Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Kraj primirja u Ukrajini – početak jednog velikog rata?
Savremeni svet

Kraj primirja u Ukrajini – početak jednog velikog rata?

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Jovanović   
utorak, 01. jul 2014.

Petro Porošenko, predsednik Ukrajine, objavio je na sajtu kraj primirja sa proruskim „separatistima“. Ovaj prekid vatre, koji nije bio poštovan ni od jedne strane, trebalo je da posluži kao uvod u mirovne pregovore. Međutim, pošto proruski militanti nisu hteli da dozvole - po zvaničnom Kijevu - da se predaju zauzeti granični prelazi i da primirje nadgledaju strani posmatrači, Porošenko je objavio kraj primirja.

Ukrajinski predsednik je oštro zapretio proruskim snagama saopštenjem na sajtu. „Napašćemo i oslobodićemo svoje zemlje. Odluka da se primirje ne produži je naš odgovor teroristima militantima i razbojnicima".[1] On je proruske snage koje se bore u otcepljenim republikama Lugansk i Donjeck nazvao razbojnicima i teroristima.

Međutim, svaka medalja ima dve strane, pa tako i ova. Osim regularne ukrajinske vojske, kojoj je više dozlogrdio rat i čiji pripadnici bi radije predali oružje, ali to ne mogu da urade od svojih komandira - ruku na srce malobrojne regularne jedinice su se već predale pripadnicima samoodbrane, među "ukrajinske snage” koje napadaju proruske pripadnike samoodbrane spada i tzv. Nacionalna garda, kao i naoružani pripadnici Desnog sektora, ekstremističke neonacističke organizacije kojoj je zvanični Kijev podelio oružje. Osim ovih  “snaga”, ukrajinske trupe čini i nemali broj stranih plaćenika za koje ne važe principi Ženevske konvencije, tako da se većina njih odmah strelja po zarobljavanju.

Nakon što smo "pretresli” sastav “ukrajinskih snaga", vidimo da tu ima mnogo više “terorista, militanata i razbojnika” nego što je slučaj sa pripadnicima samoodbrane, koji brane svoje domove i porodice.

Kraj primirja, nažalost, znači i početak jednog velikog rata, odnosno početak intenziviranja borbi, koje će sasvim sigurno odneti ogroman broj civilnih žrtava. Samoodbrana poseduje oružje, ali pitanje je da li ima dovoljno ljudstva da izdrži konstantne napade gorenavedenih snaga. S druge strane, pak, ukoliko se broj leševa ukrajinskih vojnika poveća, pitanje je kakvu poziciju će zauzeti javno mnjenje.

Jedan ruski novinar je ubijen u pokušaju da snimi situaciju u kojoj ukrajinske majke mole svoju decu da se vrate kućama! Sve u svemu, uprkos nepostojećem moralu, ukrajinska vojska i dalje predstavlja vezivno tkivo “ukrajinskih snaga” i ukoliko se ona raspadne i sve više ukrajinskih mladića počne da dezertira, raspašće se i čitava koncepcija na kojoj se zasnivaju napadi na Lugansk i Donjeck.

Kao što smo rekli, veliki rat je na pomolu. Moguće je da će se na kraju u rat umešati i regularne trupe Ruske Federacije kako bi konačno zaštitile živote svojih građana.

Ukoliko to bude bio slučaj, onda Evropi preti jedan strašni rat, mnogo veći nego što to planeri NATO pretpostavljaju. U rat se onda mogu uključiti i pogranične NATO zemlje, huškane iz NATO komandnih i političkih centara, i onda ćemo imati početak jednog konvencionalnog širokog sukoba, koji će razoriti pre svega istočnu Evropu i bez upotrebe nuklearnih bojevih glava.

Ako, pak, razmotrimo drugu opciju, koja je verovatnija, ruske trupe koje eventualno budu ušle na tle Ukrajine, zateći će ukrajinsku vojsku u haosu. Njeni pripadnici će se razbežati, dezertirati i predati moćnim ruskim tenkovskim kolonama. Ukoliko Desni sektor i tzv. Nacionalna garda, koja broji oko 40 000 ljudi, budu nastavili da pružaju otpor, one će vrlo brzo biti potpuno skršene i potučene, a ruska armija za nekoliko dana sasvim slobodno može doći do Kijeva. NATO se u ovom slučaju ne bi mešao, kao prvo zato što Ukrajina nije članica NATO, a kao drugo - zašto reskirati globalni sukob sa Rusijom koja je još uvek konvencionalno jaka i predstavlja supersilu?

U svakom slučaju, pripadnici samoodbrane nisu mogli da pristanu na uslove primirja koje je ponudio Porošenko jer potpuno razoružati prorusku miliciju nije mudro. Tada bi Kijev i na slobodnim teritorijama uveo svoje zakone, zabranio ruski jezik itd. Naravno, tu je sada prisutan i primarni strah od odmazde. Dakle, rat će se nastaviti dok jedna strana ne bude potpuno poražena. Najverovatnije je da će to biti ukrajinska strana, ako uzmemo u obzir i intervenciju ruske armije.


 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner