Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Nema autonomije u svetu koja bi sama sebe ukinula
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Nema autonomije u svetu koja bi sama sebe ukinula

PDF Štampa El. pošta
Milorad Dodik   
nedelja, 28. novembar 2010.

(Politika, 28.11.2010)
Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata i u prethodne četiri i po godine premijer Republike Srpske Milorad Dodik od 15. novembra je predsednik Republike Srpske. Na opštim izborima, održanim 3. oktobra, Dodik je dobio 319.618 ili 50,52 odsto glasova birača. Pre Dodika funkciju predsednika RS obavljali su dr Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Nikola Poplašen, Mirko Šarović, Dragan Čavić, Milan Jelić i Rajko Kuzmanović. Nova funkcija bila je povod da sa predsednikom Dodikom za „Politiku” otvoreno razgovaramo o aktuelnim političkim i ekonomskim temama.

Prvi put su u RS najveća vladajuća i opoziciona partija – SNSD i SDS – napravili platformu o usaglašenom političkom delovanju u zajedničkim organima BiH. Šta vas je motivisalo da povučete ovaj potez?

Mislim da je ovaj potez bio iznenađenje samo za neupućene u političke prilike u Bosni i Hercegovini. Mi smo i u prethodnom periodu sa SDS-om imali gotovo jedinstven nastup u Sarajevu, i bez potpisane platforme, na svim važnim pitanjima za RS. Potpisujući platformu mi smo i pred javnošću Republike Srpske, i pred svojim partnerima u Federaciji, prvi put formalizovali zajedničke stavove, pre svega motivisani potrebom da RS bude predstavljena jednim glasom na nivou BiH, da afirmišemo politiku RS, a ne da se politika kreira u Sarajevu, a onda spušta na nivo RS. Samo rešenja koja se unapred dogovore u Banjaluci mogu biti predmet razgovora u Sarajevu. Od sada će u zajedničkim organima BiH Republika Srpska imati jedinstven glas. U Sarajevo idemo kao strana, kako je definisano i Dejtonskim sporazumom.

Samo rešenja koja se unapred dogovore u Banjaluci mogu biti predmet razgovora u Sarajevu. Od sada će u zajedničkim organima BiH Republika Srpska imati jedinstven glas.

Čak je i američka državna sekretarka Hilari Klinton kazala da brigu o BiH i njenom unutrašnjem uređenju treba da preuzmu domaći političari. Da li je moguć dogovor unutar BiH i pod kojim uslovima?

Mislim da tzv. međunarodna zajednica sve više shvata da se u BiH silom i nametanjem ne postižu ni održiva, ni dobra rešenja. Na tom fonu je i nedavna izjava gospođe Klinton. Lično bih voleo da su do tog saznanja došli ranije,što bi BiH izvelo iz stanja poluprotektorata. Od institucije predviđeneAneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma,koja se zove visoki predstavnik,koji je bio zadužen da nadgleda provođenje sporazuma, došli smo u situaciju da i oni njegova kancelarija, poznata kao OHR, samovoljno, protivzakonito i bestidno menja međunarodni sporazum.Od nečega što je trebalo da bude deo rešenja, visoki predstavnik, iza koga stoji veliki broj najmoćnijih država sveta, postao je izvor gotovo svih problema u BiH. Svojim delovanjem je praktično uništio dijalog domaćih političarai onemogućio postizanje unutrašnjeg konsenzusa. Sve dok bilo koja od etničkih grupa u BiH bude u njemu videla advokata i sve dok neki budu mislili da će visoki predstavnik nametanjem zakona ispunjavati njihove političke želje i zahteve, BiH će stajati u mestu. A svako stajanje u mestu je u stvari nazadovanje. Uslov za dogovor je vrlo jednostavan. Da za sto sednu oni koji su dobili mandat naroda koji ih je birao. A ne međunarodni posrednici ili izaslanici, sa unapred pripremljenim rešenjima, koja su pisana izvan BiH,i koja po pravilu odražavaju želje samo jedne, bošnjačke strane u BiH. Eventualne nametnute zakone od visokog predstavnika mi odbacujemo i ne prihvatamo. To smo već učinili sa Inckovim „zakonom“, o struji za Brčko.

Sporazum između HDZ-a BiH i HDZ-a BiH 1990. bio je očekivan. Da li je za Vas iznenađenje najava koalicije Socijaldemokratske partije BiH i Stranke demokratske akcije?

Ponovni izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsedništva glasovima Bošnjaka kod Hrvata u BiH je samo produbio već postojeću frustraciju. Tako da je sporazum dva HDZ-a u BiH za mene bio potpuno očekivan. Grupisanje i na bošnjačkoj političkoj sceni takođe je bilo očekivano. Imajući u vidu odnose između bošnjačkih stranaka, ili preciznije odnose lidera tih stranaka, koalicija SDP i SDA nije neočekivana. U stvari, stvaranje tzv. tri nacionalna bloka samo odražava situaciju u BiH.

Da nije bilo odluka visokih predstavnika kojima je, suprotno međunarodnom pravu, i mimo volje Republike Srpske, menjan Dejtonski sporazum, verujem da bi broj onih koji podržavaju secesiju RS od BiH bio znatno manji.

Sve dosadašnje koalicije u zajedničkim organima BiH bile su matematičke. Ima li izgleda da se napravi programska koalicija?

Teško je i zamisliti situaciju u kojoj bi BiH, duboko podeljena u svakom smislu, okupila potreban broj stranaka u tzv. programsku koaliciju, onako kako je zamišljaju u Sarajevu, i kako je zamišlja međunarodna zajednica. Mi u Sarajevo jednostavno idemo da preuzmemo ono što nam pripada, i da učinimo sve na jačanju Republike Srpske. Ako imate bošnjačke političke partije koje teže ka centralizaciji i unitarizaciji zemlje, s jedne strane, i recimo srpske koje se zalažu za decentralizovanu državnu zajednicu, sa autonomijom koju RS ima po Dejtonskom mirovnom sporazumu, koji bi to program mogao samo predstavnike ova dva naroda okupiti u tzv. programsku koaliciju. Kada tome dodate i predstavnike trećeg naroda, koji je poprilično isfrustriran svojim položajem u Federaciji BiH, onda vaše pitanje zadire u domen gotovo nemogućeg. Zato smatram da bi na zajedničkom nivou trebalo da dogovorimo i sprovedemo ono što nije sporno ni za jedan od tri konstitutivna naroda.

Da li bi privredno jačanje i podizanje životnog standarda građana doprinelo političkoj stabilizaciji BiH?

BiH nije politički nestabilna država. Ona ima sve institucije koje su potrebne jednoj državi da funkcioniše. To je državna zajednica u kojoj proces donošenja odluka možda ide nešto sporije nego u nekim drugim državama, ali taj proces donošenja odluka održava BiH. Svakako da je jačanje privrede i podizanje životnog standarda jedan od najvažnijih prioriteta u RS, a verujem i u drugom delu BiH. Međutim, nisam siguran da bi i sa standardom najrazvijenijih država Evropske unije BiH uspela da brzo i lako reši neka od važnih političkih pitanja.

Sve dok bilo koja od etničkih grupa u BiH bude u njemu videla advokata i sve dok neki budu mislili da će visoki predstavnik nametanjem zakona ispunjavati njihove političke želje i zahteve, BiH će stajati u mestu.

Nedavno je obelodanjeno istraživanje Galupovog instituta prema kojem 88 odsto građana RS podržava njenu secesiju od BiH.

Da nije bilo odluka visokih predstavnika kojima je, suprotno međunarodnom pravu, i mimo volje Republike Srpske, menjan Dejtonski sporazum, verujem da bi broj onih koji podržavaju secesiju RS od BiH bio znatno manji. Republika Srpska nije nezadovoljna izvornim Dejtonskim sporazumom i nadležnostima koje je tim sporazumom dobila. Rezultate ovog istraživanja razumem kao nezadovoljstvo građana RS stalnim insistiranjem na reviziji Dejtonskog sporazuma. Rezultati tog istraživanja se mogu protumačiti i kao odgovor srpskog naroda na sve češće pritiske za izmenom Ustava BiH, odnosno pozicije RS koju je dobila Dejtonskim sporazumom. Ne postoji nijedna autonomija u svetu koja je sama sebe ukinula ili razvlastila. Zašto bi na to pristala Republika Srpska, pod firmom stvaranja tobože funkcionalnije države BiH, koja navodno samo centralizovana i unitarna može ući u EU i koju jedino žele muslimani Bošnjaci, dok takvu BiH odbijaju Srbi i Hrvati. Kada bi se ostvarili ciljevi za unitarizacijom, onda bi takva BiH lako skliznula u islamsku državu, koju je u svojoj „Islamskoj deklaraciji“ najavio i promovisao Alija Izetbegović. Teško je sada negirati da je njegov sin Bakir Izetbegović nije pročitao i ne čuva to porodično blago, koje je kao zavet preuzeo od oca. Uostalom, nedavno je izjavio da je njegova politika politika njegovog oca, dakle sprovođenje „Islamske deklaracije“, koja nesumnjivo stoji na centralnom mestu njegovog stola.

Prvi zamenik visokog predstavnika američki diplomata Roderik Mur nedavno je izjavio da je impresioniran liderima RS. Njegov prethodnik Rafi Gregorijan je bio Vaš najžešći kritičar. Da li Murova izjava znači promenu stava američke administracije prema Vašoj politici?

Rafi Gregorijan ovde nije bio službenik Stejt departmenta, kao što to nije ni Roderik Mur. Tako da se izjave i delovanje i jednog i drugog ne mogu staviti u kontekst američke spoljne politike. Rafi Gregorijan nije bio moj najžešći kritičar. On je bio najveća štetočina po BiH i sve njene građane, ali i na izvestan način sramota za jednu takvu veliku i demokratsku državu iz koje je došao ovde. Gospodin Roderik Mur u svom nastupu, za razliku od svog prethodnika, pokazuje želju za pronalaženjem rešenja i želju za postizanjem dogovora. Očekujem da će se naša saradnja odvijati u pravcu traženja rešenja, a ne stvaranja bespotrebnih problema. Ali nemojte zaboraviti da je on prvi zamenik visokog predstavnika, institucije koja je ovde izgubila svaki kredibilitet.

BiH nije politički nestabilna država. Ona ima sve institucije koje su potrebne jednoj državi da funkcioniše. To je državna zajednica u kojoj proces donošenja odluka možda ide nešto sporije nego u nekim drugim državama, ali taj proces donošenja odluka održava BiH.

Vi ste kazali da svaka žrtva zaslužuje poštovanje, a svaki zločinac osudu. Ima li izgleda da bošnjački i hrvatski političari u BiH prihvate ovakav stav?

Da bi se došlo do pomirenja neophodno je doći do istine. Kada se utvrdi istina, lišena politizacije, logičan sled stvari nalaže suđenje svima koji su u proteklom građanskom ratu počinili ratne zločine. Izvinjenja i žaljenja su akti dobre volje, i svakako da su dobrodošla na svim stranama. Ja ipak dajem prednost sudskim procesima u kojima će svako, bez obzira kom narodu pripadao, morati da odgovara za svoja nedela, koja ne zastarevaju. To je jedini način da potomci žrtava dobiju kakvu takvu satisfakciju, žrtve pijetet, a zločin zasluženu osudu. Mislim da se poslednjih godina o tome mnogo govorilo, a malo konkretno radilo. Kada to kažem mislim prvenstveno na zločine počinjene nad srpskim narodom u BiH, čime ne želim da amnestiram nijednog pojedinca koji je krijući se iza srpskog naroda počinio zločine. Kada će i da li će i kod drugih u BiH sazreti svest o potrebi osude svakog zločina, i insistiranja na suđenjima svima koji su ih počinili, to je pitanje za druga dva naroda, ili njihove predstavnike. Verujem da na to nećemo dugo čekati, i da ćemo u budućnosti slušati manje priče, a gledati konkretna suđenja, konkretnim zločincima za zločine koje su počinili.

Kako, sa regionalnog aspekta, ocenjujete političko delovanje predsednika Srbije Borisa Tadića i Hrvatske Ive Josipovića?

Oba predsednika u region su doneli novi optimizam i novu nadu. Dobri odnosi Srbije i Hrvatske su preduslov stabilnosti celog regiona, pa i BiH. Za nas mir i stabilnost nemaju alternativu. U tom smislu mi samo možemo da pozdravimo i podržimo i predsednika Tadića i predsednika Josipovića, i sve napore koje čine da se odnosi u regionu normalizuju.

Ne postoji nijedna autonomija u svetu koja je sama sebe ukinula ili razvlastila. Zašto bi na to pristala Republika Srpska, pod firmom stvaranja tobože funkcionalnije države BiH, koja navodno samo centralizovana i unitarna može ući u EU i koju jedino žele muslimani Bošnjaci, dok takvu BiH odbijaju Srbi i Hrvati.

Najavili ste da će ova godina biti godina realne ekonomije. Šta je RS neophodno da bi se njena ekonomija oporavila i postala jedan od ključnih oslonaca njenog opstanka i koje su to grane u kojima vidite šansu RS?

Od ekonomskih potencijala i šansi za naš sveukupan privredni razvoj izdvojio bih sektor poljoprivrede i energetike. To je prostor na koji najviše računamo u godinama koje su pred nama, ne isključujući naravno i razvoj u drugim oblastima. Mnogo projekata, posebno infrastrukturnih,  započela je vlada na čijem sam čelu doskora bio. Očekujem da se svi projekti privedu kraju i pokrenu novi. U planu je i reindustrijalizacija, koja će naravno lakše ići ukoliko privučemo strane ulagače, koje očekujemo, jer imamo najpovoljnije poreske stope u regionu, a i veliki broj naših propisa prilagodili smo evropskim.

Sarajevski reditelj Danis Tanović i osnivač Naše stranke nazvao Vas je fašistom i idiotom. Takođe rekao je da to što narod masovno glasa za vas i SNSD zahteva duboko psihološko istraživanje i obrazložio da je njegov utisak da narod ne pristaje da otvori oči i shvati šta se događa. Kakav je Vaš komentar na ovu izjavu?

Ko je uopšte Danis Tanović?! Znam da je vodio neku minornu političku stranku koja je doživela izborni poraz i koja se sada raspada. Kažu i da je režiser? Ali, verujte mi, samo je jedan velemajstor režije koga isključivo cenim. To je Emir Kusturica. Na takve kao što je Tanović ne gubim vreme. On je dobio politički motivisane nagrade.

(Razgovor vodioBoro Marić)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner