Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Rusija - od naftnog do pšeničnog giganta
Savremeni svet

Rusija - od naftnog do pšeničnog giganta

PDF Štampa El. pošta
Anatolij Medecki   
četvrtak, 23. novembar 2017.

Njena proizvodnja pšenice se povećala proteklih godina, pošto su dobri uslovi za uzgajanje povećali profite farmera, omogućivši im da reinvestiraju u bolje sorte semena i bolju opremu.

Pošto su niske cene nafte uzdrmale rublju, a uzgajanje žitarica postalo primamljivije u pogledu inostranih kupaca, Rusija je ugrabila veći udeo na tržištu pšenice od takvih izvoznika kao što su SAD.

To je posebno dobrodošla vest za Rusiju, koja pokušava da prekine svoju zavisnost od uvoza poljoprivrednih proizvoda, nakon što je zabranila uvoz nekih zapadnih artikala, u znak odmazde zbog sankcija koje su joj nametnute nakon aneksije Krima.

1.         Ko kupuje rusku pšencu?

Oko polovine zemalja na svetu uvozi rusku pšenicu. Neke od glavnih mušterija nalaze se ne tako daleko – na Bliskom istoku i u Severnoj Africi, ali potražnja postoji i mnogo dalje, u Meksiku i Indoneziji. Glavni ruski kupac je Egipat, koji ruskom pšenicom hrani svoje stanovništvo, dok sledeći potrošač,Turska, uvozi žito da bi pravila brašno koje potom izvozi. Očekuje se da će ovogodišnje sezonske isporuke za više od 40 odsto nadmašiti one od pre samo tri godine.

2.         Čime privlači rusko žito?

Jeftino je. Obilje od prethodnih dobrih žetvi spustilo je cene koje su niske i zbog kratkih transportnih ruta iz Crnog Mora (čvorišta za najveći deo ruskog izvoza) ka kupcima na Bliskom istoku i Severnoj Africi. Skorašnje loše žetve učinile su žito iz Severne Amerike i Australije manje atraktivnim za neka od njihovih tradicionalnih tržišta u Aziji, otvarajući tako vrata ruskoj pšenici.

3.         Kako je Rusija postala lider u izvozu pšenice?

Izvoz pšenice iz Rusije počeo je da raste početkom ovog veka, nakon što su kolhozi iz sovjetske ere počeli da ustupaju mesto privatnom vlasništvu na plodnim površinama i nakon što su ratari dobili pristup poslednjoj međunarodnoj tehnologiji. Sada traktori Deere & Co iz SAD i Claas KGaA iz Nemačke prelaze preko ruskih njiva, a usevi se prskaju pesticidima koje proizvode Monsanto Co i Syngenta AG. Uz podršku države, farmerski rashodi mogu da budu dva puta manji nego kod glavnih takmaca, pa Rusija može sebi da priušti da uzgaja čak i onda kada cene padaju.

4.         Šta ruska dominacija znači za svetska tržišta?

Ruski udeo u izvozu skočio je sa manje od jednog procenta 2000. godine, na 18 odsto ove sezone. U istom periodu, udeo SAD je skoro prepolovljen. Velike ruske žetve doprinele su globalnoj prezasićenosti, tako da su u Čikagu cene dotakle skoro desetogodišnji minimum, primoravajući američke farmere da ozime pšenice zaseju najmanje u ovom veku. Dominacija daje Rusiji moć da uzdrma svetska tržišta. Cene su skočile skoro za 50% kada je Rusija 2010. godine, nakon suše, zabranila izvoz pšenice.

5.         Može li Rusija da pojača svoju kontrolu nad izvozom?

Ukoliko vremenske prilike dozvole, žetve mogu dosezati nove rekorde. Mada, postoje znaci da ruske luke i železnice, pod pritiskom da se tako mnogo izvozi, počinju slabije da funkcionišu. Uz to, Rusija se nije probila na neka tržišta. Rusko žito obično ne odgovara strogim zahtevima u pogledu kvaliteta koje postavljaju ključni kupci, poput Alžira ili Saudijske Arabije na primer, dok je za Brazil jeftinije da kupuje od dobavljača iz MERKOSURA. Rusija je načinila prodore u Aziji, ali će visoki transportni troškovi verovatno limitirati količinu robe koja će tamo biti plasirana.

6.         Može li Rusija da ponovi svoj uspeh i sa drugim prehrambenim proizvodima?

I uz transformisanje svoje prehrambene industrije, Rusija će još biti daleko od toga da se takmiči na globalnim tržištima kukuruza, šećera ili mesa, na onaj način kako to čini kada je u pitanju pšenica. Ona je sada samodovoljna kada je reč o šećeru, ali su troškovi proizvodnje isuviše visoki za neki veći izvoz. Uz to, Rusija nije adekvatno opremljena da barata isporukama u kontejnerima, što se inače u svetu preferira kada se prevozi beli šećer. Nacija se bori da bude konkurentna kod kukuruza, pošto je vlada zabranila sejanje genetski modifikovanog semena koje prinose u drugim zemljama čini profitabilnijim. Raširena afrička svinjska kuga u ruskim poljoprivrednim regionima sprečava značajniji izvoz svinjetine.

Preveo sa engleskog: Nebojša Vuković

Izvor: Bloomberg