Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Tihi saveznici - Saudijska Arabija i Izrael nikada nisu bili ovako bliski
Savremeni svet

Tihi saveznici - Saudijska Arabija i Izrael nikada nisu bili ovako bliski

PDF Štampa El. pošta
Rosa Meneses   
nedelja, 13. maj 2018.

Izrael i Saudijska Arabija nikada nisu bili tako bliski. Političko približavanje obe države u njihovom pritisku da se preduzmu oštre akcije protiv rastućeg uticaja Irana, pretvorilo ih je u saveznike. I odluka američkog predsednika Donalda Trampa da se povuče iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, jeste jedna od njihovih glavnih zajedničkih političkih pobeda. I sve to bez da su makar uspostavljeni direktni razgovori.

Zato su, pre nekoliko meseci, kako Saudijska Arabija, tako i Izrael, uspostavili jedan složen sistem javnih signala, koji je pratio ono što se razmenjuje iza kulisa. Opaske, od pre nekoliko sedmica, saudijskog princa-naslednika Mohameda bin Salmana, za američku reviju The Atlantic, bile su jasan primer toga. Odgovarajući na pitanje, ima li jevrejski narod pravo na svoju državu, budući kralj je utvrdio – „verujem da svaki narod, na ma kom mestu, ima pravo da živi u miru u svojoj državi. Verujem da Palestinci i Izraelci imaju pravo na vlastitu zemlju. Ipak, treba da dođemo do jednog mirovnog sporazuma, koji bi osigurao stabilnost svima, i normalizaciju odnosa“.

Ponudio je Izraelu obnavljanje mirovne inicijative koju je Rijad pokrenuo 2002. godine, po kojoj bi, ukoliko bi se razrešio palestinsko-izraelski konflikt, za uzvrat, došlo do normalizacije odnosa celokupnog arapskog sveta sa Izraelom. To je bilo javno namigivanje, ali su obe zemlje tajno razmenile dokumenta, posredstvom Egipta, oko „iranskog problema“.

Ključ za poteze bin Salmana u regionu nalazi se u strateškoj viziji koju je nametnuo Saudijskoj Arabiji, posredstvom svojih planova reformi kraljevstva. Međutim, njemu je takođe potrebno da razreši politička rivalstva u inostranstvu, što je do sada i činio primenjujući čvrstu ruku protiv Irana, Katara i Libana. U paketu približavanja sa Izraelom, pored njihovih poklapajućih interesa oko Teherana, rešavanje zaboravljenog palestinsko-izraelskog konflikta, čini deo ove strateške vizije.

Saudijska Arabija i njeni saveznici iz Zaliva, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, podržali su odluku Trampa da se povuče iz sporazuma sa Teheranom. Međutim, iza toga, može da stoji želja da se razvije nuklearna tehnologija. Zemlje iz Zaliva i Egipat su protekle decenije insistirale na potrebi da razviju vlastite atomske programe, paradoksalno, mahajući istim razlozima kao i Iran – preko potrebna proizvodnja električne energije u civilne svrhe. Saudijska Arabija je ponovo počela da javno govori o planovima za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe. To je kao „alternativna energija“, prema Nurahu al Jusufu, članu komiteta za energiju saveta Šure, za „potrošnju tri miliona barela nafte dnevno samo za proizvodnju struje što ovu zemlju čini petom u svetu kao potrošača nafte“.

Odbacivanje iranskog nuklearnog programa nije novost na Bliskom istoku. Međutim, način izražavanja Saudijaca protiv njega u poslednje vreme se zaoštrio. Pozicija Saudijaca, koju deli i Izrael, jeste da je režim ajatolaha pretnja. Obe vlade imaju isto gledište da je Obamina administracija delovala u regionu pokazujući slabost naspram porasta uticaja Irana u regionu, i sada, sa Trampom, koji je njima bliži, vreme je da se to koriguje. Obe su vodile sa Iranom „ratove za moć“. Takav je bio rat u Libanu 2006. godine, u kojem je Izrael pretrpeo ponižavajući poraz od Hezbolaha, zbog čega traga za trenutkom revanša. Tako je i u Jemenu, gde je Rijad direktno intervenisao u konfliktu Vlade i zaidske sekte, na strani režima koji je nasledio diktaturu Ali Abdulaha Saleha. Teheran je, naprotiv, blizak pobunjenicima.

Sa svoje strane, vlada Benjamina Netanjahua već godinama vrši pritisak na Sjedinjene Države da se zbace ajatolasi u Iranu. Precizno, od svog dolaska na položaj 2009. godine. I video je priliku u spoju Trampa i bin Salmana. Njima je bila upućena inscenacija u power pointu, koju je izveo 1. maja, pokazujući da je obezbedio dokaze kako Teheran nije poštovao nuklearni sporazum. Bila je to, makar, sofisticiranija verzija od dijagrama na posteru kojeg je prezentovao pred skupštinom UN-a u septembru 2012. godine, sa crtežom jedne bombe. Tada je rekao da će Teheran imati kapacitet da napravi nuklearnu bombu u leto 2013. godine.

Žalosno, malobrojni su upozoravali da te kritike dolaze upravo od države Izrael, koja nikada nije potpisala sporazum o neširenju nuklearnog oružja, niti je pokazala nameru da to učini, što naravno, podrazumeva, da njen nuklearni program nije podvrgnut međunarodnoj inspekciji.

Raskid sporzuma od strane SAD, pored toga što je dao krila Izraelu da nastavi sa svojom tihom intervencijom u Siriji – opet je napaoiranske vojne ciljeve u Damsku – i Saudijskoj Arabiji da produži njeno puštanje krvi u Jemenu, neće doneti više bezbednosti na Bliskom istoku. Baš suprotno. Mogao bi da prouzrokuje opasnu nuklearnu trku u regionu. Ukoliko se ugovor totalno poništi, Teheran neće videti bilo kakvo diplomatsko preimućstvo u tome što neće razvijati nuklearno oružje, ako je to bila njegova namera, nešto što je uvek negirao. Jedan izveštaj Komiteta za spoljne odnose američkog Senata iz 2008. godine, upozoravao je da bi, ukoliko bi Iran stekao atomsku bombu, direktna posledica bila razvoj te iste tehnologije u Saudijskoj Arabiji. Vraćamo se za deceniju unazad.

El Mundo

Preveo sa španskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://www.elmundo.es/internacional/2018/05/10/5af34a4646163f80548b458d.html