Početna strana > Debate > Srbija i Crna Gora > Rasrbljavanje Crnogoraca i dobrosusedski odnosi
Srbija i Crna Gora

Rasrbljavanje Crnogoraca i dobrosusedski odnosi

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
nedelja, 17. jul 2011.

Nakon razbijanja savezne jugoslovenske socijalističke zajednice stvorene su nove nezavisne države, ali time nije još okončan proces utvrđivanja, konstruisanja i stalnog prekompovanja identitetskih obrazaca neophodnih za nihovo utvrđivanje kao tvorevina sposobnih za samostalni državni život i društveni razvoj. Nacionalni identiteti doživeli su mnogobrojne promene i preoblikovanja, ali je pitanje stvaranja i održavanja stabilnog identitetskog jezgra i dalje od presudne važnosti za ideološko, istorijsko socijalno i kulturuloško utemeljenje novih država.

Međutim, proces izgradnje identiteta nije definitivno završen, što nam pokazuje i primer rezultata popisa u Crnoj Gori. Stvorena je nezavisna crnogorska država, ali joj očigledno nedostaju Crnogorci koji su većinski opredeljeni da pripadaju ovoj novouspostavljenoj državi i naciji, koja grozničavo traži svoj nacionalni identitet. Država Crna Gora se ne može izgraditi bez Crnogoraca i crnogorskog državnog nacionalnog identiteta, zato se jasno može videti da aktuelna vlast u Crnoj Gori otvoreno i to pod okriljem države sprovodi ubrzanu desrbizacijuj kao glavni i odlučujući uslov za stvaranje vodeće crnogorske nacije. To je očigledni primer sprovođenja nacionalnog inžinjeringa, koji ima jasan cilj da što pre svede broj Srba na podnošljiv broj kako je to već učinjeno po poznatom obrascu u novouspostavljenim državama

Najupečatljivi je svakako primer etničkog čišćenja koji je sproveden u Hrvatskoj, koja se nalazi pred prijemom u Evropsku uniju, bez obzira na to što nije suštinski „rešila nijedno otvoreno pitanje 250.000 prognanih Srba“. Crnogorci još nisu uspeli da zaokruže svoj nacionalni identitet, jer su kod nih od tri ključna segmenta problematična dva. Uveren sam da će u narednom periodu do novog popisa povećati broj nacionalnih Crnogoraca i onih koji će govoriti crnogorskim jezikom- Stoga mislim da će odnos Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori biti sveden na nivo iz 1981 godine“( Crnogorci 68,54 %, Srbi 3,32%, Jugosloveni 5,67%) kaže u svom komentaru rezultata popisa istoričar Šerbo Rastoder.

Proces izgradnje identiteta nije definitivno završen, što nam pokazuje i primer rezultata popisa u Crnoj Gori.

U njegovim stavovima se može lako prepoznati glavni politički cilj ubrzanog državno podupiranog i organizovanog procesa rasrbljavanja Crnogoraca i stvaranje osnova za konačno rešavanje srpskog pitanja, sprovođenje otvorene asimilacije i negiranje kulturnog i istorijskog identiteta srpskog naroda u Crnoj Gori. Ranko Krivokapić, predsednik Skupštine Crne Gore, najgorljiviji i najmilitantniji zagovornik crnogorstva lišenog bilo kakvog dodira sa srpstvom je iskazao suštinu aktuelne crnogorske državne politike .“Pokazalo se da je građanska država Crna Gora snažna i da se ona ne može praviti bez Crnogoraca. To što se htelo učinjeti da intimna stvar ljudi kao što su nacija, vera i jezik budu dio političke kampanje razbilo se i glavne žrtve te kampanje su njihove vođe“.

I to govori predstavnik vlasti koja je na najogorljiviji način politikantski instrumentalizovala pitanje popisa stanovništva i sam pojam građanske države. Pokazalo se da je ona najprikladnije sredstvo za političko pokrivanje procesa asimilacije i razgradnje srpskog identiteta i nacionalnog interesa u „građanskoj“ Crnoj Gori. Jasna je bila i ostala politička namera ovog popisa je da se sprovede proces permanentnog smanjivanja zadstupljenosti srpskog naroda u Crnoj Gori i nastavi njegova politička i kulturološka marginalizacija i otvorenog kršenja nacionalnih i ljudskih prava. Goran Nikolić je postavio pitanje kako su moguća najveća odstupanja u gradovima gde inače živi veliki broj Srba- u Podgorici, Tivtu, Bijelom Polju, Herceg Novom.

Koliko je ovaj popis ozbiljan može se videti i da je stvorena situacija u kojoj postoji do sada neviđeno dvojstvo i razdrobljenost u verskom ispoljavanju jer u rezultatima postoji odrednica - islamska i muslimanska vera.

Odgovor na ovo pitanje u poznatom državotvornom maniru dao nam je funkcioner vladajuće partije DPS-a Raško Konjević - „Proces nacionalnog sazrevanja crnogorskog naroda ušao je u novu fazu. Činjenica je da imamo veći broj građana koji su se nacionalno izjasnili kao Crnogorci, značajno veći broj građana koji govore crnogorskim jezikom ipak pokazuje neumitni trend da ono što su bili potezi nakon referenduma jeste nešto što je u prilog onome što znači dodatno nacionalno sazrevanje.“ Međutim, šta taj naumitni trend desrbizacije i dodatnog nacionalnog sazrevanja donosi predstavnicima srpskog naroda, koji sada sudeći po vladajućoj alibi idelogiji žive u sazrevajućoj građanskoj Crnoj Gori.

Ali u toj „građanski“ konstituisanoj državi Srbi nemaju uslove za ostvarivanje elementarnih nacionalnih, ljudskih prava i kulturnih prava - nije ostvarena a neće izvesno ni biti ostvarena proporcionalna zastupljenost Srba u državnim i kulturnim institucijama i organima, pravo školovanja na srpskom jeziku, slobodno izražavanje svoje nacionalne i kulturne tradicije. Sve je to u građanskoj Crnoj Gori svedeno samo na prigodne političke proklamacije koje se serviraju predstavnicima tzv.međunarodne zajednice, a pri tome u realnom političkom i društvenom životu Srbi su marginalizovani i izloženi otvorenoj asimilaciji i pritiscima razne vrste. Koliko je ovaj popis ozbiljan može se videti i da je stvorena situacija u kojoj postoji do sada neviđeno dvojstvo i razdrobljenost u verskom ispoljavanju jer u rezultatima postoji odrednica - islamska i muslimanska vera .Važno je samo stvoriti što više prostora za formiranje čvrstog i sve dominantnijeg crnogorskog nacionalnog identiteta.  

Posebno je pitanje kako je reagovao zvanični Beograd ne samo na rezultate popisa već i na odluku Skupštinue Crne Gore da usvoji zakon o dinastiji Petrovića, u kojoj je Srbija ocenjena kao zemlja koja je izvršila nasilnu aneksiju Crne Gore 1918. godine. Naš ugledni istoričar akademik Dragoljub Živojinović ističe da „ovaj stav vređa istorijsku nauku ali i srpski narod u Crnoj Gori i drugim zemljama. Više od 90% Crnogoraca na izborima 1918 godine izjasnilo se za ujedinjenje sa Srbijom. To su bili najdemokratskiji izbori u Crnoj Gori jer su na njima glasale sve kategorije društva. Kakvu god nameru da je imala dinastija Karađorđevića sa Crnom Gorom, ništa ne bi bilo moguće bez velike podrške tamošnjeg naroda, a takvo raspoloženje trajalo je i godinama posle.

Samo je važno da mi vodimo dobrosusedsku politiku, ma koliko ona realno vođena na štetu nacionalnih interesa  srpskog naroda, jer je neophodno zadržati položaj ljubimca svetskih centara moći i samoproglašenog regionalnog lidera.

Jedini razlog za usvajanje ovakve odluke je dnevna politika i predstavlja pravo nasilje nad istorijom“ - I rezultati popisa su očigledna posledica dnevne politike i nasilja nad političkom bićem srpskog naroda u Crnoj Gori. O ovom otvorenom procesu asimilacije i desrbizacije naša zvanična politika odgovara kao i mnogo puta do sada bez ikakve jasne i konzistentne koncepcije u vođenju i zastupanju srpske nacionalne politike i odbrani srpskih nacionalnih i ljudskih ptrava.To se moglo i očekivati jer naši zvaničnici vode bezuslovnu politiku dobrosusedskih odnosa i to uvek na uštrb prava srpskog naroda i čestom nereagovanju  na kršenje elementarnih istorijskih i nacionalnih interesa srpskog naroda.

Samo je važno da mi vodimo dobro- susedsku politiku, ma koliko ona realno vođena na štetu nacionalnih interesa  srpskog naroda, jer je neophodno zadržati položaj ljubimca svetskih centara moći i samoproglašenog regionalnog lidera. Da li je naša vlast uopšte zainteresovana za održavanje stabilnog broja Srba u Crnoj gori ili će ona zbog dobrosusesdskih odnosa mirno i pasivno posmatrati kako se odvija i sprovodi proces desrbizacije, kao zvanični program aktuelne političke vlasti u Crnoj Gori. U našim medijima se moglo videti da Srbija neće juzvratiti šamar, već će u ime dobro- susedskih odnosa okrenuti drugi obraz i trpeti nova nacionalna poniženja.

Sigurno je da će srpska vlast zbog svoje već poslovične uzdržanosti kada su u pitanju očigledna kršenja ljudskih i nacionalnih prava srpskog naroda dobiti priznanje za razvijanje dobrosusedskih odnosa i unapređenje regionalne saradnje. Na taj način se daju odrešene ruke sadašnjoj crnogorskoj vladjućoj oligarhiji da nesmetano nastavi proces asimilacije i svođenje Srba na prihvatljiv i neremetilački broj. Očigledno je da nije uputno pokretati pitanje položaja srpskog naroda jer kako ćemo ostvarivati dobro-susedsku saradnju kao jednu od presudnih uslova na našem bezuslovnom putu ka Evropskoj Uniji punom samoponiženja i odricanja od odbrane i zastupanja naših elementranih ljudskih prava, tradicije i nacionalnih interesa. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner