Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Evropski protektorat ili turska provincija
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Evropski protektorat ili turska provincija

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
petak, 31. avgust 2012.

(Press RS)

E, što je mnogo, mnogo je, pa i ako je od Turaka. Tajip Erdogan je otišao čak dotle da je izjavio da je „Bosna osamdeset i prva provincija Turske i da je njegova dužnost kao premijera da brine o Sarajevu“. Hajde ono od prošli put da mu je, navodno, „Alija ostavio Bosnu u amanet“.

Moguće da mu je ovaj, ostareo i bolestan, na samrti to stvarno i rekao, ali ipak mu Bosnu nije ostavio testamentom da bi mogao da je potražuje pred nekim međunarodnim sudom. Ovo, međutim, što smo onomad zvanično čuli direktno iz žive i zdrave glave moćnog lidera jedne velike države obično se u međunarodnim odnosima kvalifikuju kao „neskrivene pretenzije prema drugoj državi, koje ugrožavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet". Kao reakcija, uobičajeno je, sledi protestna nota, koju autoru provokativne izjave uručuje amabasador ponižene i uvređene države. Ako izostane blagovremeno izvinjenje i objašnjenje, isti protest upućuje se i na adresu UN, traži hitan sastanak Saveta bezbednosti, konsultuju saveznici, sazivaju regionalne konferencije itd. U međuvremenu, u prestonici se zakazuju demonstracije na kojim revoltirane mase patriotskim skandiranjem i transparentima uzvraćaju na pretnje.

U Bosni je, međutim, sve mimo sveta, pa iz krovnih institucija „turske provincije br. 81" - niko ni mukajet. Ne čudim se trojici u Predsedništvu BiH, jer sigurno kao ni oko Izraela, Palestine, Sirije i većine drugih problema ne mogu da postignu konsenzus. Bakiru, kome je svaki znak bliskosti Srbije prema Srpskoj sumnjiv kao atak na suverenitet, integritet, identitet i sl. BiH, otvoreno svojatanje Bosne sa Bosfora baš i nije mrsko. Željko, pošto ne predstavlja Hrvate koji su trebali da ga biraju, a napustio je SDP koji ga je kandidaovao, neće da se zamera još i bošnjačkoj bazi koja ga je izabrala. Nebojša se, naravno, ne slaže sa kolegama, ali šta vredi kad je 1:2, a Predsedništvo je kolektivni organ i nastupa ili jedinstveno ili nikako. Nije zameriti ni ministru spoljnih poslova BiH, jer Zlatko bi kao građanin i patriota možda reagovao, ali kao lider SDP-a neće da vređa emocije bošnjačkog članstva. Zbog osporene funkcije neće da ide uz nos Sulji i Fahri, a kao Bošnjaku mu se i ne mili protiv Turaka. Prestonički mediji, „Avaz", „Oslobođenje" i dr, samo su prenijeli informaciju agencije Antalija, bez komentara, što je takođe razumljivo, jer se i zovu sredstva informisanja a ne sredstva komentarisanja.

Ne znam kako je reagovala Baščaršija, ali mogu da pretpostavim po analogiji. Sećam se iz djetinjstva kada je socijalističkom Sarajevu bio u poseti turski poglavar Ismet Ineni. Kada nas je učiteljica dovela na previđenu lokaciju na glavnoj ulici da mašemo papirnim zastavicama, nije se moglo prići od razdraganih nena pokrivenih maramama. Nisu znale da je gost sekularni kemalista koji u svojoj zemlji nije trpio mahrame, ali nemalo ih je razočarao što nije imao fes na glavi. Za njihovo ushićenje bilo je ipak dovoljno što je bio lider Turske i zvao se Ismet. Nisu čekale reisa Cerića da tek onomad otkrije da im je matica u Maloj Aziji.

Koliko god reakcija, odnosno odsustvo bilo kakve reakcije prestonog Sarajeva na uvredu i poniženje od strane turskog lidera u prvi mah izgledalo krajnje bizarno, vidimo da zapravo i nije tako. Svesni su, doduše, i Bakir, i Zlaja, i Suljo i Fahro, i urednici sarajevskih medija, ako možda ne i nene na Baščaršiji, da nije baš normalno da pozdrave degradaciju njihove voljene „jedinstvene i celovite" na „provinciju" i to tek „osamdeset i prvu". Zato oni i ne kažu „Mašala Taipe", a još manje bi „Sikter, Turci, zulumćari", nego ophrvani pradedovskom nostalgijom za „pustim turskim", zadvoljno ćute. Ko ih dobro poznaje neće se čuditi niti im zameriti. Istovremeno, ćutanje „međunarodne zajednice" niti se može shvatiti ni opravdati, a lična odgovornost pada na predstavnike EU i UN, koji bi Erdoganovom izjavom trebalo da se nađu direktno pogođeni.

Ako na Tajipovo prisvajanje Bosne ne reaguju ni P. Sorensen ni K. Ešton, kog đavola onda predstavnik EU sedi u Sarajevu i pomaže napretku BiH u evrointegracijama? Da li je došlo do zamene nadležnosti između Brisela i Ankare, pa neće BiH u EU, nego „81. provincija" u neoosmansku imperiju? Ili pak do podele nadležnosti, pa će hrišćani ići ka Briselu, a muslimani ka Stanbolu? Ili čak do sukoba nadležnosti Zapad - Bliski istok? A možda se preko naših leđa samo nastavlja balkansko nadmetanje SAD - EU?

U svetlu poslednje hipoteze ćutanje Valentina Incka je manje zagonetno, ali ne i manje skandalozno. Turska, znamo, deluje uz podršku SAD, a visoki predstavnik UN jeste formalno odgovoran Munu u Njujorku, ali je faktički Munu u Sarajevu. Ipak, to da se Incku nije kačiti sa Taipom može da prođe kao objašnjenje, ali ne i kao opravdanje za muk visokog predstavnika UN. Valentin Incko je i formalno i stvarno najviša vlast u BiH, a prema bonskim ovlašćenjima i diktatorska i utoliko pozvaniji da reaguje nego ijedna domaća krovna institucija. Ima i lični razlog: Taip preti da njegov protektorat pretvori u svoju provinciju. Možda Valentin incko računa na već najavljeno izmeštanje OHR-a u njegov Beč, koji Turci nikad nisu uspeli da osvoje. I briga ga za Bosnu taman koliko i za Srpsku.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner