Početna strana > Prenosimo > EU: Ubrzano širenje na Balkan
Prenosimo

EU: Ubrzano širenje na Balkan

PDF Štampa El. pošta
Stratfor   
četvrtak, 19. novembar 2009.

(Stratfor, 17.11.2009)

Nemački kancelar Angela Merkel izjavila je 16. novembra 2009, tokom sastanka s predsednikom Srbije Borisom Tadićem u Berlinu, kako Nemačka smatra da je Srbija ispunila sve uslove da se odmrzne Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), što predstavlja ključni korak pre nego što Srbija konačno podnese zahtev za članstvo u Evropskoj uniji. Ona je takođe rekla da će Nemačka nastaviti razgovore s evropskim partnerima koji su protiv odmrzavanja SSP-a, misleći na Holandiju. To predstavlja veliku podršku Srbiji, jer je Nemačka značajna članica EU koja može bitno uticati na ostatak bloka da kandidatura Beograda postane realnost. Istog dana, ministri inostranih poslova EU su u Briselu prihvatili zahtev Albanije za status kandidata za EU. Sada je na Evropskoj komisiji da odluči da li je Albanija spremna za kandidaturu.

Ta dva poteza najjasniji su nagoveštaji do sada da je EU ozbiljna u nameri da priključi ostatak Balkana što je pre moguće. Ovi nagoveštaji pokazuju da je EU konačno spremna da plati cenu – koja će biti prilično visoka ako se uzme u obzir ekonomsko i socijalno stanje država Zapadnog Balkana – za stavljanje regiona pod svoju kontrolu i predupređivanje nedavnih ruskih i turskih pokušaja za upliv u region.

Širenje EU je proces na koji utiče geopolitika. Pristupanje Rumunije i Bugarske 2007. uglavnom je bilo motivisano željom EU da spreči bilo kakav ruski uticaj na nemirnom Zapadnom Balkanu. Te dve zemlje tada nisu bile spremne za pristupanje Uniji, a sudeći po problemima kontinuirane korupcije i organizovanog kriminala – možda ni danas nisu spremne.

EU je usporila svoje proširenje ulaskom Rumunije i Bugarske i da bi se posvetila pitanju unutrašnje ustavne reforme, kao i potrebom da splasne javno protivljenje njenom proširenju. Preokret u stavu EU direktno je motivisan uticajem Rusije i Turske na Balkanu.

Turska je nedavno demonstrirala svoj povratak u Bosni i Hercegovini – posebno među muslimanskim Bošnjacima – lobiranjem da se SAD povuku iz ustavnih reformi u BiH, takozvanog Butmirskog procesa. To je naljutilo EU koja je entuzijastički ušla u proces. I turski predsednik Abdulah Gul i ministar spoljnih poslova Ahmet Davutoglu jasno su stavili do znanja da je Ankara ključno zainteresovana za BiH. Prema Stratforovim izvorima u vladi BiH,  tokom oktobarskog sastanka u Cirihu Davutoglu je rekao državnom sekretaru SAD Hilari Klinton da ono što se dešava u Sarajevu jeste za Tursku unutrašnjepolitičko pitanje. Turski politički i poslovni uticaj raste i u Albaniji i na Kosovu, sa oktobarskom posetom Davutoglua i ulaskom turskih poslovnih ljudi u region.

U međuvremenu, Rusija je postala mnogo aktivnija u regionu. Ruski predsednik Dmitrij Medvedev je u oktobru bio u veoma zapaženoj poseti u Beogradu, donoseći sa sobom milijardu evra kredita i razgovore o strateškom partnerstvu sa Srbijom. Rusija se takođe mnogo više uplela u BiH, gde je predstavila sebe kao jemca Republike Srpske, srpskog političkog entiteta. Tokom poslednje posete Bosni i Hercegovini početkom novembra, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov pozvao je na zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika, međunarodnog administratora zemlje, što je stanovište vođa bosanskih Srba

Iz perspektive EU, političko mešanje Turske i Rusije može samo pogoršati stvari u regionu. Mogućnost EU da natera zemlje u regionu da rade ono što ona želi zavisi od pristupanja regiona Uniji, što je ključna inicijativa koju EU može ponuditi balkanskim zemljama. Sa Turskom koja govori Albaniji, Kosovu i Bosni i Hercegovini da predstavljaju centralni deo njene sfere uticaja i sa Rusijom koja daje novac i podržava Srbiju i Srbe u Bosni – iznenada se dobija alternativa dugom i mučnom procesu pristupanja Uniji. Do sada je Evropska unija samouvereno mogla ostavi Zapadni Balkan okružen (opkoljen drugim NATO ili EU zemljama) i da ne žuri, zadovoljna što region nema drugog izbora no da nastavi približavanje EU.

Ipak, entuzijazam Moskve i Ankare da obnove uticaj u region zabrinjava EU. Posebno brine mogućnost da različite etničke grupe vide Rusiju i Tursku kao potporu za  obnavljanje etničkih sporenja u regionu. Poslednja stvar koju EU želi na svojoj periferiji jeste još jedan krug bezbednosne nesigurnosti. Pitanje je samo da li je EU ovaj preokret izvela suviše kasno.

http://www.stratfor.com/memberships/149009/analysis/20091117_eu_rapidly_expanding_balkans

(Prevod: NSPM)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner