Početna strana > Samo smeh Srbina spasava > Na slavi kod Leposave Crvić
Samo smeh Srbina spasava

Na slavi kod Leposave Crvić

PDF Štampa El. pošta
Pavle Ćosić   
utorak, 23. novembar 2010.
Kopajući pre neki dan u biblioteci naišla sam na podatak da su se u Srbiji nekad davno i to dosta dugo umesto današnjih proslava slavile slave. Tako su ih zvali. Ovaj običaj spontano je počeo da zamire u drugoj deceniji XXI veka, a potpuno je stavljen van snage Zakonom o slobodim proslavama 2028. godine.

Možda će vam zvučati neverovatno, ali tad je postojao običaj da u kuću domaćina čija je slava, a obično se održavala na dan nekog sveca (a ponekad je trajala i dva i više dana), dolaze svi prijatelji, rodbina, komšije pa čak i obični poznanici i to potpuno nepozvani! Da sve bude neverovatnije, okupljali bi se tokom celog dana, a domaćin i ostali ukućani služili su ih jelima koja bi sami birali i spremili, a ne kao danas da ih donose gosti ili se ih naručuju iz fud-centara. To znači da su svi morali da jedu isto i za istim stolom!

I ne samo to. I stari i mladi sedeli su u istoj prostoriji, a da niko nije preko svog dongla slušao svoju muziku nego su svi slušali istu preko zvučnjaka i to ako bi je uopšte bilo. Iz spisa koje sam iskopala, ispostavlja se čak i da su svi neretko učestvovali u istom razgovoru, a pošto tad još nije postojao Zakon o potpunoj slobodi govora, mogu samo da zamislim o čemu su razgovarali naši primitivni preci. Osim poezije, nije isključeno i da su razmenjivali razne sablažnjive stavove o politici jer tad je još bilo i to dozvoljeno.

Meni je drago što je moj pradeda na Dan izjašnjavanja o slobodnom biranju proslave izabrao Svetski dan borbe protiv viceva, ustanovljen samo dve godine pre toga, što znači da je pratio svetske trendove.

Meni je drago što je moj pradeda na Dan izjašnjavanja o slobodnom biranju proslave izabrao Svetski dan borbe protiv viceva, ustanovljen samo dve godine pre toga, što znači da je pratio svetske trendove. Ja na toj proslavi prosto uživam... Možda mi je malo žao što je tim zakonom uvedena Obaveza podnošenja dokaza o krvnom srodstvu za prisustvo na proslavama jer tako ne mogu da zovem svoje prijatelje, ali ni ovako nije loše. Na primer, moj ekscentrični stric Librivoje na svom donglu obično sluša neku staru muziku iz XX veka, uprkos tome što je zabranjena. Onda mi on uz zalogaj nekog starog jela koje samo on ume da spremi, dozvoli da poslušam nekoliko taktova te muzike. Totalni retro, ali ima tu nečeg. "Bitlsi", uvek mi konspirativno došapne Librivoje. Nedavno sam na kontranetu saznala i šta to znači. To je neka grupa koja je bila veoma poznata u celom svetu u Eri opšteg primitivizma. Na kauču ispred Automatskog čitača novina, i ove godine su sedeli strika Mlađan i njegova žena Kondoliza. Oni se ni po pitanju jela ni po pitanju muzike nisu slagali. On je doneo sistematske cerealije od nautovog predbrašna u miso supi s rezancima od organskog kukuruza misirca i slušao je ded-indi-treš, dok je ona kašikom jela kus-kus od tamarija sa šitake pečurkama u sosu od integralne heljde i susama. Do prošle godine je tu dodavala i blitvu ali je prestala pošto je pre par meseci dokazano da se od blitve umire u roku od nekoliko dana. Slušala je neku mešavinu samera i kaunterimidža ali s puno uticaja sirijske nove scene. Oni jedno drugom nisu davali da probaju ni hranu ni muziku, valjda zato što su se toga zasitili kod kuće, ali smo mi to razmenjivali s njima.

Ja sam ove godine za promenu jela potpuno integralnu mlevenu bundevu sa indonežanskim narančastim algama prelivenu baobobabovačom i jogurtom od soje, što je recept koji sam pronašla na oficijelnom sajtu Međunarodnog ministarstva za borbu protiv hedonizma

Ja sam ove godine za promenu jela potpuno integralnu mlevenu bundevu sa indonežanskim narančastim algama prelivenu baobobabovačom i jogurtom od soje, što je recept koji sam pronašla na oficijelnom sajtu Međunarodnog ministarstva za borbu protiv hedonizma. To je naišlo na opšte oduševljenje kod svih na proslavi, kao i kompilacija novih tendencija u muzici iz nevladinog sektora.

Naš dobri komšija komunalac, nadgledao je proslavu s vrata prilično dobronamerno i bez previše opaski. Samo je simpatično reagovao kad je tetka Cica greškom mojoj mami umesto jedne slušalice pružila obe. Rekao je da se ta omaška često zabunom dešava ljudima, ali da zbog toga neće moći da joj dâ da proba njen đumbir kuvan na pari s prelivom od kokosa i banana, što je bila prava šteta jer se tetka čitavih godinu dana za to obučavala na Kursu za proslave pri Gradskom sekretarijatu za kulturu. Po Zakonu o najbližem srodstvu, nisam smela da probam ni ja, a u skladu sa Zakonom o potpunoj slobodi govora ni od ovih koji su smeli da probaju nisam mogla da dobijem informaciju kakvog je neukusa.

Nema veze, biće još proslava. Važno da smo mi zdravi civilizovani.

 

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner