Savremeni svet | |||
Rusija povlači strateške crte preko kojih neće preći |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 18. januar 2012. | |
Sve ove izjave su došle u trenutku kada se i drugi nosač aviona “Karl Vinson” zajedno sa 80 aviona, razaračem i krstaricom pridružio floti[2]. Pomenuti nosač aviona bi navodno trebalo da odmeni nosač “DŽon Stenis” koji se već nalazi u regionu Persijskog zaliva. Portparol Pentagona DŽon Kirbi istakao je da je slanje još jednog nosača u region samo uobičajeni potez koji nema veze sa krizom oko moreuza Hormuz. “Slanje novog nosača aviona je rutinski potez i dugo planiran. Nema ničeg neobičnog u tome”. Međutim, Kirbijeve reči demantuje činjenica da se još jedan nosač “Abraham Linkoln” koji se nalazi u vodama Indijskog okeana, uputio udarnoj grupi predvođenoj “Karl Vinsonom”. Tako očigledno Centralna komanda SAD postavlja svoje nosače i pojačava prisustvo pete flote u Zalivu kao direktnu pretnju Iranu koji je još ranije izvršio mornaričke vežbe i isprobao nove protivbrodske rakete sa dometom do 200 km. Ove rakete bi mogle da ugroze američke nosače aviona naročito ukoliko poseduju visoku manevarbilnost kojim bi mogle da izbegnu raketnu odbranu od krstarećih projektila.
Međutim, Paneta je ipak naveo da Iran vidi kao najveću pretnju za SAD i njene saveznike u regionu čak veću od Al-Kaide. S druge strane, Iran je u kontekstu razvoja svog nuklearnog programa direktno optužio SAD, Veliku Britaniju i Izrael da stoje iza ubistva iranskog naučnika koji je radio na programu obogaćivanja uranijuma. Mostafa Ahmadi Rošan je ubijen tako što je motociklista u prolazu postavio magnetsku bombu na njegov automobil i ovo je peti napad na iranske stručnjake u protekle dve godine! SAD naravno demantuju bilo kakvu umešanost u napad. Američka državna sekretarka Hilari Klinton izjavila je povodom ubistva sledeće: “Želim kategorički da odbacim bilo kakvu umešanost Sjedinjenih Američkih Država u bilo kakvu vrstu nasilja u Iranu”.[5] Iranski vođa ajatolah Ali Hamnei s druge strane izjavio je da je „ovo kukavičko ubistvo, koje su počinili oni koji se ne usuđuju da priznaju svoj užasni zločin preuzimanjem odgovornosti, izvršen je kao i drugi zločini uz planiranje i podršku obaveštajnih službi CIA i Mosada”.[6] U svakom slučaju odnosi između Vašingtona i Teherana dostigli su gotovo tačku usijanja uzimajući sve navedene činjenice u obzir tako da su šanse za ratni sukob samo pojačane prisustvom američkih ratnih brodova. Međutim, ključna je uloga Ruske Federacije koja postepeno povlači sopstvene strateške crte preko kojih neće preći. Kao i u slučaju Sirije kada je velika ruska mornarička udarna grupa sa nosačem aviona na čelu pristala u luku Tartus, Rusija se, sudeći po izjavi Dmitrija Rogozina, strateški zauzela za Iran. Iran, kao i Sirija, predstavljaju rusku interesnu sferu koja je od vitalnog značaja jer u slučaju eventualnih vojnih intervencija na ove zemlje Rusija bi se našla u strateškom okruženju bez presedana. Prilikom prispeća ruske flote u sirijsku luku Tartus oficir ruske mornarice Jakušin Vladimir Antolijevič izjavio je sledeće: "Naš cilj je da zbližimo dve zemlje i ojačamo prijateljstvo. Komandanti ruskih brodova pristiglih u Tartus izrazili su solidarnost sa sirijskim građanima”.[7] Prisustvo ruskih ratnih brodova u Siriji dodatno komplikuje situaciju u regionu, ali jedno je sigurno, Rusija je i po pitanju Irana zauzela čvrst i nepokolebiv stav i teško da će se SAD ili Izrael tako lako odlučiti na vojnu intervenciju. Rusija je odlučila da i sama brani svoje nacionalne interese u regionu što će za posledicu imati činjenicu da će SAD dva puta razmisliti pre nego što krenu u neku vojnu intervenciju protiv Irana. Rusija svakako ima kapacitete da potkrepi svoje interese i to ne samo flotilom brodova koja je bazirana u sirijskoj luci Tartus. U prilog ovim tezama govori i sledeća izjava Dmitrija Rogozina: “Mi smo definitivno zainteresovani za smanjenje oružja za masovno uništenje. Ali u isto vreme mi verujemo da svaka zemlja ima pravo da ima ono što joj je potrebno da bi se osećala konforno, uključujući Iran”. Sada kada je Rusija praktično stala uz Iran kao i ranije uz Siriju, SAD preostaje jedino da svojim vojnim prisustvom pokažu Izraelu da nisu odustali od opcije napada na iranska postrojenja čime će umiriti jastrebove u ovoj zemlji. Osim toga Amerika mora da dokaže da je vodeća svetska sila i zato možemo očekivati dalje komplikovanje situacije na liniji Tel Aviv, Moskva, Vašington, Teheran ali teško je da će se ijedna strana odlučiti na ishitrenu vojnu akciju jer praktično sve zemlje u regionu leže na buretu baruta, a gomilanje američkih mornaričkih snaga nikako neće doprineti smirenju situacije. [1] http://www.nspm.rs/hronika/dmitrij-rogozin-bilo-koja-vojna-intervencija-protiv-irana-je-pretnja-za-rusiju.html [2] http://www.nspm.rs/hronika/pentagon-slanje-novog-nosaca-aviona-u-persijski-zaliv-qrutinski-potezq.html [3] http://www.diplomatija.com/sr/1777/news/%C5%A1ef-pentagona- leon-paneta-preti-brazilu-rusiji-indiji-i-kini-bric-u-narednoj-deceniji-va%C5%A1ington-je- du%C5%BEan-da-za%C5%A1titi-planetu-od-poku%C5%A1aja-ovih-zemalja-da-podriju-stabilnos/ |