Početna strana > Prenosimo > Slobodna konkurencija, dim i paučina
Prenosimo

Slobodna konkurencija, dim i paučina

PDF Štampa El. pošta
Raša Popov   
utorak, 20. septembar 2011.

(Politika, 20. 9. 2011)

Kad se Evropa ujedinjavanjem uvećala, uvela je evropski novac evro. Tad smo svi primetili da taj jarkim bojama odštampani novac počinje da bledi. On je menjan po kursu jedan evro za dve nemačke stabilne marke. Ako si imao četiri hiljade maraka u banci su ti isplaćivali dve hiljade evra. Znači, evro je vredeo dvostruko više od marke.

Posle nepune dve godine, maglovito smo osetili da taj novi, skupi evro svojom vrednošću jedva da premaša onu našu staru stabilnu valutu, nemačku marku. Nije mnogo vode proteklo Dunavom, kad smo shvatili da ono što sad možeš da kupiš za hiljadu evra, vredi baš onoliko koliko je pre zamene novca vredelo hiljadu maraka! Evro je mic po mic bledeo i gubio svoju snagu. Sa užasom sam shvatio da su nas sve svi evropski bankari opljačkali za polovinu novca koji smo mi Evropljani imali! Gde su te pare otišle?

Ovih dana u Kulturnom centru Beograda predavanje je držao DŽon Relston Sol, predsednik svetskog Pen kluba. Govorio je o svojoj knjizi o propasti globalizma. Nazivaju ga jednim od stotine najmudrijih mislilaca sveta. On je lucidno prodro kroz maglu savremene svetske ekonomije i otkrio da je ona podložna pravljenju džinovskih deficita. Njom u vreme globalizma (i privatizacije) vlada doktrina da će sve nagomilane protivrečnosti rešiti tržište. Zato vođe današnjeg sveta sve prepuštaju tržištu da ono ispravi svaku grešku i glupost. Teoretičari tog novog svetskog uma (globalisti) pozivaju se pri tom na klasičnog škotskog ekonomistu Adama Smita (1723–1790). DŽon Sol u svom beogradskom izlaganju iznenadio je publiku tvrdnjom da tu misao o tržištu koje rešava sve Smit zapisuje uzgred, u samo dva reda! Očigledno da otac teorije da bogatstvo nastaje proizvodnim radom, tu zabelešku nije smatrao ni važnom ni kapitalnom.

Sol je razgalio publiku kad je rekao da su današnji političari ograničenog uma, kadri da proizvode finansijske marifetluke. I da se i moderne države vode u pravcu jedne skrivene vrste bankrota. Izbila je kriza, oni je nazivaju finansijskom, a ona ima niz dubokih uzroka. Kad su počeli da rešavaju krizu, kišom novca su potpomogli bogatašima. Ispada da je taj novac uzet od radnih masa da se zaguši eksplozija propasti banaka i tajkuna.

Taj sunovrat u kome se države nalaze, već je poznat iz istorije. Vlastodršci jedne istorijske države zapadnu u dugove. Pozovu bankare i traže nove pare. Ovi ne daju! Tad im vlastodršci reknu: problem se može rešiti na dva načina: ili da mi vas obesimo, ili da vas proteramo... Uspeli su da prođu sa pet odsto kamate. U sali smeh.

DŽon Sol na kraju skreće pažnju da je pre četrdeset godina u svetu bilo dvadeset puta više novca od dobara, a da danas mora biti da je naštampano sto puta više novca od količine dobara. To je razlog što novac sve više bledi. Jer uvek je zdraviji novac kojeg ima koliko i dobara u prometu.

Jedna od najlepršavijih odbrana kapitalizma kao svetskog sistema jeste verovanje u slobodnu konkurenciju koju on stvara, oslobađajući tako ljude i narode. Ali DŽon Relston Sol u jednom svom delu kaže da danas samo pet korporacija drže u rukama polovinu svetskog bogatstva. Od slobodne konkurencije ostala je samo bleda senka, dim i paučina.

Slušao sam ga i pitao se: nije li i kod nas pojava mamutskih sistema suzbila male dućandžije i časne porodične ljude koji su hteli Gorbačovljevom „porodičnom ekonomijom” da dođu do kore hleba.

Po svemu, studiozni i duhoviti govor i knjige ovog kanadskog mudraca, već dve su kod nas prevedene, daleko su od optimističkog verovanja u lak izlazak iz svetske krize.