dovoljno je što je portparol DS-a Jelena Trivan našla za shodno da nam pruži neposredne dokaze o izuzetnoj moralnosti članova DS-a u Republičkoj izbornoj komisiji. Tako se pokušava anulirati očigledna činjenica da je članstvo u RIK-u samo još jedna od unosnih sinekura koje koriste državni i partijski funkcioneri kao posvećeni pripadnici vladajuće državne i partijske oligarhije. Da li se neko od moralnih i časnih članova DS-a zapitao pre otkrivanja ove afere da li je moralno da za rad u ovom državnom organu primaju više od šest prosečnih plata pored svojih redovnih primanja? Naknadna pamet, kao i naknadna moralnost, ne vrede mnogo.

Za ovu hrabru odluku o ostavkama verovatno bi morali da budu posebno nagrađeni, možda članstvom u upravnim odborima, budući da su moralni i odgovorni kadrovi uvek potrebni. Najopasnije je za jednu stranku kada ne uspeva da realno sagleda situaciju u društvu i to je uvek znak da ostaje u izolovanom gnezdu, dok se spremaju veliki socijalni izazovi. Međutim, istorija je neumoljiva, pored onog koji se zatvara u svom svetu obmana život tutnji svojim tokom.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner