Savremeni svet | |||
Patriotizam naspram nacionalizma u Americi |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 13. jul 2011. | |
(The National Interest, 5.7.2011)
Ta etiketa se delimično izbegava zbog negativnije konotacije reči nacionalizam u odnosu na mnogo pozitivnije asocijacije koje prate reč patriotizam. Ali upotreba ove reči u Americi nije samo stvar semantike. U nekim drugim zemljama termin "nacionalista" je prihvaćen bez ikakvih rezervi. Reč je čak deo imena glavnih političkih stranaka, koje su nekada bile i vladajuće, u zemljama kao što su Tajvan i Bangladeš. Neimenovani nacionalizam na koji nailazimo u Sjedinjenim Državama ide skupa sa američkom „izuzetnošću“. Osećanje koje tu prevladava nije nekakva karakteristika nacionalizma kakva se može uočiti na mestima kao što su Tajvan i Bangladeš, već specifična američka varijacija koji nije mogla nastati na drugim mestima. Eksplicitno poricanje nacionalizma deo je onoga što je ’izuzetno’ u američkoj izuzetnosti. Kao što sam nedavno istakao, ’izuzetništvo’ (exceptionalism) čije pogonsko gorivo predstavlja nacionalizam ima nekoliko nesrećnih posledica. Pošto nacionalizam nije isto što i patriotizam, potrebno je prepoznati razliku. DŽordž Orvel, u eseju napisanom pre 66 godina, nudi ovu perspektivu: "Nacionalizam se ne sme brkati sa patriotizmom. Obe reči se obično koriste u toliko neodređenom smislu da se svaka definicija može osporiti, ali moraju se razlikovati te dve različite i čak suprotstavljene ideje. Pod "patriotizmom" podrazumevam privrženost određenom mestu i načinu života, za koje se veruje da su najbolji na svetu, ali bez želje da se nametnu drugima. Patriotizam je po svojoj prirodi defanzivan, i u vojnom i u kulturološkom smislu. Nacionalizam je, pak, neodvojiv od želje za vlašću. Neuništivi cilj svakog nacionaliste je da pribavi više moći i prestiža, ne za sebe nego za naciju ili drugu jedinicu u kojoj je izabrao da utopi svoju individualnost." Orvel se drži širokog - i izrazito negativnog - koncepta nacionalizma, koji može podrazumevati lojalnosti prema nečemu što nije nacionalna država. Na umu je imao englesku inteligenciju iz 1940-tih, ali nešto od onoga što je opisao u svom eseju se da lako prepoznati u američkom nacionalizmu danas. Tu spadaju ne samo težnja za što više moći već i neosnovana samouverenost i uverenje da je njihov način rada i življenja superioran u odnosu na sve druge i da je univerzalno primenljiv. I dok se upuštamo u čestito i blagotvorno izražavanje patriotizma, tj. "privrženost određenom mestu i određenog načinu života", i to ne samo 4. jula, već i tokom cele godine, hajde da se držimo čistog patriotizma i stalno budemo svesni Orvelove distinkcije te da ga ne brkamo sa našim nacionalizmom. Pol R. Pilar (Paul R. Pillar) jeste direktor studija bezbednosti na Univerzitetu DŽordžtaun i bivši nacionalni obaveštajni oficir za Bliski istok i Južnu Aziju. Prevod: NSPM |