Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Entitetsko glasanje

PDF Štampa El. pošta
Branko Dokić   
subota, 11. jul 2009.

Prije desetak dana Bosnu i Hercegovinu je posjetila grupa kongresmena SAD. Domaća javnost je posebno bila podijeljena po pitanju izjave jednog od kongresmena, izrečene poslije susreta sa članom Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem.

Naime, on je izjavio da 25% poslanika u Predstavničkom domu BiH (misleći na Srbe iz Republike Srpske, iako ih ima 28,6%!), koristeći entitetsko glasanje blokiraju proces odlučivanja u parlamentu.

Naglašavam, to nije stav grupe kongresmena, već samo jednog od njih, koji se u tom trenutku, iz samo njemu poznatih razloga, prihvatio funkcije Silajdžićevog portparola. Politička javnost Srpske je to odlučno odbila, a Federacije zdušno prihvatila.

Da se radi samo o izjavi jednog pogrešno informisanog kongresmena ovo pitanje ne bi zasluživalo toliku pažnju. Međutim, većina političkih partija iz Federacije na ukidanju ili redukovanju entitetskog glasanja zasniva budući koncept ustavnih promjena u BiH. Stoga, javnost treba da zna kako je entitetsko glasanje nastalo i šta ono znači u ustavnom sistemu BiH.

Model ustavnog uređenja BiH, između ostalih, počiva na ostvarivanju principa ravnopravnosti dva entiteta i ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. Entitetsko glasanje u Predstavničkom domu je u funkciji zaštite principa ravnopravnosti entiteta, a ne naroda, kako se to tendenciozno često ističe. Ono je definisano u "Dogovorenim osnovnim principima", potpisanim u Ženevi 8. i u Njujorku 26. septembra 1995. godine, na kojima počiva Opšti okvirni sporazum za mir u BiH (Dejton, 21. novembar 1995.). Naime, tačka 6 Osnovnih principa (Njujorški principi) govori na kojim institucijama će biti poslovi i prerogativi BiH poslije izbora. Odmah u tački 6.1 piše: "Parlament ili Skupština u kojoj će dvije trećine poslanika biti izabrane sa teritorije Federacije, a jedna trećina sa teritorije RS. Sve parlamentarne odluke donosiće se većinski, pod uslovom da većina sadrži najmanje trećinu glasova iz svakog entiteta." Ovaj princip je ugrađen u Ustav BiH, kojim je, između ostalog, definisano da se 28 poslanika Predstavničkog doma bira na teritoriji Federacije BiH, a 14 na teritoriji RS. Poslanici svakog entiteta se biraju iz reda sva tri konstitutivna naroda. Dakle, oni su predstavnici entiteta, a ne bilo kog naroda pojedinačno. Prema tome, trećinom glasova svakog entiteta štititi se jedan od osnovnih principa na kojima počiva Ustav BiH - ravnopravnost entiteta. Kada te zaštite ne bi bilo, poslanici iz FBiH bi mogli ne samo usvajati zakone, već i mijenjati Ustav bez poslanika iz RS. Dapače, sve zakone bi mogli donositi samo bošnjački poslanici jer čine kako prostu, tako i opštu većinu u Predstavničkom domu (od ukupno 42 poslanika sada ih je 22). Šta bi to u praksi značilo u sadašnjoj BiH svakom dobronamjernom je potpuno jasno. Uostalom, i kvorum Predstavničkog doma mogli bi da čine samo Bošnjaci, tako da bi se i sjednice mogle održavati i bez Srba i bez Hrvata.

Zalaganje Bošnjaka da se ukine entitetsko glasanje je krajnje licemjerno jer ih je više od 50% i mogu da zaustave svaki prijedlog o kome se glasa, ne koristeći entitetsku većinu. Naime, entitetsko glasanje se računa samo onda kada je obezbijeđena prosta većina (glasovi za). Drugim riječima, Bošnjaci, koristeći prostu većinu u prvom krugu glasanja, mogu da postignu sve ono što poslanici iz RS ostvaruju koristeći entitetsko glasanje u drugom krugu. Stoga im entitetsko glasanje nije ni potrebno.

Zagovornici ukidanja entitetskog glasanja obmanjuju i međunarodnu i domaću javnost kako to uglavnom koriste Srbi da bi blokirali rad Predstavničkog doma. Da se zaista radi o obmanama najbolje pokazuju rezultati istraživačkog projekta "Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH", koji je promovisan krajem prošle godine. Rukovodilac projekta je bio prof. dr Kasim Trnka. Rezultati istraživanja pokazuju da u periodu od 1997. do kraja 2007. godine, od ukupno 260 odbijenih nacrta i prijedloga zakona, njih 156 nije prošlo jer nije dobilo potrebnu entitetsku većinu, od kojih nešto više od polovine (52,3%) nije dobilo podršku iz RS. Iz ovog se mogu izvući sljedeći zaključci o kojima istraživači ne govore. Ako 156 zakona nije dobilo entitetsku, znači da 104 (40%) nisu dobili prostu većinu. Tu većinu nikako nisu mogli činiti Srbi iz RS jer nikad nisu činili većinu kvoruma. Dakle, i ti zakoni su odbijeni jer nisu imali dovoljno glasova iz Federacije. Kada se to uzme u obzir proizilazi da je skoro dvostruko više zakona odbijeno zbog nepodrške poslanika Federacije.

Drugi osnovni princip ustavnog uređenja BiH - ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda - zagarantovan je primjenom adekvatnih mehanizama zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u procesu odlučivanja u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Svaki od tri kluba konstitutivnih naroda može preventivno djelovati i zaustaviti donošenje predložene odluke ako većina delegata odgovarajućeg kluba smatra da je ona štetna po vitalni interes toga naroda. Tada odluka može da se donese ako dobije saglasnost većine delegata iz sva tri kluba. U protivnom, u postupak odlučivanja se uključuje Ustavni sud BiH. Interesantno je i neočekivano da je ovaj oblik zaštite u zakonodavnom postupku u Parlamentarnoj skupštini BiH korišten svega četiri puta. Dvaput su ga koristili Bošnjaci, a dvaput Hrvati.

Dakle, u Domu naroda se štite interesi konstitutivnih naroda, a u Predstavničkom domu poslanici svakog entiteta, koristeći entitetsko glasanje, obezbjeđuju ravnopravnost svog entiteta. To su, prema tome, dva potpuno različita mehanizma zaštite i oba se ne mogu primjenjivati u Domu naroda, kao što neki u FBiH predlažu, zagovarajući ukidanje entitetskog glasanja u Predstavničkom domu. Za ogromnu većinu u Srpskoj to je potpuno neprihvatljivo i znači isto što bi značilo zalaganje za ukidanje Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Ukidanje entitetskog glasanja bi značilo narušavanje Ženevskih i Njujorških principa, pa i samog Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji počiva na tim principima. Drugim riječima, bio bi podriven sam temelj Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH sa nesagledivim posljedicama.

(Autor je poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH; tekst je objavljen u banjalučkim “Nezavisnim novinama” 11.07.2009. godine)