Otvara se, zato, sasvim logično pitanje - da li će žrtvovanje srpskog naroda na Kosovu i Metohiji biti glavna i presudna garancija za održavanje stabilnosti i mira u Srbiji i regionu, ali i neizvesnog ubrzanja evroatlantskih integracija. Prosudite i sami da li je to previsoka i za nas prihvatljiva cena.

Ubeđen sam da nije slučajno što su pripadnici „Mlade Bosne“ tražili ujedinjenje oko Srbije kao Pijemonta, jer je to značilo spajanje sa izvorištem, a početkom XX veka i sa junačkim slobodarskim uzorom i podsticajem.

Dakle, balkanska etapa proširenja NATO-a privodi se kraju. Ostale su još samo BiH, Crna Gora i Srbija. U BiH NATO ima svoje vojne kontingente i baze, kao i na Kosovu, južnoj srpskoj pokrajini kojoj je upravo NATO i podario nezavisnost.

 Zato Kosovo ne može biti ničija tema, ničiji izbor i ničija politika! Zato o Kosovu ne može biti nikakvog "untrašnjeg dijaloga"! Zato je Kosovo, za vjek i vjekova, najveća bol i najveća radost, svakog ko se Srbinom hoće zvati! Kosovo je živo tkivo i ujedinitelj celog naroda srpskog! Kosovo je večita živa rana srpstva, potrebita i smislena, poput vaskolikog prvobitnog greha Adama i Eve

Povlačili su se putem na kome su bili laka meta, jer im povlačenje drugim putem lokalne vlasti nisu dozvolile: okruženi soliterima na kojima su bili snajperisti, dok su ih nedaleko od puta kojim su se kretali – pratili naoružani tuzlanski policajci i teritorijalci.

Branko Kovačević je prvi građanin Srbije koji će se školovati na najpoznatijoj američkoj vojnoj akademiji. Šta njega čeka u naredne četiri godine, može se pretpostaviti. Kako će se odvijati vojna saradnja Srbije i SAD, mnogo je manje poznato.

Jedan od manira aktuelnog predsednika Republike Srbije jeste i taj da vas bezobzirno napada kada niste prisutni, pa stoga nemate prilike da mu odgovorite.

Naglašavajući da se svi volonteri javljaju zato što vole Srbiju a ne njih (njega i ministre), dirljivo nam se ponavlja ista srceparajuća priča, kako su naši političari požrtvovani, i jednako kao i narod u službi voljene nam domovine.

Takvo falsifikovanje nacionalnog identiteta i kasapljenje istorije zaista ne poznaje granice. To dokazuje i nedavno otkriće crnogorskog jezika, što je borcima protiv "genocidnog svetosavlja" dalo još veći polet i snagu.

 U našim krajevima kažu „od starog neprijatelja nikad novog prijatelja“. U slučaju Hrvatske, niko ne očekuje da budemo prijatelji. To bi bilo suludo nakon ratnih zločina, aktuelnih politika koje koketiraju s osobama osuđenim za ratne zločine i neobjašnjive potrebe Hrvata da u Srbima traže krivce za sve