Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Tinjajuće vatre u BiH i BJRM – ili zašto je mirna dezintegracija bolja od zaludne integracije
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Tinjajuće vatre u BiH i BJRM – ili zašto je mirna dezintegracija bolja od zaludne integracije

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
sreda, 20. maj 2015.

"Balkan je tinjajuća vatra (...) Najveći problem su tri države koje ne funkcionišu: Makedonija i BiH, a iza njih je Kosovo (...) Makedonija ima slabu državu, vojsku i policiju, a grčki nacionalizam joj ne da u NATO koji bi blokirao sve ove igre (...) U BiH je Dejton zacementiran i to je strašno, a može se menjati samo vanjskom intervencijom za koju Srbija i Hrvatska nisu zainteresovane, EU je voljna, a nemoćna, SAD moćne, a nevoljne (...) Srpska strana u Zvorniku igra na antiislamsku histeriju u svetu (...) Ali, da Keri dođe na sedam dana u Sarajevo, i uz uslov da Obama posle potpiše, sve bi se brzo rešilo..." Tako je govorio Žarko Puhovski za "Dnevni avaz" od 12. maja ove godine.

Uz sve uvažavanje za kolegu Žarka, koliko sam ja obavešten, Kosovo uprkos priznanju Hrvatske (još) nije država, a BJRM i BiH, kao nacionalno duboko podeljena društva, i pre državnog osamostaljenja funkcionisale su lošije od ostalih republika. A kao demokratske konsocijacije na putu evroatlantskih integracija obe su stigle u kategoriju tzv. propalih država.

Setimo se da je Gligorov, uz pomoć Tupurkovskog, Makedoniju posle istupanja iz SFRJ stavio pod zaštitu SAD, iliti NATO. "Spasonosno rešenje" podrazumevalo je, međutim, i primenu zapadnih "eksportnih standarda zaštite manjina", što se kasnije pretvorilo u neprestano popuštanje "velikoj manjini", koja je zagospodarila polovinom zemlje. Podrazumevalo je, takođe, i desuverenizaciju nacionalne države, prenos nadležnosti na nadnacionalne institucije i redukciju vojnih potencijala na putu za EU i NATO.

Zastoj na tom putu jeste izazvao grčko - makedonski spor oko imena nove države, ali razlozi obe strane su nacionalni (ili nacionalistički) i jednako (ne)dopustivi. To što BRJM nije formalno članica NATO-a ne bi, međutim, bila prepreka da "veliki zaštitnik" odbrani legitimnu vlast u Skoplju od albanskih terorista u Kumanovu. Ni BiH nije bila članica NATO, pa je "veliki zaštitnik" naoružavao takozvanu ABiH i bombardovao VRS. Puhovski se nije dosetio da je kvaka možda u tome što "veliki zaštitnik" sada proširuje projekat „velike Albanije" sa KiM na zapadnu BJRM, bez obzira na Ohridski sporazum.

Zato je, na podsticaj "Avaza", iz analogije Kumanovo-Zvornik po liniji islamskog terorizma, otkrio da Srbi profitiraju na antiislamskoj histeriji u Evropi. Ispada, dakle, nije problem islamofobična Evropa, pa čak ni islamski teroristi koji su je ugrozili, nego RS koja sve to koristi. Sram je bilo! Posle Ambasade SAD u Sarajevu, policijske stanice u Bugojnu i najnovije u Zvorniku, zaista - zašto panika? Trebalo je sačekati neku ozbiljniju terorističku akciju poput Svetskog trgovinskog centra, krila Pentagona, metroa u Londonu i Madridu, „Šarli ebdoa", pa onda poput Buša proglasiti krstaški rat. Zasad Banjaluka nema ni metro, ni komandu armije, ni satirični list, a "Boska" je premala za veliki terorizam i komšije čvrsto drže Bočinju i Maoču, pa vlast u RS može mirno da spava.

Prema Puhovskom, glavni bh. problem je Dejtonski sporazum, a rešenje njegova promena za koju niko nije spreman. Istina je, međutim, da niko nema recept po ukusu svih spoljnih i unutrašnjih igrača, a ni Žarko nije ponudio svoj. Sa pričom da bi Keri i Obama mogli samo kad bi hteli, on se ponaša baš kao mali Đokica. Sigurno je da bi supersila mogla, ali pitanje je i zašto bi, i kako bi i sa kojim posledicama. Šta ako joj baš odgovara zamrznuti konflikt, ne sam po sebi, nego u širem kontekstu odnosa sa EU, Nemačkom, Turskom itd. Dalje, znamo da oni vole daljinsko upravljanje, ali to može ili korupcijom lokalnih kadrova ili uličnim rušenjem izabrane vlasti, može pretnjom sankcijama ili kompromitovanjem jakih lidera, može preko satelita u susedstvu itd. Napokon, arapsko proleće pokazuje da posledice mogu i da iznenade, a to se u BiH već desilo '92. U tome je možda tajna postojanosti Dejtonskog sporazuma.

Teško da će i onaj Ohridski izdržati 20 godina, a onda će se valjda neko setiti da uzaludne reintegracije u BiH i BJRM zameni mirnim dezintegracijama, dovrši proces formiranja nacionalnih država na Balkanu i ugasi vatru koja, u tome je Puhovski u pravu, zaista tinja.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner