Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > U vazduhu se oseća miris Trećeg svetskog rata - Zapad se ne miri sa nezavisnošću bilo koje države, bila to mala Sirija ili velika Rusija (I)
Savremeni svet

U vazduhu se oseća miris Trećeg svetskog rata - Zapad se ne miri sa nezavisnošću bilo koje države, bila to mala Sirija ili velika Rusija (I)

PDF Štampa El. pošta
Bašar el Asad   
četvrtak, 20. oktobar 2016.

Predsednik Sirijske arapske republike odgovarao je na pitanja specijalnog dopisnika   Komsomolske pravde Darje Aslamove.

KP: Veliko hvala gospodine predsedniče. Za mene je velika čast i sreća da se susretnem sa Vama... Situacija u Siriji postaje sve opasnija i nepredvidljivija. U konflikt se upliće sve više učesnika i igrača. Na primer, ko se sad bori u Siriji? Iran, Liban (imam u vidu Hezbolah), Rusija, Turska, koalicija koju vodi SAD. Kina demonstrira svoj interes. Ne brine li Vas da će taj konflikt da preraste u Treći svetski rat. Ili je to već početak Trećeg svetskog rata?

Bašar el Asad: Prvo, ako se govori o problemu, onda treba da se govori i o izvoru problema – terorizmu. Nema značaja ko se sada meša u sirijska posla, već je najvažnije – ko podržava teroriste, svaki dan i sat. To je glavni problem. Ako mi to rešimo, ta zbrkana slika, kako ste je Vi opisali, izgubiće značaj. Mi možemo da rešimo taj problem. Zato što  je pitanje, ne to koje se zemlje mešaju u naša posla, već to koje zemlje podržavaju teroriste. Zato što su Rusija, Iran i Hezbolah naši pouzdani saveznici i oni se ovde nalaze na legalnoj osnovi. Oni se bore protiv terorista, ali postoje i druge države koje se mešaju upravo sa ciljem podrške teroristima. Pitanje nije u broju aktera, već je glavno pitanje – terorizam.

Drugo, što se tiče Trećeg svetskog rata. Taj termin se često koristi, posebno nakon nedavne eskalacije koja se ticala situacije u Siriji. Danas mi gledamo situaciju sličnu Hladnom ratu, u fazi razvijanja. To je nešto što se pojavilo sasvim nedavno, jer mislim da Zapad, posebno SAD nisu obustavili Hladni rat, čak ni posle raspada SSSR-a.

KP: Da, on se nastavlja.

Bašar el Asad: Ima mnogo političkih pozornica u tom procesu, a Sirija je jedna od najvažnijih. Mi posmatramo eskalaciju, ali je glavni cilj – očuvanje američke hegemonije nad svetom, ne dozvoliti nikome da bude partner na političkoj ili međunarodnoj areni, bila to Rusija ili čak njihovi saveznici na Zapadu. Zato se taj miris rata, kojeg ste Vi opisali kao Treći svetski rat, oseća u vazduhu, ali to još nije direktan vojni sudar. Mada ima vojnu, terorističku i političku komponentu. Zato ste vi u pravu kada je reč o Vašem osećaju, ali Sirija jeste samo deo tog rata.

ZAPAD POLAŽE NADE U RUŠENjE NAŠE DRŽAVE

KP: Ali Vi ste rekli da je Sirija postala važna pozornica tog rata. Shvatljivo je – velika ste zemlja, imate naftu, ali niste Saudijska Arabija. Zašto baš Sirija?

Bašar el Asad: Ovde postoji mnogo aspekata. Ako govorimo o regionalnom konfliktu, Sirija ima dobre odnose sa Iranom, a Saudijska Arabija hoće u potpunosti da sruši Iran, u svakom smislu, iz različitih pobuda. Zato oni hoće da Sirija okrene leđa Iranu. Zato, jer bi rušenje Sirije negativno delovalo na Iran. Ja tako gledam na to. Zapad, posmatrajući višegodišnju saradnju Rusije i Sirije, polaže nade na to da će rušenje Sirije takođe negativno da utiče i na Rusiju.

Ali, ima još nešto – istorijska uloga Sirije. Vekovima, Sirija je bila izvor geopolitičke dinamike na Bliskom istoku. Zato je kontrola nad Sirijom, još u vreme faraona, pre Hrista, bila izuzetno važna. Zbog Sirije su se navikli da se tuku i faraoni, i Hetiti. To je istorijska osnova. Pošto je Sirija zgodno locirana na Sredozemlju, i ovde se provlači linija razdvajanja različitih kultura. Eto zašto je kontrola nad Sirijom važna za kontrolu nad čitavim regionom.

I zato, jer je Sirija nezavisna država, a Zapad se nikada neće pomiriti sa nezavisnošću bilo koje države, nebitno da li je to mala Sirija ili velika Rusija... U čemu je njihov problem sa Rusijom? Zato što ona štiti svoje pravo da kaže „da“ ili ,,ne“. A Zapad hoće da se njemu stalno povlađuje. Takav je i problem Sirije sa Zapadom.

KP: Neki zapadni mediji tvrde da je rat u Siriji postao direktan konflikt između Rusije i SAD? Vi ste saglasni sa tim?

Bašar el Asad: Da, iz jednostavnog razloga. Kada sam Vam na samom početku rekao da je stvar u terorizmu, evo šta sam imao u vidu. Rusija hoće da se bori protiv terorizma, ne samo zbog Sirije, i ne samo zbog same Rusije. Ona se bori za čitav region, za celu Evropu, za ceo svet. Rusi shvataju, da terorizam postojano raste, još od tih vremena kada su Amerikanci, još od rata u Avganistanu, ranih osamdesetih, do današnjih dana, uvereni da je terorizam dobitna karta koja se uvek može baciti na sto. Možete je držati u džepu, i kad zatreba, izvaditi. Zato govorimo o različitim ideologijama, o različitim pristupima. Eto zašto je rusko-američki konflikt prirodan, čak i ako među vama ima dijaloga, vi govorite o različitim stvarima.

O ULOZI TURSKE I IZRAELA

KP: U regionu se pojavio novi igrač. Kakvo je Vaše mišljenje o ulozi Turske u ratu?

Bašar el Asad: To nije intervencija, to je invazija. To mešanje je invazija, nebitno je da li su ščepali mali ili veliki komad sirijske teritorije. To je invazija nasuprot svim međunarodnim zakonima, moralnim normama i protiv suvereniteta Sirije. Turci maskiraju svoje prave namere i trude se da se opravdaju jer su podržavali Islamsku državu i Al Nusru.

KP: A Vi mislite da oni sada ne podržavaju?

Bašar el Asad: Ne, oni do danas podržavaju, ali su došli sa rečima – mi se borimo sa Islamskom državom.

KP: To je smešno kada Turci govore kako se tobože bore sa Islamskom državom koju su sami i napravili.

Bašar el Asad: Apsolutno tačno. Oni su stvorili Islamsku državu, obezbedili joj pozadinsku podršku, i oni su im omogućili da prodaju našu naftu preko njihove teritorije, uz učešće Erdoganovog sina i njegovog bliskog okruženja. Svi su oni bili povezani sa Islamskom državom.  Ceo svet zna o tome. Ali, u vezi sa invazijom na Siriju, oni su prozborili o novim umerenim snagama koje u stvari imaju iste korene kao i Islamska država. One su izrasle iz nje. Turci ubeđuju, da su oni pobedili Islamsku državu uz pomoć svojih bombardovanja, trupa i lokalnih umerenih snaga. Zapravo, oni su jednostavno predali kontrolu nad teritorijama od Islamske države tim snagama koje su sami podigli. Ali, to je jednostavno igra za ceo ostali svet. Cilj Erdogana je podržati Al Nusru u Siriji. I on želi, imam u vidu Erdogana, da odigra svoju ulogu u budućoj Siriji, i nebitno, kakvu ulogu. On oseća da se poslednjih godina našao u izolaciji zbog odnosa sa Islamskom državom.

Ideologija Erdogana je mešavina ideologije Muslimanske braće sa njihovim ekstremizmom i nasiljem i njegovih maštanja o novom sultanatu. Mešavinom tih dveju ideologija on je odlučan da uspostavi kontrolu nad regionom. Eto zašto on podržava Muslimansku braću u svakoj državi, uključujući Siriji.

KP: Može li Rusija da sarađuje sa Turskom?

Bašar el Asad: Na rusko-turske odnose gledam pozitivno. Mada Rusija i Turska imaju različite poglede i različite pozicije. Rusija bazira svoju politiku na međunarodnom pravu, na uvažavanju suvereniteta drugih zemalja i na svesti o pretnji rasprostiranja terorizma u celom svetu. A Turska ne uvažava suverenitet Sirije i podržava teroriste. Mi vidimo dve različite krajnosti koje protivreče jedna drugoj. Ali, to novo zbližavanje između Turske i Rusije  jeste naša jedina nada da Rusija može da izmeni tursku politiku. I ja sam  uveren da je to prvi cilj ruske diplomatije u odnosu na Tursku ovih dana – težnja da se umanji šteta koju je Turska učinila Siriji. Nadam se da ih Rusi mogu ubediti da obustave podršku teroristima i tokove novca i plaćenika preko turske granice.

Mislim da je to mudrost ruskog rukovodstva jer ono želi dobre odnose sa turskim narodom. I to je sasvim ispravno.

KP: Meni je vrlo čudno da Islamska država sa svojom ideologijom nikada ne preti Izraelu, i Izrael njoj nikada ne preti. To deluje kao neki sporazum između njih – možda to nije prijateljstvo, već neutralnost. Zašto je to tako? I kakva je uloga Izraela u ovom ratu?

Bašar el Asad: Ne samo Islamsku državu, ne samo Al Nusru, već svakog teroristu sa automatom u rukama koji ubija i ruši Siriju, Izrael podržava. Nekada Izrael to radi indirektno, predajući tajne informacije teroristima, a nekad direktnom intervencijom, kada gađa pozicije sirijske armije. Zašto? Zato što Izrael gleda na Siriju kao na neprijatelja. I za njih, svako slabljenje države, armije i društva Sirije, onemogućava da se kreće napred mirovni proces čija je cena vraćanje okupirane Golanske visoravni. Tako, za njih, kada je Sirija zauzeta nečim drugim, ona ne može da se bavi Golanskom visoravni i mirovnim procesom. Ona ne može ništa da učini da bi povratila svoju zemlju. I zato Izrael podržava svakog teroristu, i nema nikakvih protivrečnosti između Izraela i bilo koje organizacije, poput Al Nusre, Islamske države, ili bilo koje grupacije povezane sa Al Kaidom.

ŽIVOT U USLOVIMA DELIMIČNE MOBILIZACIJE

KP: Putovala sam Sirijom. Vaša armija je iskrvavila, to je očigledno. Ali, sa druge strane, kada vidim kafiće u Damasku, ispunjene mladim muškarcima, koji od jutra piju kafu, pitam sebe – ko su ti mladi ljudi? Meni kažu – to su studenti. Posle vidim fitnes klubove sa mladim muškarcima koji pokazuju mišiće. Šta oni tamo rade? Pošaljite ih sve na front! Ne razumem, zašto nema sveopšte mobilizacije za front, kao što smo mi uradili tokom Velikog otadžbinskog rata (Drugog svetskog, prim. prevodioca)

Bašar el Asad: Mi sad imamo delimičnu mobilizaciju. Zašto delimičnu? Zato što opšta mobilizacija znači da svako treba da ratuje. To znači – nema studenata, nema predavača na univerzitetu, nema učitelja u školama, nema radnika u fabrikama, nema zidara ni vozača, i svi su dužni da rade isključivo za vladu. Sve postaje deo rata. To je normalno kada rat traje nekoliko nedelja ili nekoliko meseci, ali za rat koji traje već šest godina, to znači paralizu društva i paralizu države.  Ne možete da dobijete rat sa paralizovanim društvom. I zato morate da imate balans između rata i osnovnih potreba društva – univerziteta, bolnica, socijalnih usluga. Eto zašto je, sa našeg gledišta, taj balans životno važan.

KP: Mada ne razumem arapski, kada gledam vašu televiziju, meni se čini da je u zemlji mir. Vrlo se malo govori o ratu. Ima sportskih prenosa, dečijih i školskih emisija. Kažem sebi – Bože! Čujem eksplozije granata u gradu, ali kao da se ništa ne dešava. Meni se čini, to prelazi sve granice. Ako hoćete da pobudite patriotizam kod ljudi, treba im reći – ,,Ljudi! Vodimo ovde veliki rat!” Tako treba da postupa svaka zemlja.

Bašar el Asad: Mediji nisu otrgnuti od stvarnosti, ali mi moramo da imamo balans između potrebe da pokazujemo realan život, i davanja ljudima mogućnosti običnog, makar ne i potpunog normalnog življenja. Prirodno, imamo različite poglede na medije, zato što sredstva masovnog informisanja imaju različitu percepciju stvarnosti. Ako mi ne nastavimo da živimo, onda će nas teroristi pobediti, jer to je njihov cilj.

KP: Mi smo imali slično iskustvo tokom Velikog otadžbinskog rata. Gradovi su opusteli, ostale su samo žene, muškarci su bili na frontu. Navešću primer moje porodice. Četiri starija brata mog oca su otišli na front, a on je napustio školu sa trinaest godina i otišao u fabriku da pravi bombe. U to vreme, to je bilo normalno. Mi ne bi nikada pobedili u tom ratu, da svi muškarci nisu otišli na front.

Bašar el Asad: Ali, kada govorimo o ratu, rat nije samo front. On dotiče sve sfere života. Veliki deo našeg rata nije samo terorizam. Mi imamo i paralelni rat. To je ekonomski rat. Mi smo pod embargom. Mi moramo da učinimo sve da se okreće točak naše privrede. Eto zašto treba da usmerimo sve naše napore na život. Jer bez tog normalnog života, nama staje sva privreda. Ako se svi sklone u kuće zbog rata, mi ništa nećemo proizvoditi.

Kraj prvog dela

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://www.kp.ru/daily/26594/3609876/