Politički život | |||
Rudi Đulijani u Beogradu – od bombardovanja do lepih želja |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 23. april 2012. | |
Beograd mnogi odavno porede sa Njujorkom, i po mnogo čemu su u pravu. Kao što Njujork ima Hadson i Ist River, tako i Beograd ima dve reke. Beograd je takođe centar muzičkih i kulturnih zbivanja u ovom delu sveta, i glavni grad svakome ko želi da napravi neku karijeru, mesto u kome se snovi ostvaruju, multikulturalni grad šansi, grad provoda koji nikad ne spava... Uostalom, i predsednik Srbije je pre mesec dana ovaj grad nazvao Njujork Balkana. Čini se da nema ništa logičnijeg od pokušaja da se iskustva iz Njujorka prenesu na upravljanje glavnim gradom Srbije. Rudolf Đulijani je ubedljivo najpopularniji gradonačelnik Njujorka, a svoju sposobnost u upravljanju metropolom potvrdio je i ponovo dokazao tri meseca pred kraj drugog mandata, kroz odlučno rukovođenje gradom u nedeljama nakon tragičnog rušenja Kula. Međutim, svoju popularnost stekao je znatno ranije, od početka prvog mandata, kada je svojim pristupom ,,nulte tolerancije’’ i reorganizovanjem gradskih službi, značajno smanjio stopu kriminala i korupcije. Glavni metod koji je sproveo u borbi protiv kriminala, zasnivao se na jednostavnoj teoriji po kojoj kriminal raste ukoliko na javnim mestima nema znakova prisustva države. Zbog toga se, pored promena u radu policijskih službenika, pozabavio manjim kriminalnim delima. Očistio je Tajms skver od prostitutki i dilera, naložio uređivanje javnih površina, proterao prosjake i čistače prozora automobila, odlučno kažnjavao upotrebu alkohola na javnom mestu, kao i posedovanje marihuane i pisanje grafita. Takva vrsta odlučnosti delovala je i na sve vrste kriminala, i on je od početka devedesetih počeo da opada. Zbog toga kažu da Njujork pre i posle Đulijanija više nikad neće biti isti.
Reakcije protivkandidata za gradonačelnika su razumljive, ali za Beograd stvarno ne bi trebalo da bude važno ko je savetnik za bolje upravljanje gradom, ukoliko je taj savetnik stručan i uspešan. U vremenu u kome i Vojska Srbije sarađuje sa Nacionalnom gardom Ohaja, pa sa njima obnavlja čak i škole i vrtiće po Srbiji, stvarno ne vidim zašto bi iko imao nešto protiv pomoći Rudija Đulijanija Beogradu. Takva pomoć bi mogla da bude više nego korisna. Istina je da je Đulijani podržavao bombardovanje Srbije, ali mnogi američki zvaničnici su to radili. I predstavnici ove države su sarađivali, i još uvek sarađuju, ne samo sa onima koji su podržavali bombardovanje, nego i sa onima koji su na njega politički uticali. Zbog toga, teško da su uverljivi argumenti onih koji podsećaju na prošle izjave Đulijanija. On i danas od predsednika Obame zahteva da bombarduje Iran. Možda priželjkuje i planira da jednog dana sarađuje i sa gradonačelnikom Teherana ili, ko zna, možda čovek prosto voli bombardovanje. Beograd i Beograđani nemaju ni koristi ni štete od nečijih neopreznih i neodmerenih izjava u novimana. Ali može da ima korist od Đulijanijevog profesionalnog iskustva u upravljanju metropolom. Sa svoje strane, Vučić je odgovorio na optužbe Đilasa tako što je rekao da su nam ,,potrebna rešenja, a ne spinovi’’, a iz SNS-a je stigla najava knjige ,,35 dana spinovanja Demokratske stranke’’, što je sve zajedno isto tako dobar spin, kada se ima u vidu da bi se upravo za Vučića moglo reći da je ,,izmislio’’ spin u Srbiji. Ništa loše, ali rekao bih da je to činjenica. Međutim, jedini problem za Vučića mogao bi da bude taj što izbori za gradonačelnika nisu neposredni, nego ga biraju odbornici u Skupštini grada. Ovaj potez SNS-a, ma kako marketinški potencijalno bio veliki, možda i neće imati očekivani rezultat, i zbog toga što je pitanje koliko prosečan srbijanski glasač zna ko je Rudi Đulijani. Zbog toga, ova poseta možda i nema toliko snagu koliku bi imala u nekoj drugoj državi. |