Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Dva sveta, a jedan entitet

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
subota, 28. jul 2012.

(Pres RS)

Koliko god izgledalo smešno da se SDA u sukobu sa SDP-om, odnosno jedna bošnjačka stranka u sukobu sa drugom (kripto)bošnjačkom strankom poziva na „zaštitu vitalnog nacionalnog interesa“, bio je to očito jedini način da Sulejman Tihić, uoči vikenda, bar privremeno zaustavi Lagumdžijinu eliminaciju svojih kadrova iz Saveta ministara BiH. Taj spor će prema zakonskoj proceduri verovatno završiti na Ustavnom sudu, ali BiH će tako stići na pola puta do novih parlamentarnih i predsedničkih izbora 2014, a da u njoj neće biti stabilizovana vlast na osnovu izbornih rezultata iz 2010. U međuvremenu, lider SDP je, čak i na ovim prostorima do sada neviđenim političkim cirkusanjem, uspeo da naočigled javnosti izvara bezmalo sve značajnije hrvatske i bošnjačke stranke. Pitanje da li se tu radi o njegovom bezobrazluku ili o njihovoj naivnosti ili o bezuslovnoj podršci međunarodne zajednice ili o strpljenju bošnjačkog i hrvatskog naroda, najbolje bi bilo prepustiti odgovornim u većem entitetu i nadležnim u inostranstvu.

Sarajevski mediji, koji su sasvim osnovano naoštreni na Zlatka, međutim, izlaze sa naslovima „Lagumdžija i Radončić, nakon države, prepustili Dodiku i Čoviću i Federaciju" (Dani, 20. 7. 2012), „Koalicija opasnih namjera: Lagumdžija - Dodik", (Sl. Bosna, 19. 7. 2012), „Dodik juriša na trećinu vlasti u Federaciji BiH" itd. A američki ambasador, prema sarajevskom dopisniku beogradske „Politike" (19. 7. 2012), kaže da njegova zemlja „postaje sve nestrpljivija zbog usporenog procesa rekonstrukcije vlasti na nivou BiH i na nivou FBiH" i nepristrasno dodaje da su „krivi svi jer su svi deo procesa". Dakle, iako se radi o isključivo hrvatsko-bošnjačkim i međubošnjačkim sporovima, za sve im je opet kriv Dodik. Jednom je on to sam, drugi put u dilu sa Čovićem, treći put sa Lagumdžijom, a četvrti put kao ravnopravan sukrivac sa ostalima. Sve je utoliko bizarnije što je direktan povod za relativno saglasne reakcije sarajevske štampe i ambasadora Muna bio dogovor nacionalnih partnera u FBiH oko načina izbora hrvatskog i bošnjačkog člana Predsedništva BiH.

Pred dilemom da li će i dalje biti birani neposrednim izborima, pa će Bošnjaci i dalje birati ne samo svog nego i hrvatskog člana Predsedništva BiH, ili će to činiti posredno poslanici u parlamentu i Komšić više neće moći da bude izabran bošnjačkim glasovima, Lagumdžija, odnosno Radončić i Čović, odnosno Ljubić, odlučili su se za ovo drugo. Dodik je, istina, bio prisutan, ali samo da bi potvrdio da će Srpska ostati pri neposrednim izborima kao demokratskijim i da bi ponovio da će podržati svako rešenje za koje se dogovore partneri u FBiH, a na konferenciji za medije je pohvalio kolege za trud i rezultat. No, čim je vest o bošnjačko-hrvatskom dogovoru odjeknula, izbila je svađa u bošnjačkom taboru, ne samo na relaciji SDA - SDP, nego i među Lagumdžijinim funkcionerima: Magazinović je oštro kritikovao novo rešenje, a Hadžić tvrdio da je takvo rešenje već podržano na Predsedništvu i Glavnom odboru stranke. Svestan da će novim načinom izbora već 2014. izgubiti doživotno članstvo u Predsedništvu BiH, Komšić je napustio sednicu Predsedništva SDP, a ni sarajevski mediji nisu manje revoltirani što Bošnjaci više neće imati dva člana u „državnom vrhu". Da situacija po njih bude još dramatičnija, Hrvati su poslednjih godina u boljim odnosima sa Srbima nego sa Bošnjacima, pa bi „hrvatski Hrvat" u Predsedništvu BiH mogao biti bliži Banjaluci nego Sarajevu. Otud onaj, naizgled besmislen, zaključak da će izdajom Lagumdžije Dodik u savezu sa Čovićem preuzeti kontrolu nad pola Federacije i dve trećine BiH.

Posle razlaza sa dva HDZ-a, posle napuštanja „platformaša" i posle sukoba sa SDA, SDP će se neminovno razići i sama sa sobom, odnosno podeliti na frakciju koja više nije spremna da sledi političke nedoslednosti svoga lidera i koju će predvoditi njegov sve popularniji „doglavnik" i većinu koja će uprkos svemu, što po inerciji što iz oportunizma, podržati aktuelno vođstvo i napraviti još jednu čistku u vlastitim redovima. Ne treba da zavaraju „doglavnikova" rastuća popularnost kod „sarajevske raje", koja je već sada možda veća nego u njegovog šefa, pa ni aplauzi koje je u Srebrenici dobio onaj prvi i zvižduci sa kojim je dočekan drugi, a ponajmanje činjenica da se Komšić, nasuprot Lagumdžiji, osnovano poziva na izvorne ideje socijaldemokratije, inernacionalizma, građanskog društva i sl. Pragmatični vođa SDP-a je očito shvatio da ništa od toga danas ne pije vode u Bosni, te je nakon avantura, ranije sa Alijansom, kasnije sa platformom i drugim fantazijama o jedinstvenoj državi, procenio da se dogovor o sadašnjosti i budućnosti BiH ipak mora voditi sa Banjalukom i sa Mostarom. Odnosno da mu je u Sarajevu u tom poslu lakši partner apolitični tajkun Radončić nego politički musliman Tihić. Što se pak podrške u bazi stranke tiče, on dobro zna da ne treba da brine, jer ako dođe do stani - pani, bošnjački „građani", „socijaliste" i „demokrate", koji čine 99 odsto sastava SDP-a, ipak će dati prednost svome Zlatku nad omiljenim Željkom, kao i svojevremeno nad takođe najomiljenijim u stranci Bogićem Bogićevićem.

Obračun sa Komšićem, kao i sa Tihićem, Lagumdžiji je zapravo neophodan uslov za dalje sistemske promene u (bošnjačko-hrvatskoj) FBiH. Ravnopravnost Hrvata više neće moći da zavisi od toga da li će se nekom Zlatku ćefnuti da formira ili rasformira „platformaše" i da li će hrvatski predstavnik biti Hrvat samo po imenu i prezimenu ili onaj koji štiti interese hrvatskog naroda i sl., nego će morati da bude institucionalno zaštićena, bilo trećem entitetom, poluentitetom ili zajednicom kantona sa hrvatskom većinom. Da se neko rešenje takve vrste iza brda valja, ukazuje najnoviji izveštaj Međunarodne krizne grupe, u kome se traži da se „zaštite prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, koji predstavlja najmanju grupu", da im se „obezbede mehanizmi efikasnijeg uticaja na državnu politiku", te ističe da će „takvo rešenje dobiti snažniju međunarodnu podršku kada Hrvatska 2013. uđe u EU". A prema istraživanjima Fondacije „Fridrih Ebert", većina populacije u Hrvatskoj smatra da je „BiH osuđena na propast" i da su „Bošnjaci i Hrvati dva sveta"...

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner