Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Ko u Srpskoj (ne)može da sruši Dodika?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Ko u Srpskoj (ne)može da sruši Dodika?

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
utorak, 12. novembar 2013.

Nedavno je sarajevski nedeljnik „Slobodna Bosna“ , sve pozivajući se na „svoje izvore iz SNS-a“,  utvrdio da lider te stranke Aleksandar Vučić sprema poraz predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku na izborima dogodine, tako što će pomoći opoziciji u Srpskoj da lansira afere o „Dodikovim kriminalnim radnjama“. Za razliku od pre nekoliko meseci kada je pomenuti nedeljnik lansirao gotovo istovetnu tezu da bi je Vučić odmah demantovao, ovoga puta demantija iz Vučićevog kabineta nije bilo. Što će reći da nove-stare spekulacije ovoga puta nisu ni potvrđene, ni demantovane.

No, situacija je mnogo više kompleksna nego što zagovornici vučićevskog „rušenja“ Dodika to obično pre(d)viđaju. Iako i istraživanja iz kojih se vidi da opozicioni SDS raste nešto većim tempom od Dodikovog SNSD-a - za koja se u opozicionim redovima smatra da idu na ruku Dodiku i SNSD-u - ukazuju da će u oktobru sledeće godine opozicija narasti u ozbiljnog konkurenta vlasti Srpske, ishod izborne utakmice do kraja će biti neizvestan.

Izvesno je, naime, da i SDS i ostale opozicione stranke fokus svoje kritike sve češće usmeravaju na samog Dodika, u uverenju da ih samo njegov poraz na predsedničkim izborima u Srpskoj od strane zajedničkog opozicionog kandidata, može dovesti u poziciju da sastave novu vladu bez SNSD-a. I obrnuto.

Istina je da Dodika na funkciji predsednika Srpske i sledbenici i protivnici smatraju najodgovornijim za kompletnu situaciju u Srpskoj – „samo“ sa različitim predznacima – pošto je i sam aktivno doprineo takvoj vrsti percepcije, prečesto se i lično postavljajući kao arbitar u nizu situacija: od problema otpuštanja čistačica u Kliničkom centru Banjaluka i pojedinačnih štrajkova glađu u banjalučkom parku „Mladen Stojanović“ do pitanja iz domena rada Vlade Srpske. Istina je, takođe, i da je za percepciju Dodikove odgovornosti za niz afera najzaslužnija opozicija - što joj i jeste „posao“ - ali će joj to stalno talasanje  teško doneti odlučujuću prednost nad Dodikom, pogotovo ako za neke od kriminalnih radnji budu optuženi/kažnjeni ljudi manje ili više bliski Dodiku.

Tako i nedavna presuda od deset godina zatvora zbog malverzacija u banjalučkoj „Medicinskoj elektronici“ izrečena ljudima koji su imali dobre veze u SNSD-ovoj vladi, pre može poslužiti kao adut Dodiku u težnji da iz ruku opozicije izbija argumente da se SNSD-ova vlast ne bori protiv kriminala, negoli opoziciji u tvrdnji da ta presuda predstavlja „početak rasplitanja kriminalne mreže u vlasti“.

Još ako u narednom periodu bude i drugih sličnih krivičnih prijava/optužnica/ presuda, na osnovu koje će SNSD dobiti prostor da tvrdi da čisti kriminal u redovima bliskim vlastima, opoziciji će biti potrebno mnogo više napora nego što sada ulaže da ubedi potencijalne birače da je reč o žrtvovanju pojedinaca zarad očuvanja „vrha kriminalne piramide“, kako najčešće nazivaju najuži vrh SNSD-a sa Dodikom na čelu.

Možda zato u opoziciji sve više veruju da će im upravo Vučić najviše pomoći - kao deus ex machina - da u tu svoju tvrdnju ubede veliki broj neodlučnih birača. To uverenje se, izgleda, zasniva na pretpostavci da će, je li, Vučićeve službe u transakcijama pojedinih biznismena bliskih Dodiku na tlu Srbije(na primer, slučaj Slobodana Stankovića u privatizaciji beogradskog „Komgrapa“) ili u skupim Dodikovim nekretninama u Srbiji pronaći neki dokaz o Dodikovom (ne)posrednom učešću u kriminalu, što će onda poslužiti kao validni dokaz(i) na sudu, gde će Dodik – kako već sada opozicija čvrsto uverava – završiti čim oni dođu na vlast u Srpskoj.

No, valja biti rezervisan prema „obećanjima“ te vrste , a i malo šta se tu moglo čuti ozbiljno o sistemskim rešenjima. Dakle, SDS može privući deo birača svojim predlogom o ispitivanju porekla imovine, ali sa takvim  zakonskim predlogom za kakvim nije posezao čak ni Vučić – ni u vreme opozicionog ni u vreme vladajućeg perioda u Srbiji – malo šta opozicija u Srpskoj može učiniti ako se ustoliči na vlasti. Takođe, neki od ljudi koje SDS sada predstavlja kao svoje visoke nosioce borbe protiv korupcije su, najblaže rečeno, nekompetentni za tu vrstu posla: šef stranačkog antikorupcionog tima Kostadin Vasić nema ni stručnosti, ni iskustva da se uhvati u koštac sa sistemskom borbom protiv korupcije, a, povrh toga, spada među političare koji za sobom imaju pravosnažne presude; Vasić je još ranije „sakupio“ dve pravosnažne presude za nasilničko ponašanje.

Možda to u opoziciji ne smatraju presudnim, ako se ima u vidu da i u redovima poslanika SNSD-a ima pravosnažno osuđenih za otmicu (Mićo Kraljević), a da mandat ministra u nekoliko SNSD-ovih vlada nesmetano obavlja lider socijalista Petar Đokić, pravosnažno osuđen za krađu. Sa pravosnažnim presudama za raznorazne malverzacije „nesmetano“ radi i nekoliko savetnika u Vladi, te lider vladajućeg DNS-a Marko Pavić na funkciji gradonačelnika Prijedora, a iz opozicije deluje visoki funkcioner PDP-a Branko Dokić. Ali, svi oni su, zbog presuda na „samo“ po nekoliko meseci, kako tada, tako i sada zadržavali mesta savetnika/poslanika i/ili ministara. Što, je li, teško može da služi na čast onima čijom su političkom voljom ostajali na tim mestima, kako u vlasti, tako i u opoziciji. A što još teže može uveriti veći broj birača u „bespoštednu“ borbu protiv kriminala i korupcije.

Bilo je još političara protiv kojih su vođene istrage kako su padali sa vlasti, a najzvučnija imena su Milorad Dodik, Mladen Ivanić i Dragan Čavić. Čavić nikada nije ni optužen za malverzacije u nekadašnjoj Naftnoj industriji RS, Ivanić se odbranio od optužnice za kriminal u „Šumama Srpske“, kao i Dodik od optužnice za kriminal tokom svog prvog mandata na čelu Vlade RS. Utoliko su i maglovitija uverenja opozicije da će Dodika ponovo izvesti na sud sa novim optužbama za kriminal, baš kao što neuverljivo zvuče i Dodikove optužbe na račun ranijih vlada SDS-a i PDP-a zbog kriminala u privatizaciji, jer za osam godina vlasti SNSD-a nijedna „krupna“ krivična prijava nije upućena tužilaštvima.

Nije, dakle, teško zaključiti da je za ozbiljnu i sveobuhvatnu borbu protiv kriminala i korupcije u Srpskoj svim akterima na političkoj sceni potrebno daleko više od svakodnevnih optužbi i raznoraznih stranačkih deklaracija, uz to začinjenih pohvalama Vučiću: iz Dodikovih usta izrečenih u vidu „poštovanja“, a neumereno isticanih u redovima opozicije.

U poređenju sa ovim i ostalim Vučićevim hvaliocima u Srpskoj, lider SDS-a Mladen Bosić - kao najverovatniji protivkandidat Dodiku – ima najbolju startnu poziciju kada se uzme u obzir da se za njega do sada nisu vezivale kriminalne ili korupcionaške afere. No, pred Dodikom koji je do sada i na sudu i na političkoj sceni prolazio „sito i rešeto“, Bosiću će biti potreban ozbiljan tim sposobnih stručnjaka uz čiju bi pomoć pokušao da uveri većinu birača da će ostvariti bar deo svojih obećanja o „bespoštednoj“ borbi protiv korupcije i kriminala. Tim pre što dobar deo birača sve manje veruje u neobavezne predizborne „zakletve“ te vrste, a i na listi prioriteta građana Srpske više se kotira problem nezaposlenosti. A tu ni Vučić ne može pomoći.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner