Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Bajden pokušava da uništi savez Erdogana i Putina
Savremeni svet

Bajden pokušava da uništi savez Erdogana i Putina

PDF Štampa El. pošta
Stanislav Tarasov   
četvrtak, 18. avgust 2016.

Premijer Turske Binali Jildirim saopštio je, da je za 24. avgust planirana poseta potpredsednika SAD DŽozefa Bajdena Ankari. Ranije je saopšteno, da će 22. avgusta u Tursku doći solidna delegacija američkih činovnika koju će činiti tri predstavnika ministarstva pravde i jedan predstavnik Državnog sekretarijata, da bi, kako tvrdi ministar pravde Bekir Bozdag, ,,pomogli u pripremi formalnog zahteva za ekstradiciju propovednika Fetulaha Gulena, koji živi u saveznoj državi Pensilvaniji, i koji se smatra inspiratorom puča od 15-16. jula“. Pri tome, Bozdag je povezao te dve posete samo sa problemom Gulena, izjavljujući, da ,,njegovo izručenje  nije bilateralno pitanje, već zajednički problem“ koji će se pratiti u celom svetu.

Ali, uzimajući u obzir, da će za dva dana – od 22. do 24. avgusta – američka delegacija teško uspeti čak i fizički da upozna sabrani materijal o Gulenu, postaje jasno, da je cilj posete potpredsednika Bajdena drugačiji. On je uvek za predsednika Erdogana i njegov tim bio neugodan partner i pregovarač. Tokom svoje poslednje posete Turskoj početkom 2016. godine, Bajden je, kako su primetili turski mediji, ,,demonstrirao mnoštvo strategijskih, političkih i simboličkih značenja (demonstriroval množestvo strategičeskih, političeskih i simvoličeskih smыslov) i prvi je glasno izrekao, na tako visokom nivou, narastajuću, u Obaminoj administraciji, kritiku kursa koji je kvalifikovan kao antidemokratski“. Bajden se tada specijalno sastao sa grupom nezavisnih novinara i predstavnika neprofitnih organizacija, prema kojima zvanična Ankara, blago rečeno, nije bila blagonaklona, i ustao u odbranu 1128 turskih intelektualaca koji su potpisali otvoreno pismo sa pozivom na mir (prekid nasilja u vojnim operacijama protiv Kurda, prim. N.V.), a koji su bili proglašeni ,,izdajnicima“. Kako tvrdi turska novina Zaman, ,,Obamina je administracija, čini se, shvatila da će pre ili kasnije Tursku pogoditi destabilizacija“ ali je posle krize oko oborenog aviona sa Rusijom bila ,,ubeđena u to da će Ankara osetiti neophodnost da se nasloni samo na rame SAD i NATO-a“. Sve je krenulo drugačije.

Zato pitanje o sudelovanju SAD u turskom puču 15. jula ostaje u celosti otvoreno. Vašington to zvanično negira, ali upada u oči činjenica – SAD kao i drugi zapadni partneri Turske, nisu odmah izrazili podršku Erdoganu, što treba da navede na neka razmišljanja. Po rečima generalnog sekretara Saveta Evrope Torbjorna Jaglanda, to je povezano sa tim ,,što se u Evropi pojavila sumnja da je prevrat pripremio sam Erdogan, a ne Gulenova mreža“. Zato zapadni partneri Turske, kako piše list Hurriet Daily New, smatraju da se ,,istina može saznati samo ako budu predočeni neoborivi dokazi“.

Da li ih Ankara ima? Posle neuspelog puča, u zemlji su počela da se sprovode masovna hapšenja i otpuštanja oficira, činovnika iz različitih državnih institucija, izvodi se kadrovska čistka u sudskom sistemu, obaveštajnoj službi, uključujući 30 guvernera provincija i 50 načelnika okruga. Masovna otpupštanja dotakla su i zaposlene u sferi obrazovanja. Ovih dana Jildirim je saopštio, da je ,,broj turskih građana koji suspendovani ili otpušteni sa posla posle neuspešnog pokušaja državnog udara iznosi 81.494“.

Sve njih javno povezuju sa Gulenom, koji živi u SAD, mada je po Jildirimu, „teško sve privedene i uhapšene politički identifikovati“. Eto zbog čega se javlja pitanje – ako su zaista gulenisti prodrli praktično u sve sfere državnog sistema, ko je onda uopšte vladao Turskom? U vezi sa tim, izjava evropskog komesara Johanesa Hana, da su „čistke koje su usledile posle neuspelog pokušaja puča u Turskoj bile isplanirane“ a „spiskovi sa hiljadama imena onih koji će biti privedeni, najverovatnije pripremljeni ranije, pošto nijedna vlada nije u stanju da reaguje tako brzo“, ne zvuči neosnovano.

Nije slučajno ni to što su mnogi svetski mediji pokrenuli diskusiju u odnosu na „tursku zaveru“koja može da ima „velike istorijske posledice“. Za sada Vašington razume, da Erdogan igra na „kartu“ Gulena, kako bi imao razlog da okrivljuje SAD za „jatakovanje i podršku teroristima“. Ali, na tu kartu mogu da igraju i SAD prema Erdoganu. Ankari se već nagoveštava mogućnost široke međunarodne istrage neuspelog puča, sa zahtevom da ona pruži neoborive dokaze, posebno u delu koji se tiče sudelovanja u tim događajima SAD.

Gulen u članku koji je objavljen u listu Le Monde kaže, da je spreman da se vrati u Tursku, ako istraga dokaže optužbe na njegov račun. Po njegovim rečima, „ako se deseti deo optužbi protiv mene potvrdi, obavezujem se da se vratim u Tursku i snosim odgovornost“. Ranije je američki list The Wall Street Journal, pozivajući se na upućene izvore saopštio, da američke vlasti ne nameravaju da izruče Gulena jer „dokazi koje je Turska predočila nisu uverili američku administraciju da je propovednik kriv“.

Po našem mišljenju, taj će zadatak da izvrši delegacija američkih činovnika, iz ministarstva pravde i državnog sekretarijata. Što se tiče potpredsednika Bajdena, u Turskoj, zemlji-članici NATO-a, u kojoj se odvija seča pronatovski raspoloženog dela višeg i srednjeg komandnog sastava, u kojoj je rasturen sistem svetovnog obrazovanja, sudovi i nezavisni mediji, on će pokušavati da preko faktora – Gulen, vrši pritisak na rukovodstvo zemlje. Političari u EU već govore o prekidu pregovora o stupanju Turske u EU, zaustavljeni su pregovori o ukidanju viznog režima, vodi se ozbiljna diskusija o članstvu Turske u NATO-u, i po mišljenju mnogih evropskih eksperata, protiv Turske mogu biti uvedene i određene sankcije. Uz to, u Vašingtonu i Briselu, u drugačijem geopolitičkom kontekstu percipiraju normalizaciju odnosa Turske i Rusije, i njeno skretanje ka Istoku, i  pretpostavljaju da Ankara može da krene u suprotnom smeru od Zapada i svog saveznika Azerbejdžana.

Zato ne treba isključiti to, da će sad Vašington pokušati da aktivira u Turskoj taj deo elite koja je sumnjičava u pogledu toga da li je neophodno kretati se prema Rusiji. Po mišljenju turskog politikologa i direktora kompanije Strategic Outlook Jusufa Činara, u tom smeru protiv Erdogana mogu da istupe opozicione partije koje bi koristile u svoje svrhe faktor kadrovskih čistki u državnom aparatu, što njega očito slabi. U tom smislu, u Turskoj se zaista formira krizna situacija, mada je posle neuspešnog pokušaja prevrata, Erdogan počeo da osnažuje ličnu vlast. Ali, hoće li imati dovoljno istorijskog vremena da ono što je zamislio dovede do logičnog svršetka?

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: https://regnum.ru/news/polit/2166718.html