Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

BiH posle DŽozefa Bajdena

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
četvrtak, 21. maj 2009.

(Novi Reporter, 19.5.2009)

Posle Sarajeva, potpredsednik SAD DŽozef Bajden protutnjao je prema Beogradu i Prištini, ali je nesumnjivo da će odjeci njegove posete u BiH još dugo odzvanjati. No, ono što u Sarajevu bude shvaćeno kao nagoveštaj grmljavine poslate da sprži sve što joj se nađe s druge strane entitetske granice, utoliko pre će zaparati uši Srbima, od ranije naviknutim da se od nekadašnjeg senatora ničemu boljem nisu mogli ni nadati. Tim pre što je reč o snažnom zagovorniku prženja Srba u BiH i na Kosmetu «svetlim» oružjem NATO-a. «Moralno» opravdanje za vojnu intervenciju protiv Srba Bajden je svojevremeno  «nalazio» u «podacima» da su Srbi počinili ništa manje nego genocid nad Bošnjacima, odnosno Albancima, čak i kada se, recimo, Karla del Ponte takvim kvalifikacijama ili vrlo obazrivo služila ili ih potpuno izbegavala. No, za razliku od del Ponteove i mnogih sličnih sebi koji su ostali zakopani u zaboravu ili završili u trećem političkom planu, Bajden se vinuo u sam vrh američke politike, od skora nameravajući da sa nove visine krene u novo, političko bombardovanje starih prostora.

U slučaju BiH, američki politički plan za Balkan koji unutar američke administraciji najsnažnije protežira upravo DŽozef Bajden, trebalo bi, zapravo, da znači završavanje «nedovršenog posla» na izgradnji što snažnije centralizovane BiH, koji bi, je li, bio okončan temeljnom razgradnjom Republike Srpske. Na to upućuje i rezolucija o BiH koju je prošle nedelje usvojio Predstavnički dom Kongresa SAD, na predlog bošnjačkih lobista, u kojoj se ističe «potreba» za radikalnim promenama Ustava BiH, s «obrazloženjem» da Dejtonski sporazum predstavlja kočnicu za «razvoj» BiH. Nije, naravno, ta rezolucija obavezujuća za Stejt dipartment, ali njeno izglasavanje ozbiljno upućuje na smer u kom članovi «Kluba prijatelja Bosne» teže da utiču na američku spoljnu politiku na ovom prostoru. Reč je o krugu senatora koji i formalno lobiraju za bošnjačke političke interese, u koji spada i Bajden, doduše sada «samo» kao simpatizer.

Vašingtonski prioriteti

Naučni saradnik beogradskog Instituta za evropske studije i doktorant njujorške «Nove škole za društvena istraživanja» mr Bogdana Koljević objašnjava za «NR» da je potpredsednik Bajden prvi u novoj američkoj administraciji otvoreno prihvatio teze Mortona Abramovica i Danijela Servera o «nedovršenom poslu na Balkanu», pritom nastojeći da ih afirmiše i promoviše kao poluzvaničan stav SAD.

»Reč je o pokušaju nove aktuelizacije 'balkanskog pitanja', zbog čega je DŽozef Bajden eksplicitno naveo da zaokupljenost američkim angažmanom u Avganistanu i Iraku neće dovesti do premeštanja pitanja Balkana u treći plan, da se problem Kosova ne može 'trampiti' drugim američkim prioritetima u spoljnoj politici, čime je potisnuto i zapravo opovrgnuto uverenje da se zapadni Balkan ne nalazi na listi prioriteta. Kada je reč o ‘nezavršenom poslu na Balkan’, onda je neophodno imati u vidu da se ta ideja pojedinih lobija i političkih aktivista SAD pre i iznad svega odnosi na pitanje nezavisnog Kosova s jedne, i pitanje centralizovane i unitarizovane BiH uz ukidanje Republike Srpske, s druge strane. S jedne strane, dakle, reč je o nastavku duboko angažovane i protivpravne politike promovisanja tzv. kosovske državnosti, uz specijalne napore i pritiske da što više zemalja prizna Kosovo, jer tek ako bi se dostigao broj veći od polovine zemalja članica Ujedinjenih nacija, moglo bi se govoriti o nekakvom „uspehu“. S druge strane, kada je reč o Republici Srpskoj, nije mnogo verovatno da će lobiji i istaknuti pojedinci koji bi najradije videli nestanak Srpske uspeti u ovim namerama, i to ne samo zbog toga što ne postoji puno saglasje za takav scenario u SAD, i što je teško zamislivo da bi se u datim okolnostima otvarao još jedan front dubokog sukoba sa Ruskom Federacijom, već i zbog onog što se zove 'snaga naroda', demokratskog naroda Republike Srpske, snaga koja se ne može zanemariti i koja čini najveći živi potencijal Republike Srpske», smatra Bogdana Koljević.

Pritisci   

Bivša glavna i odgovorna urednica beogradske «Politike» i novinarka NIN-a  Ljiljana Smajlović, koja važi za jednog od najboljih poznavalaca američke/evroat- lantske politike u našem regionu, uverena je da nakon Bajdenove posete Sarajevu slede novi pritisci na Republiku Srpsku koji će prevashodno biti usmereni prema političkom vrhu.

«Amerikanci i Evropljani imaju taj plan da se, strožijom politikom uslovljavanja nego do sada, promeni Ustav BiH, tako da se BiH centralizuje. Ali, moraju da rade zajedno na tome, a DŽozefu Bajdenu se taj plan veoma sviđa, koliko je meni poznato. I on će, verovatno, ravnomerno da pritišće i jednog i drugog od - kako Amerikanci i Evropljani vole da kažu - strašnih blizanaca u BiH, Dodika i Silajdžića.

Da bi, iz njihovog ugla gledanja, BiH bila uspešan projekat, Amerikanci će se truditi da pokažu da se Srbi nisu suviše osamostalili, da je, na neki način, bošnjačka vlast temelj BIH, da etničko čišćenje nije uspelo i da će Bošnjaci, kao većina, na neki način voditi glavnu reč u BiH, a da će BiH ostati jedinstvena. Oni će se truditi da spreče procese dezintegracije, a u Dodiku vide ozbiljnu opasnost za dezintegraciju BIH. Cilj im je da zbiju Bosnu i to više oko Sarajeva, nego da je ojačaju u Banjaluci.

Oni se plaše već i toga što se Dodik usudio nekoliko puta da kaže 'ako bude tako, mi možemo da idemo i svojim putem'. Već i to se mora nekako kazniti, a kamoli konkretni potezi !? Prema tome, Amerikancima je važno da BiH ostane jedinstvena država, da se centralizuje i da se Dodik oslabi. Zanimljivo je da , iz tog ugla gledanja, Silajdžić se na rečima, takođe, kritikuje, ali uvek sa napomenom kako njegova moć, zapravo, nije velika; odnosno, da je njegova retorika loša, ali da on navodno nema sposobnost ostvarenja nekakvog opasnog plana. Dodika, pak, smatraju čovekom opasnih namera, sposobnim da izvede te namere», objašnjava Smajlovićeva za «NR»

Zavrtanje ruku

Motiv za američko isticanje ustavnih promena u prvi plan u BiH naša sagovornica vidi u uverenju sadašnje administracije u Vašingtonu da BiH predstavlja američki  spoljnopolitički uspeh još iz vremena prethodne demokratske administracije. Nova-stara administracija sada namerava da taj uspeh potvrdi, odnosno da predupredi sve ono što u toj administraciji smatraju neuspehom u BiH, smatra Smajlovićeva. Pritiske koji će uslediti na politički vrh RS nakon Bajdenovog obilaska Sarajeva naša sagovornica opisuje kao suptilne političke poteze koji će biti koordinisani sa američkim amabasadorom i drugim «savezničkim» diplomatama. Smajlovićeva objašnjava da nije američki potpredsednik taj koji «zavrće ruke» svojim domaćinima u zemljama koje posećuje; to kasnije čine lokalne diplomate, dok se Bajden, zapravo, predstavlja kao gost koji čini čast i priznanje predstavnicima zemlje koji ga u goste primaju.  

«Znate, Amerkanci ne mogu da dođu i da kažu 'ne sviđa nam se Dodik', mada su to, na neki način, već rekli. Ali, mogu da kažu da im se ne sviđa ono što se dešava u BiH, a već smo videli da je počela ta priča kako je u Bosni navodno gore nego što je ikada bilo itd. Amerikanci i Evropljani ne kažu 'izbiće rat u Bosni', ali kažu 'ovo će biti jedna disfunkcionalna rupa, korumpirana, a mi možemo to da ispravimo samo tako što ćemo koristiti članstvo u EU kao mamac'. I to je ono najpouzdanije što imaju i jedni i drugi: da se kroz svaki mali korak ka EU iznudi od Dodika neki ustupak oko centralizacije BiH. To je glavni plan. Bajden će voditi računa da ne ispadne kako on voli Silajdžića i da će da preferira Silajdžića. Znači, ta kombinovana evroatlantska politika Brisel - Vašington glasi da su i Dodik i Silajdžić problem, samo je nekako Silajdžić manji problem!? Silajdžić će možda postati kooperativni- ji, jer vidi da je lomljenje Dodika glavni cilj ove zapadne politike sada. Dakle, treba očekivati da će napad biti sledeći: vi želite u EU, a to nije moguće dok ne budete uređena država, a po našem mišljenju bićete uređena država kada promenite svoje unutrašnje uređenje. Promene ustava, u suštini, znače ovo: mi ćemo se pretvarati da ne utičemo direktno, mi ćemo naterati njih da oni sami promene svoj ustav, ali ćemo ih svaki santimetar tog puta terati nekim obećanjima vezanim za ulazak u EU. Prema tome, cilj je da sami Srbi, Bošnjaci i Hrvati pristaju na takve ustupke kako bi jednog dana ušli u EU, ali cilj zapadnih sila je da ti ustupci promene Dejtonski sporazum na način da i Vašington i Brisel mogu da kažu 'oni u Bosni su to sami promenili, videli su šta nije valjalo u Dejtonu i sami su se dogovorili da to promene'. Zbog toga je važno da to budu promene ustava i da se stvori utisak da je tu neka demokratija na delu i da Vašington i Brisel samo pomažu da se demokratski reše sporovi u Bosni», zaključuje Ljiljana Smajlović.

Sve ovo, međutim, ne znači da će politički ciljevi zamišljeni u Vašingtonu i u Briselu biti postignuti u BiH. « Tu će da izbiju unutarbošnjački sukobi na videlo i ta dinamika se promeni kada počne da se primenjuje na terenu», smatra Smajovićeva.

Treći entitet

Među mogućim promenama na terenu Bogdana Koljević ne isključuje ni stvaranje trećeg entiteta u BiH. «To u perspektivi nije isključeno, šanse za to su prilične, možda bi to čak bilo i poželjno u meri u kojoj bi moglo da reši situaciju koja ne može da opstane u BiH, a to je ta situacija u kojoj je projektovani ideal multietničnosti, zapravo, unitarizovanje i centralizovanje BiH. Sada je manje-više svima jasno da to na terenu ne može da funkcioniše, da, prosto, nema nikavih izgleda u budućnosti za tako nešto. Tako da bi stvaranje trećeg entiteta bio jedan potencijalni korak ka rešavanju sitaucije u BiH», kaže naša sagovornica. Ona, takođe, smatra da bi moglo da dođe i do novih ozbiljnih razgovora među svetskim silama kada je reč o budućnosti BiH. Uverena je da bi se u tim razgovorima itekako vodilo računa o interesima i Republike Srpske i Rusije i različitih evropskih partnera, ali napominje da je to, ipak, jedan dugotrajan i složen proces.

U međuvremenu, kada groznica zvana DŽozef Bajden prođe Balkanom, srpskim političarima s obe strane Drine ne preostaje ništa drugo nego da nastave da se bore i sa njenim posledicama. U Beogradu i u Banjaluci ni za utehu ne može poslužiti podatak da američku spoljnu politiku ne vodi potpredsednik SAD, tim pre što je malo verovatno da politika Vašingtona u regionu neće biti kreirana bez snažnog uticaja DŽozefa Bajdena. Nakon njegovog odlaska iz regiona, srpskim političarima s obe strane Drine možda će ostati još manje manevarskog prostora, ali ni u nekim ranijim, mnogo nepovoljnijim međunarodnim okolnostima Srbima nije ostajalo mnogo više prostora za političko manevrisanje, pa su, ipak, uspevali da se kako-tako izbore za svoju poziciju na Balkanu. To ni sada ne bi trebalo da bude isuviše teško, dakako, pod uslovom da srpski političari tačno znaju ne samo šta žele, već i šta mogu da ostvare, a šta ne.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner