Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Kreće li Beograd u "disciplinovanje" Srpske
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Kreće li Beograd u "disciplinovanje" Srpske

PDF Štampa El. pošta
Pero Simić   
ponedeljak, 04. mart 2013.

Da li, koliko i koga još interesuje Republika Srpska u problemima ophrvanoj Srbiji? Pitanje je na koje bi običan građanin Srpske, sa velikim zanimanjem, želio čuti odgovor od aktuelne vlasti u matici. Ili, kako bi taj obični građanin rekao, ima li nas još u vašim mislima, srcima? Naravno da postoje specijalne i paralelne veze, propisane Dejtonom, koje su potvrđene i sa aktuelnom vlašću u Srbiji. Naravno da postoje susreti ministara, planovi ekonomske saradnje... itd. Naravno da se sjećamo i kada je aktuelni premijer Srbije rekao da Srbija i Srpska treba više da sarađuju, rade i realizuju više zajedničkih projekata, a manje da se grle i ljube pred kamerama, kao što je to činjeno tokom prošle vlasti u Srbiji.

I, naravno, da naša ljubav prema Srbiji nije splasnula, niti će, i da probleme Srbije sa strepnjom pratimo i preživljavamo i mi sa ove strane Drine. Za stabilnu Republiku Srpsku mnogo znači kada je Srbija politički i ekonomski stabilna i jaka. Ali, dobar dio bistrog i promućurnog naroda u Srpskoj našao se u nekoj nelagodi, osjećaju reklo bi se nedovoljno uzvraćene, da ne kažem uskraćene ili ne daj bože sankcionisane ljubavi iz Srbije. Naravno, misle na aktuelnu vlast Srbije. Ne znam, možda se to narodu samo čini, ali je primjetio da nema onog osmjeha, topline i srdačnosti kod srpskih prvaka iz Beograda kad izgovaraju ime Srpske. To je primjetio najprije obični građanin Srpske, onaj koji po deset sati čeka pred konzulatom Srbije da bi predao zahtjev za dvojno državljanstvo, a zatim još dvije-tri godine da isto to državljanstvo dobije. Obećan je napredak na tom planu, ali još nije na vidiku. No, to nije specijalitet samo ove vlasti u Srbiji. Da podsjetim zaboravne da su Hrvati u BiH dvojno državljanstvo dobili davno odlukom Skupštine Hrvatske.

Za 15. februar, Dan državnosti Srbije, jedan od najbitnijih datuma u političkom, kulturnom i istorijskom kalendaru Srba, na svečanost u Skupštini Srbije nije pozvan niko od Srba iz RS , Hrvatske... Nisu to prvo primjetili građani Srpske, već sa naslađivanjem oni iz Sarajeva, koji svakodnevno dovode u pitanje Srpsku, uprkos Dejtonskom sporazumu. Dan prije Dana državnosti naše matice u njenoj Skupštini održan je skup Srba iz dijaspore koji je naslovljen kao javno slušanje, pod naslovom Politička i druga prava Srba u regionu. Običan građanin Srpske primjetio je da na tom slušanju nije bio niko od visokih zvaničnika Srbije. Na kojem li je mjestu kod njih briga za Srbe u regionu, zapitao se običan građanin RS, kao i hoće li i Srbi sa Kosova biti na ovom susretu iduće godine!?

Kad se sve to sabere običan građanin Srpske, nije ni čudo što mu onda kroz glavu prolazi svašta i što je postao osjetljiviji, pa i svašta primjeti. Primjeti, jer očekuje obostrano bratsko uvažavanje, očekuje da se ne taji osjećaj da smo dio jednog naroda i očekuje prije i iznad svega čiste namjere političkog vrha Srbije prema Srpskoj. To je tražila i od prošle vlasti Srbije, a tražiće i od buduće. Na ovom poslednjem se posebno insistira, jer razni glasovi dolaze sa raznih strana, pa i iz Srbije, od raznih ozbiljnih i neozbiljnih ljudi, mešetara, dušebrižnika, pa i zlonamjernika, koje običan građanin Srpske za sada odlučno odbacuje. Riječ je o glasinama da se u paketu rješavanja Kosova kod vlasti u Srbiji nalazi i pitanje disciplinovanja za dio međunarodne zajednice nestašne Srpske koja, gle čuda, želi da odbrani svoju autonomiju, pravo na identitet, kulturu, svoj demokratski poredak i pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini, ne na štetu drugih naroda i uvažavajući njihove specifičnosti. Običan građanin Srpske zna da disciplinovanje na međunarodnim jezicima znači slabljenje njenih, prema Dejtonu stečenih ovlašćenja i njihovo prenošenje na centralne vlasti u Sarajevu, što je nedosanjani san Bošnjaka. Time bi RS bila razvlašćena, postala bi prazna ljuštura i bila izložena volji uvijek neraspoloženog Sarajeva. Zato običan građanin Srpske vjeruje da naša matica, naša Srbija, nema takve namjere i da neće učestvovati u tome, jer je uostalom i potpisnica Dejtonskog sporazuma, već će, ako zbog novonastalih okolnosti ne može da podrži našu demokratsku borbu za očuvanje Srpske, biti neutralna, a ne proaktivna. Preuzimanje obaveza za disciplinovanje Srpske bilo bi pogubno za cio srpski narod. Zato sa indignacijama običan građanin Srpske odbacuje nečasno huškanje aktuelne vlasti u Srbiji protiv Srpske i njenog rukovodstva koje provode neki beogradski tabloidi.

Za Srpsku i Srbiju od izuzetnog su značaja dobri odnosi lidera na svim nivoima, pa i Milorada Dodika i Aleksandra Vučića kao najisturenijih. Obični građani Srpske i njeno rukovodstvo sa pažnjom i simpatijama prate bespoštednu borbu protiv kriminala i korupcije prvog potpredsjednika Vlade Srbije koji je izrastao u lidera Srbije. Svi u Srpskoj to pozdravljaju i očekuju da posljednju riječ o tome daju tužilaštva i sudovi. Nažalost, priča o korupciji i kriminalu od koje nije imuna ni Srpska zloupotrebljava se radi slabljenja, u krajnjem cilju i rušenja Srpske. Republika Srpska je oformila sve institucije za tu borbu, međutim činjenica je da niko ne želi javno da priča o tome da je korupcija jačala proporcionalno stranom (okupacionom) prisustvu u BiH . Što je više protektorata i intervencionizma u BiH i OHR-a, više je korupcije i lopovluka.

Običan građanin Srpske zna i da se srpska vlast bori za rješenje pitanja Kosova i Metohije, koje boli i Srpsku. Ono što je dozvoljeno Albancima na Kosovu nije dozvoljeno Srbima u BiH. Poznata igra dvostrukih standarda i selektivnog pristupa rješavanju problema prepoznatljiv je stil agresivnijeg dijela međunarodne zajednice. To smo osjetili na svojoj koži. Ali nismo posustali, nismo pristali na ucjene. Nismo izbjegavali dijalog, ali smo i mi imali uslove od kojih nismo htjeli da odustanemo. Sačuvali smo Srpsku koja podržava evropski put BiH i Srbije i svih zemlja u regionu, ali ne po cijenu da izgubimo autonomiju i vlastiti identitet.

Na kraju, ovaj tekst ne treba shvatiti kao bilo kakvo držanje lekcije bilo kome jer on samo odražava stav većine javnosti u Republici Srpskoj.

Autor je savetnik za medije predsednika RS

(Novi magazin)