Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Rat u Ukrajini: pregovori ili eskalacija sukoba
Savremeni svet

Rat u Ukrajini: pregovori ili eskalacija sukoba

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
subota, 11. februar 2023.

Nepunih godinu dana od početka specijalne vojne operacije u Ukrajini, još nema naznaka da bi oružane borbe mogle da utihnu i predstavnici dveju strana sednu za pregovarački sto.

I umesto pregovora, ovih dana svedoci smo ožestočenih oružanih sukoba oko Soledara i Artjomovska (Bahmuta), ali i drugih poteza koji preduzimaju obe strane. Neki od njih su funkciji jačanje svojih pozicija na frontu a drugi- posledica svega onoga što se danas dešava u Ukrajini.

Neočekivano, a za mnoge analitičare i iznenađujuće, Moskva je izvršila značajnu pomenu u komandnom kadru svoje armije u Ukrajini.

Na predlog ministra odbrane Sergeja Šojgua (sigurno ne bez znanja i saglasnosti Putina) za komandanta ruskih jedinica u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini značen je načelnik Generalštaba ruske armije, general Valerij Gerasimov a dosadašnji komandant Sergej Surovikin postavljen je za njegovog zamenika. Kako je obrazloženo, povečanje nivoa komandovanja usledilo je zbog proširenja obima zadataka koje treba rešavati i potrebom za tešnju saradnju između vidova i rodova vojske i, uopste, efikasnosti komandovanja. Ovakvo obrazloženje ne govori mnogo nama, laicima u ratnoj vojnoj strategiji, ali je sigurno da za to postoje ozbiljni razlozi i da je od značaja za dalje vođenje ratnih operacija.

Značajnu pažnju javnosti privlači i odluka Kremlja o povećanju brojnosti ruske armije na 1,5 milion i značajnim administrativnim i drugim promenama u ruskoj armiji. Prema zvaničnim tumačenjima Kremlja, ova mera doneta je u cilju očuvanja bezbednosti zemlje

Značajnu pažnju javnosti privlači i odluka Kremlja o povećanju brojnosti ruske armije na 1,5 milion i značajnim administrativnim i drugim promenama u ruskoj armiji. Prema zvaničnim tumačenjima Kremlja, ova mera doneta je u cilju očuvanja bezbednosti zemlje. Odluka je iznuđena zbog rata koji zapadne zemlje preko Ukrajine vode protiv Rusije i slanja toj zemlji teškog nauružanja. Borba ,,za rešavanje ruskog pitanja'' (čitaj njenog ,,obuzdavanja'', odnosno poraza i potčinjavanja) vodi se i na drugim frontovima- ekonomskom, finansijskom, političkom, propagandnom i drugim.

U ruskom parlamentu i nekim drugim insitucijama poslednjih dana izneto je više predloga koji se direkrno ne odnose na ratne operacije ali su u tesnoj vezi sa njima. Oni se tiču onih građane Rusije koji su, kako se objašnjava, izdali svoju domovinu, emigrirali i u suštini se solidarisali sa njenim nepijateljima.

Predsednik ruske Državne dume Vjačeslav Volodin predložio je da se oduzme imovina građanima Rusije koji su posle početka specijalne vojne operacije u Ukrajini otišli u inostranstvo i davali uvredljive izjave na račun Rusije i njene vojske, prizivajući istovremeno ekstremizam i rehabilitaciju nacizma. Ta sredstva bi se koristila za potrebe specijalne vojne operacije u Ukrajini.

Zamenik predsednika Saveta za bezbednost Rusije, Dmitrij Medvedev, nazvao je one koji su napustili zemlju, izdajnicima i predložio da im se spreči sticanje prihoda u zemlji i da im se ne dozvoli povratak čak i ako se protiv njih ne vodi krivični postupak, osim ako se javno ne pokaju. Senator sa Krima Sergej Cekov podržao je takav predlog. On takođe smatra da bi svim građanima Rusije koji su napustili zemlju i iz inostranstva je kritikuju, trebalo konfiskovati imovinu. Protiv takvih predloga istupio je port- parol Kremlja Dmitrij Peskov. Ocenio je da je mišljenje Dmitrija Medvedeva izrečeno u trenutku izliva ,,emocionalnih osećanja''.

Izleda da su se raspoloženja u međuvremenu promenila i da bi predlozi Volodina i Medvedeva ipak mogli da budu realizovani. Predsednik komiteta Saveta federacije za ustavno zakonodavstvo Andrej Klišas smara da je realizovanje takvog predloga u ovom trenutku protivustavno ali da ga je moguće sprovesti ako se prethodno izmene neke tačke Krivičnog zakonika.

U ruskom parlamentu predloženo je takođe da se građanima Rusije, kojima su ranije dodeljena zvanja zaslužnih umetnika, a sada emigrirali i klevetaju sopstvenu zemlju, oduzmu ta zvanja i nagrade. Ta zvanja i nagrade dodeljivane su uglavnom ukazom predsednika republike, pa bi sada bilo potrebno istim takvim ukazom poništiti prethodni.

Moskovski mediji iznose niz primera neprijateljskog ponašanja poznatih ruskih umetnika i drugih poznatih ličnosti koji u poslednjih meseci emigrirali iz zemlje.

Koliko je građana Rusije napustilo zemlju posle početka vojne operacije u Ukrajini nije poznato. Taj broj varira od nekoliko stotina hiljada do jednog miliona, što vlasti u Moskvi smatraju preteranom brojkom. Još manje se zna se nacionalni sastav onih koji su napustili zemlju

Počekom januara, istražni komitet Rusije pokrenuo je postupak protiv glumca Artura Smoljaninova. U intervjuu ,,Nova gazeta Evropa'' (čije je štampanje i prodaja u Rusiji po odluci vlasti blokirano) izjavio je da bi, kada bi učestvovao u ratu u Ukrajini, ratovao na ukrajinskoj strani. Rekao je takođe da je njemu ,,naplevatь'' (baš ga briga, ,,boli ga uvo'') kako će kasnije izgledati Rusija. Poslanica u ruskom parlamentu, Jelena Drapeko, nazvala je Smoljaninova kučkinim sinom. Smatra da će ga prokleti i drzava, i građani i istorija. Ona ne negira da su mnogi glimci puni emocija, ali takva izjava je ipak nedopustiva.

Sve je, dakle, pod znakom pitanja i realizovanje iznetih predloga zavisiće od mnogo čega, a pre svega od razvoja situacije u Ukrajini.

Koliko je građana Rusije napustilo zemlju posle početka vojne operacije u Ukrajini nije poznato. Taj broj varira od nekoliko stotina hiljada do jednog miliona, što vlasti u Moskvi smatraju preteranom brojkom. Još manje se zna se nacionalni sastav onih koji su napustili zemlju, što je nemoguće utvrditi i što u krajnjem slučaju nije od značaja. Neki izvori tvrde da se pojedini građani izjašnjavaju o nacionalnosti u zavisnosti od trenutne konjukture. Otišli su najčešće dobro situirani građani koji u samoj Rusiji ili u inostranstvu imaju nekakav biznis ili imovinu, a to su mahom ljudi neruske nacionalnosti, ali i mnogi mladi ljudi koji podležu mobilizaciji i koji nisu želeli da obuku uniformu. Najbrojniji među emigrantima su ljudi iz sveta biznisa, kulture, umetnosti, estrade i drugih intelektualnih krugova, a u toj grupi prednjače građani sa jevrejskim korenima.

Vlasti, a i najveći deo javnosti, posebno su kivni na one, bez obzira na nacionalnost, koji su u Rusiji živeli na velikoj nozi, stekli ogromnu popularnost i bogatstvo a sada emigrirali jer im u toj zemlji ođednom nešto ne valja. To se pored ostalog, odnosi na najveću sovjetsku i rusku primadonu, pevačicu Alu Pugačovu i njenog gotovo tri decenije mlađeg muža, vrlo popularnog parodistu i šoumena Maksima Galkina, koga je Ministarstvo pravde proglasilo za inostranog agenta. On je na jednom gostovanju u Dubaiju javno podržao ukrajinske nacionaliste. Bračni par je ovih dana prodao jedan velelepni zamak u Podmoskovlju površine 2.300 kvadratnih metara po ceni od 650 miliona rubalja (oko 8,7 miliona evra). Taj zamak a i drugi ne mali imetak stekli su u zemlji koja im je ođednom postala neugodna za život ili se ne slažu sa politikom koju vode njeni rukovodioci. Spisak takvih imena i ličnosti je podugačak.

Maksim Galkin je u Rusiji stekao ogromnu popularnost kao veoma talentovan šuomen, imitator, TV voditelj i parodista. Uspešno je imitirao govor i ponašanje ruskih visokih zničnika -Jeljcina, Žirinovskog, Černomirdina i mnogih drugih ličnosti iz političkog, javnog i kulturnog života. Sada je javnost u Rusiji kivna na njega jer je emigrirao i blati zemlju u kojoj je bo toliko popularan i u njoj stekao veliko bogatsvto. U poslednje vreme gostuje po raznim zemljama gde takođe ima svoje simpatizere.

Bez obzira na to da li će se i kada ,,pobegulje'' vratiti u Rusiju, a sigurno je da će najveći broj to učiniti, za njima će se verovatno vući repovi kao o izdajnicima, ili u najmanju ruku nepatriotama. Mnogi u političkim krugovima i javnosti kažu- sa punim pravom. Za neke od njih to čak neće biti najveće zlo. Najviše će nastradati oni koji će, ako se predlog o konfikaciji imovine prihvati, ostati bez svog (ne malog) imetka. Mnogi tajkuni su već stradali jer im je bogatsto značajno okrnjeno zbog zavođenja sankcija, zamrznitih aktiva ili veoma ograničenih uslova poslovanja. Sve je to smišljeno i učinjeno u zapadnim centrima moći s namerom da ruski bogataši okrenu leđa politici Kremlja.

Od svih ruskih milijardera, najviše je izgubio poznati biznismen Roman Abramovič koji ima rusko državljanstvo ali najveći deo vremena živi van zemlje. Za samo jednu godinu, njegov imetak je više nego prepolovljen i sada iznosi ,,samo'' 7,8 milijardi dolara. Prema podacima Blomberga, ruski bogataši izgubili su 2022 godine 95 milijardi dolara.

Analiičare je poslednjih dana zaintrigirala je izjava još jedna izjava vezana za rat u Ukrajini. Naime, Bivši moskovski rabin, Pinhas Goldšmit, smatra da bi Jevreji koji žive u Rusiji trebalo da napuste tu zemlju ,,pre nego što ih u javnosti ne naznače kao krivce za sve nedaće koje proističu iz oružanog konflikta u Ukrajini''.

Ova Goldšmitova izjava ,,Gardijanu'' koju su preneli moskovski mediji, ne bi zasluživala pažnju da ne zadire u veoma osetljivo nacionalno i političko pitanje koje je već više decenija, aktuelno u međunarodnoj javnosti. On je svojom izjavom u suštini okrivio Rusiju za antisemitizam koji po njegovoj oceni ima dugu tradiciju, još iz carskog vremena.

Kada pogledamo rusku istoriju, vidimo da svaki put kada se politički sistem našao u opasnosti, vlada pokušava da usmeri gnev i nezadovoljstvo masa na jevrejsku zajednicu. To traje od carskog vremena pa sve do kraja staljinskog režima- kaže Goldšmit. Po njegovim rečima, porast antisemitizma uočava se i danas, u vreme kada se Rusija vraća ka novome tipu Sovjetsog Saveza i gvozdena zavesa se korak po korak ponovo spušta. Eto zbog čega smatram da je najbolja varijanta za ruske Jevreje da odu iz zemlje- zaključuje Goldšmit. Dakle, istovremeno više teških, proizvoljnih, neosnovanih ocena na račun Rusije, odnosno njenog rukovodstva. Goldšmit prećutkuje i činjenicu da je u vreme ,,antisemitizma'' u Sovjetskom Savezu u vrhovima vlasti i na drugim značajnim funkcijama bilo mnogo ljudi sa jevrejskim korenima, uključujući i osnivača sovjetske države Lenjina.

Goldšmit je jula prošle godine završio svoj ugovorni mandat u Rusiji i po rečima njegove supruge, otišao iz zemlje pod pritiskom vlasti jer se nije slagao sa specijalnom vojnom operacijom u Ukrajini. On, ipak, nije toliko značajna ličnost da bi njegova izjava mogla da izazve neke veće posledice.

Prema podacima Izraelske ambasade u Moskvi, od početka pa do sredine novembra 2022 godine, oko 40.000 građana Rusije otišlo je u Izrael tražeći državljanstvo ili vizu za trajni boravak u toj zemlji

Prema podacima Izraelske ambasade u Moskvi, od početka pa do sredine novembra 2022 godine, oko 40.000 građana Rusije otišlo je u Izrael tražeći državljanstvo ili vizu za trajni boravak u toj zemlji. S tim u vezi treba pomenuti da je Ministarstvo pravde Rusije zatražilo da se ukine kancelarija izraelske agencije ,,Sohnut'' u Moskvi koja je pomagala Jevrejima da se presele u Izrael, navodno zbog kršenja ruskog zakonodavstva. Sud još nije doneo o tome odluku .

Smatra se da je većina pripadnika jevrejske zajednice iz Ukrajine otišla u Nemačku, Austriju i Rumuniju, ali se ne navode brojke i razlozi njihovog odlaska. Te razloge ne pominje ni Goldšmit.

Talas odlaska iz Rusije sada je znatno umanjen, gotovo ga više i nema, uprkos zlonamernoj i provokativnoj preporuci bivšeg rabina, već iz sasvim drugih razloga. Nova mobilizacija nije na vidiku, (iako se takva mogućnost nezvanično pominje), vlasti su se potrudile da određenim merama otežaju odlazak građana, a iz pojedinih zemalja stižu vesti da pridošlicima iz Rusije ne cvetaju ruže, da se teško adaptiraju, da padaju u depresiju i da domaćini nisu uvek prema njima naklonjeni.Već su zabeleženi pojedinačni slučajevi povratka u domovinu a još veći broj ljudi to priželjkuje. Smatra se, ipak, da do masovnijeg povratka neće doći dok traje rat u Ukrajini kao i zbog drugih mera koje se predlažu na unutrašnjem planu.

Istovremeno sa oštrim kritikama, često prožetim emocionalnim nabojem, u parlamentu i nekim drugim sredinama čuju se glasovi da treba učiniti sve da se građani koji su napustili Rusiju što pre vrate u zemlju. Sa uzuzetkom onih koji su se teško ogrešili i javno ispoljvaju antirusku poziciju. To bi, kažu pristalice takvog mišljenja, bilo korisno za domaću ekonomiju i porodične odnose koji su poremeceni odlaskom pojedinih članova domaćinstva. Jer, zemlju je napustio veliki broj mladih stručnjaka iz svih oblasti koji su toliko potrebni domaćoj privredi.

Talas odlaska iz Rusije sada je znatno umanjen, gotovo ga više i nema, uprkos zlonamernoj i provokativnoj preporuci bivšeg rabina, već iz sasvim drugih razloga. Nova mobilizacija nije na vidiku

Zvaničnici u Mokvi ističu da je najvći i najznačajniji razlog ostajanja u zemlji ispoljavanje patriotizma, hrabrosti, dostojanstva i spremnosti građana Rusije da brane i odbrane nezavisnost svoje zemlje i zaštite svoj narod na svojim istorijskim teritorijma, kakav je bio slučaj u svim teškim epohama ruske istorije. Takav stav zastupa i takva osećanja gaji ogromna većina građana Rusije, bez obzira na naionalnu ili versku pripadnost. Moralna, istorijska pravednost je na našoj strani, rekao je ovih dna predsendik Putin, naglašavajući da je sudbina zemlje i zaštita otadžbine sveta dužnost svakog građanina.

Da se ponovo vratim na mogućnost obustave ratnih dejstava i otpoćinjanja pregovora. U ruskom Ministarstvu inostranih poslova se izjavljuje da bi pregovori, ako do njih uopšte dođe, trebalo direktno da vode ruska i ukrajinsta strana. To je najbolja varijanta, jer bi strani posrednici gledali samo svoje interese. Drugi izvori, pak, kažu da će u suštini, pregovore voditi Moskva i Vašington, (ili u krajnjem slučaju Kijev ali pod dirigentsom palicom Vašingtona) jer su SAD odgovorne za sve što se u Ukrajini sada dešava. Kako sada stoje stvari, uslovi Moskve i Kijeva za vođenje pregovora su suštinski različiti i ako se oni ne promene, do razgovora u skorije vreme teško može doći.

U Moskvi se procenjuje da pregovori sa Volodimirom Zelenskim nisu mogući jer su njegovi preduslovi apsolutno neprihvatljivi. Ukrajina ne sme da ima vojnu strkturu koja bi mogla da predstavlja opasnost za Rusiju

Pres sekretar ruskog predsednika, Dmitrij Peskov, izjavio je ovih dana da je Rusija spremna da problem sa Ukrajinom reši putem pregovora, mirnim putem, što je prihvatljivija varijanta od oružanih dejstava. Rusija je oduvek bila spremna na rešavanje problema putem razgovora, što je i predsednik Putin mnogo puta izjavljivao i mi i dalje ostajemo na toj poziciji- rekao je Peskov. Bez svake sumnje, ostvarenje nasih ciljeva političko- diplomatskim putem ima prednost nad drugim varijantama. Međutim, kako zakon Ukrajine zabranjuje svake kontakte i razgovore sa Moskvom i kada istovremeno zapadne zemlje nisu sklone da dozvole Kijevu bilo kakvu fleksibilost, perspektive za razgove u ovom trenutku nisu u izgledu. Takav stav zapadnih zemalja naveo je su pojedine analitičare u Moskvi da kažu kako je Ukrajina postala privatna vojna kompanija u vlasništvu NATO pakta. A o tome da pojedinim zapadnim centrima odgovara što duže trajanje ovog rata, govori i izjava nemačkog političara Išingera da privredu Evropske Unije treba treba prevesti na ratni kolosek kako bi se Rusija što više iscrpljivala. Njegova je procena, a sigurno i želja, da je ovaj rat daleko od kraja. To potvrđuju i nagoveštaji zapadnih političkih krugova o slanju novog kontingenta teškog naoružanja Ukrajini.

U Moskvi se procenjuje da pregovori sa Volodimirom Zelenskim nisu mogući jer su njegovi preduslovi apsolutno neprihvatljivi. Ukrajina ne sme da ima vojnu strkturu koja bi mogla da predstavlja opasnost za Rusiju, što je i bio jedan od ciljeva vojne operacije koju je Rusija pokrenula februara prošle godine- kažu zvaničnici u Moskvi..

I tako, rat se nesmanjenom žestinom nastavlja. Posle zauzimanja Solidara, strateški veoma važnog čvorista u Donbaskoj regiji, u Moskvi se sa izvesnim olakšanjem pati situacija na frontu a u Kremlju se pozitivno ocenjuje dinamiku specijalna vojne operacije koja, po rečima predsednika Putina, ,,ide po planu''.

Ako se analitičari u Moskvi i zapadnim centrima oko bilo čega slažu, onda je to svakako konstatacija da niko ne može da prognozira kada će se i kako rat završiti.

U Mokvi, vlada uverenje da će se specijalna vojna operacija neizbezno završiti u pobedom Rusije, što je prilikom obilaska jednog vojnog preduzeća u Sankt Peterburgu izjavio i predsednik Putin

U Mokvi, vlada uverenje da će se specijalna vojna operacija neizbezno završiti u pobedom Rusije, što je prilikom obilaska jednog vojnog preduzeća u Sankt Peterburgu izjavio i predsednik Putin. To bi značilo pripajanje Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti matici Rusiji, kao istorijskim delovima te zemlje. O Krimu se u Moskvi, a i u većem delu međunarodnoj janosti, više ni ne postavlja pitanje; Krim je zatvorena tema i ni pod kojim uslovima, ni po koju cenu, ne moze biti otrgnut iz sastva Ruske države. Zakonskim putem vraćen je matici zemlji i tu će zauvek ostati. Sve smo pokušavali da situaciju rešimo mirnim putem ali to nije bilo moguće. Dugo smo trpeli, pokušavali da se dogovorimo, vukli su nas za nos i obmanjivali- kaže ruski predsednik.

Zelenski iznosi sasvim drugu priču. Gotovo svakodnevno, na kijevskoj televiziji proriče 'sigurnu pobedu Ukrajine', povratak ,okupiranih teritorija' uključujući i Krim i 'kažnjavanje ratnih zločinaca'

Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski iznosi sasvim drugu priču. Gotovo svakodnevno, na kijevskoj televiziji proriče sigurnu pobedu Ukrajine, povratak ,,okupiranih teritorija'' uključujući i Krim i kažnjavanje ratnih zločinaca, imajući u vidu ruske zvaničnike. Smatra da se zahvaljujući Ukrajini Evropa ,,probudila'' i sada vodi borbu za slobodu i demokratiju. Zahvaljuje zapadnim saveznicima na podršci i ogromnoj materijalnoj, finansijskoj i vojnij pomoći, nabraja strane državnike sa kojima se susreće i razgovara i pohvaljuje vojne jednici ukrajinske armije i njihove komandante koji se uspešno bore na frontu protiv ,,agresora''. I sve to izjavljuje pred televizijskim kamerama u majici sa kratkim rukavima, što bi više odgovaralo sportskom komentatoru nego predsedniku jedne ozbiljne države. U majici, doduše sa dugim rukavima, pojavio se i u Vašingtonu u društvu najviših američkih rukovodilaca, što je verovatno jedinstven slučaj u istoriji Bele kuće.

Zapadni centri zdušno podržavaju ukrajinskog predsednika, proglašavaju ga čovekom godine i čak upoređuju sa bivšim britanskim premijerom Vinstonom Čerčilom što po oceni nezavisnih anaitičara predstavlja apsurd. A što se tiče teze tih istih centara da Rusija u ovom ratu mora biti poražena, odgovor je dao Dmitrij Medvedev koji kaže da nuklearne države (a Rusija svakako to jeste) nisu gubile krupne konflikte od kojih bi zavisila njihova sudbina. To treba da bude očigledno svakom čoveku, pa i svakom zapadnom političaru koji poseduje i minimum inteligencije. Ovakvam ocena ruskog zvaničnika nije pretnja nuklearnim ratom, već upozorenje da do takvog rata može doći.

Zapadni centri zdušno podržavaju ukrajinskog predsednika, proglašavaju ga čovekom godine i čak upoređuju sa bivšim britanskim premijerom Vinstonom Čerčilom

Stavovi dveju strana su, dakle, maksimalistički bez i jedne jedine dodirne tačke. U takvim uslovima i pri takvim stavovima razgovori o obustavi rata su jednostavno nemogući.

Mnogi nezavisni analitičari ocenjuju da u ovom ratu ne može biti ni pobednika ni pobeđenog; ni jedna strana ne moze računati na apsolutnu pobedu, kao što ni jedna strana ne sme sebi dozvoliti da bude poražena. A upravu u toj činjenici i pri takvom saznanju, leži ohrabrenje da se nekakav kompromis mora naći, ali i opsnost od nastavka sukoba koji može dovesti do katastrofalnih posledica. Ima mišljenja da zapadne zemlje planiraju i organizuju novi pohod na Istok, da je njihov pravi cilj poraz i raspad Rusije na manje države koje bi bile pokorne i suprostavljene Moskvi, da je ovo u stvari rat civilizacija posle koga će svet izgledati sasvim drugačije.

Po svemu sudeći, svet se nalazi na jednom od najvećih i najopasnijih izazova u novijoj istoriji.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner