Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Predmet “Dobrovoljačka” – 21 godina nekažnjenog zločina
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Predmet “Dobrovoljačka” – 21 godina nekažnjenog zločina

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
subota, 04. maj 2013.

Trećeg maja u sarajevskoj ulici Hamdije Kreševljakovića obeležena je 21 godina od stradanja pripadnika JNA u ulici koja se nekada zvala Dobrovoljačka. S jedne strane, zvaničnici Republike Srpske, preživeli pripadnici tadašnje JNA i porodice ubijenih pripadnika JNA položili su cveće u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, na mestu na kome im je to dopustila sarajevska policija, inače udaljenom stotinak metara od mesta zločina. S druge strane, malo dalje, isti događaj obeležili su veterani i simpatizeri “Zelenih beretki” i “Patriotske lige” tako što su “proučili Fatihu šehidima i odali počast palim borcima u znak sećanja na drugi i treći maj kao najznačajnije datume za opstanak BiH i njenog naroda” .

(Ne)rad Tužilaštva BiH

U Tužilaštvu BiH još uvek se vodi istraga o zločinima počinjenim nad pripadnicima JNA 2. i 3. maja 1992. godine, a na predmetu “Dobrovoljačka” već godinama radi i Tužilaštvo Srbije za ratne zločine. Nakon što su ova dva tužilaštva nedavno potpisala protokol o saradnji, Tužilaštvo BiH je zvanično zatražilo da im srpsko tužilaštvo ustupi predmet “Dobrovoljačka”, ali, za sada, ne znamo šta im je odgovoreno iz tužilaštva u Beogradu

Međutim, nijednog valjanog razloga za ustupanje nema, ako se zna da je još u januaru 2012. godine tadašnji međunarodni tužilac Tužilaštva BiH Filipinac DŽud Romano izdao naredbu o obustavljanju istrage za zločine u predmetu „Dobrovoljačka“ protiv 14 osoba, među kojima je i nekoliko visokopozicioniranih ratnih funkcionera RBiH: član ratnog Predsedništva RBiH Ejup Ganić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, osnivač i operativac “Patriotske lige” Zaim - Zagi Backović, general Armije RBiH Jovan Divjak i ratni ministar unutrašnjih poslova RBiH Jusuf Pušina. Istom odlukom, istraga je obustavljena i protiv osnivača i komandanta “Zelenih beretki” Emina Švrakića, komandanta Specijalne jedinice MUP-a RBiH Dragana Vikića, ratnog šefa Vojne bezbednosti ARBiH Fikreta Muslimovića, ratnog komandanta Bataljona vojne policije ARBiH DŽevada Topića i pripadnika MUP-a RBiH Jovice Berovića.

Na kraju, daljnje istrage spasli su se i pripadnici MUP-a RBiH Rešad Jusupović, Jusuf Kecman, Damir Dolan i Ibrahim Hodžić. “Posle opsežne istrage, naredba o obustavljanju istrage protiv navedenih osumnjičenih lica donesena je na osnovu 352 izjave svedoka, te 412 materijalnih dokaza koji uključuju dokumenta, video-zapise, presretnute razgovore i druge dokazne materijale. Dosadašnjom istragom utvrđeno je da je tokom napada u Dobrovoljačkoj ulici ubijeno sedam i ranjeno 14 osoba nakon što su onesposobljene za borbu. Istraga u vezi s tim radnjama nastavlja se zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično delo ratnog zločina, jer je na žrtve otvarana vatra nakon što su bile onesposobljene za borbu ili dok su se nalazile u sanitetskom vozilu” – bilo je sve što je tada navedeno u saopštenju Tužilaštva BiH nakon oslobađanja najodgovornijih za događaje u Dobrovoljačkoj .

Ako predmet “Dobrovoljačka” - koji obuhvata događaje i 2. i 3. maja kada je ubijeno ukupno 42 pripadnika JNA, a ranjeno i u zatočeništvu zlostavljano mnogo više - ograničimo samo na izlazak kolone pripadnika JNA iz Komande Pete vojne oblasti, istina je da su tada prvi put iz tog tužilaštva priznali da je zločina u Dobrovoljačkoj bilo, ali je indirektno provučena teza da je kolona JNA bila legitimna meta, iako se povlačila uz neposredno učešće i lične garancije komandanta UNPROFOR-a generala Luisa Mekenzija !?

Možda baš zbog toga je, nekoliko meseci nakon odluke Romana, CJB Istočno Sarajevo podneo Tužilaštvu BiH nove dokaze u predmetu “Dobrovoljačka”. “U skladu sa obaveštenjem Tužilaštva BiH iz januara 2012. godine, kojim smo obavešteni da je donesena naredba o obustavljanju istrage u predmetu 'Dobrovoljačka', CJB Istočno Sarajevo na osnovu prikupljenih dokaza dostavio je dopunu službenog izveštaja u vezi s pomenutim predmetom. CJB je operativnim radom došao do podataka o više lica koja do sada nisu bila obuhvaćena istragom, a bila su žrtve zločina, te da svedoci svedoče o ubijanju, zarobljavanju, ranjavanju, mučenju i zlostavljanju ranjenih vojnika JNA”, saopštio je tada CJB Istočno Sarajevo .

Od tada do danas - a prošlo je tačno godinu dana - Tužilaštvo BiH nikoga nije optužilo za ove ratne zločine, a novi glavni tužilac Goran Salihović samo je pomenuo da je istraga još u toku i da, je li, zbog toga ništa više ne može da kaže.

Zavera ćutanja u Sarajevu

Istovremeno, u Sarajevu se jednodušno tvrdi da su događaji 2. i 3. maja bili “ključni za odbranu Sarajeva”, a da je JNA 2. maja, zapravo, planirala da “preseče Sarajevo”, kako to, recimo, opisuje general Armije RBiH Jovan Divjak. Pri tome se ističe da je u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja ubijeno 6-7 pripadnika JNA, uz potvrdu tog podatka od strane komandanta Pete vojne oblasti generala Milutina Kukanjca, ali se prećutkuje gotovo sve drugo o čemu su i Kukanjac i drugi pripadnici JNA svedočili kada su govorili o događajima 2. i 3. maja.

Kukanjac je u više navrata tvrdio da nije ni nameravao, niti imao vojnih snaga da “preseče Sarajevo”, navodeći da je od strane tadašnjeg vojnog i političkog vrha u Beogradu bio, u stvari, prepušten na milost i nemilost vlastima RBiH u Sarajevu, odnosno da je ostavljen da se sam snalazi sa preostalim vojnicima i starešinama u Komandi Druge vojne oblasti i još nekoliko objekata u Sarajevu. Nekoliko povezanih činjenica upućuju da Kukanjac zaista nikako nije mogao da “preseče” Sarajevo 2. maja.

Prema podacima iz istrage MUP-a Republike Srpske, oko 200 pripadnika MUP-a RBiH, TO RBiH i “Zelenih beretki” su tog dana oko podne opkolili desetak pripadnika JNA u Domu JNA, nakon što su ih prethodnih dana više puta napadali. Pojačanje opkoljenima u Domu JNA koje je uputio Kukanjac - sa 40 vojnika u pet vozila koje je vodio pukovnik Milan Šuput - upalo je u zasedu i blokirano u ulici Đure Đakovića: predali su se narednog jutra, uz šest poginulih, a zasluge za njihovo zarobljavanje sebi najviše pripisuju visoki policijski zvaničnici RBiH Zoran Čegar i DŽevad Topić. Prethodno je grupa od 14 vojnika JNA pod komandom majora Marka Labudovića - koja je krenula u pomoć Šuputovoj grupi - bukvalno spaljena strujom iz tramvajskih žica na Skenderiji. Video snimci i fotografije mrtvih tela i ugljenisanih posmrtnih ostataka Labudovićevih vojnika mogu se svrstati među najpotresnije ratne prizore u BiH.

Takođe, 2. maja napadnuto je i vozilo koje je prenosilo hranu za komandu Druge vojne oblasti, pri čemu je jedan oficir ubijen, a teško ranjeni vozač ubrzo je izdahnuo. Još jedan vojnik poginuće u napadu na zgradu komande predveče 2. maja…

Dakle, nakon svih ovih napada na pripadnike JNA, Kukanjac je 3. maja pokušao da dogovori izvlačenje oko 200 vojnika i starešina iz Komande u “zamenu” za Aliju Izetbegovića, njegovu ćerku Sabinu i pratnju u kojoj je bio i tadašnji potpredsednik Vlade RBiH Zlatko Lagumdžija, koje je 2. maja uveče JNA zadržala na sarajevskom aerodromu i prebacila u kasarnu u Lukavicu. Svi su imali status zarobljenika JNA i trebalo je da predstavljaju garanciju da će komanda Druge vojne oblasti biti mirno evakuisana iz Sarajeva. Zauzvrat je Izetbegović sa svojom pratnjom trebalo da bude oslobođen, pošto bude prebačen iz Lukavice u zgradu Komande, potom krene u konvoju JNA iz Komande, a zatim se izdvoji iz konvoja i bezbedno ode u zgradu Predsedništva RBiH. A konvoj JNA bez Izetbegovića mirno produži ka Lukavici.

Sam Izetbegović pisao je u svojim “Sjećanjima” da je razmenu predložio njegov sin Bakir. “Moj sin Bakir, otkako je 2. maja saznao za moje zarobljavanje, dao se u akciju. Obijao je sva vrata, manje-više bezuspešno. Konačno, predložio je nekome iz Predsedništva da razgovara s generalom Kukanjcem, koji je takođe bio zarobljenik u svojoj komandi na Bistriku. Dogovorena je razmena”, napisao je Izetbegović .

Više oficira JNA izjavilo je da je dogovoren izlazak pripadnika JNA iz Komande – okruženih sa svih strana neprijateljskom vojskom RBiH - u zamenu za oslobađanje Izetbegovića i njegove pratnje, što je potvrdio i komandant UNPROFOR-a general Luis Mekenzi. No, Ejup Ganić naređivao je svojim ljudima da iz Komande mogu propustiti samo vozilo sa Izetbegovićem i Kukanjcem, ne krijući da je odgovoran za napad na konvoj JNA koji je krenuo iz Komande Dobrovoljačkom ulicom . A upravo je Alija Delimustafić, bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH, označio kao odgovorne za napad ne samo Ganića, nego i sve ostale osobe koje je DŽud Romano oslobodio sumnje da su odgovorne za zločin u Dobrovoljačkoj. Ali, ni to za Tužilaštvo BiH nije imalo nikakvu težinu da bi se, recimo, utvrdila komandna odgovornost za zločin.

Najzad, i sam Jovan Divjak će priznati da je u Dobrovoljačkoj izvršen zločin. “Postoje podaci da je ovde nepotrebno izvršen zločin i treba insistirati da se dođe do onih lica koja su učestvovala u ubijanju nedužnih pripadnika JNA”, rekao je, između ostalog, Divjak . Međutim, ni Divjak, kojeg je Tužilaštvo BiH spaslo daljeg krivičnog gonjenja, nikako ne otkriva koje su sve osobe bile nadređene zločincima. To do sada nije učinio ni Zoran Čegar, koji je takođe u više navrata ustvrdio da je bilo zločina u Dobrovoljačkoj. “Video sam šest mrtvih ljudi koji su ubijeni bez potrebe. Ako je ljudima garantovano povlačenje i da će proći kroz Sarajevo i da ih niko neće dirati, to je trebalo da bude svetinja. Tako je dogovoreno, a ljudi su pobijeni”, rekao je Čegar .

Ni sam Bakir Izetbegović, uprkos funkciji bošnjačkog člana Predsedništva BiH, nikako da se energično založi da tužioci utvrde ko su zločinci. Tim pre što je učestvovao u akciji „oslobađanja“ svog oca. Možda bi, baš zbog svoje zvučne funkcije, njegova reč imala težinu da se u Sarajevu prekine zavera ćutanja o zločinu. Ili, možda, baš on „čuva“ ključ te zavere ? Ili put do tog ključa zna Kerim Lučarević zvani „Doktor“ ? Zanimljivo je da je ovaj ratni šef Vojne policije ARBiH jedan od retkih zaverenika kojeg čak ni DŽud Romano nije oslobodio sumnje u povezanost sa zločinom.

No, za Izetbegovića mlađeg i Lučarević i Ganić i svi ostali i ovog 2. maja – kao i svih ovih 21 godinu – ostaće upamćeni jedino kao akteri “sudbonosne bitke u kojoj su se bh. patriote srčano borile za odbranu svoje države” . Kada, dakle, Bakir Izetbegović poruči da su 2. i 3. maja u Sarajevu “agresori” bili u redovima JNA, a “branioci” u redovima Armije RBiH, onda će te Izetbegovićeve „branioce“ i njihove branioce teško moći bilo ko sprečiti da uzmu „pravdu“ u svoje ruke ako sami procene da neki tužilac u Sarajevu ozbiljno istražuje njihova „herojska“ i „istorijska“ dela. Tu se krije jedan od razloga zbog koga Tužilaštvo Srbije za ratne zločine ne bi trebalo da ustupi predmet „Dobrovoljačka“ Tužilaštvu BiH. Jedini važniji razlog od toga je što najveći broj oštećenih porodica žrtava i preživelih pripadnika JNA nemaju poverenja u sarajevsko tužilaštvo.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner