Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Da li je Fiat u Kragujevcu posao veka ili velika obmana?
Ekonomska politika

Da li je Fiat u Kragujevcu posao veka ili velika obmana?

PDF Štampa El. pošta
Politika   
ponedeljak, 15. decembar 2008.

Najava iz Torina da Fijat”, zbog krize u automobilskoj industriji, privremeno prekida proizvodnju, a radnici idu na prinudni godišnji odmor, bila je povod da se juče u redakciji „Politike” sastanu Nebojša Ćirić, sekretar Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, i Nenad Popović, predsednik Ekonomskog saveta Demokratske stranke Srbije. Samo dan nakon što je iz Italije posredstvom medija stigla informacija da će sledeća godina za Serđa Markjonea, prvog čoveka tamošnje fabrike četvorotočkaša, biti „najgora u njegovom životu”, Ćirić i Popović su otvorili raspravu da li je strateško partnerstvo sa „Zastavom” posao, ili promašaj veka. I sa jedne i sa druge strane stola, među gomilom papira, našao se isti dokument: Ugovor o zajedničkom investicionom ulaganju potpisan je 29. septembra između „Fijat grupe” i države Srbije. Ipak, Ćirić i Popović drugačije su tumačili članove ovog ugovora. A Ćirić je obećao Popoviću da će mu pokazati i biznis plan ovog projekta, ako potpiše da će čuvati tajnu.

Nebojša Ćirić: Početkom prošle sedmice sastao sam se sa predstavnicima „Fijata” u Srbiji. Rekli su da moraju da preduzmu nekoliko mera. Ali su, takođe, istakli da će se fokusirati na proizvodnju malih gradskih automobila, a tu je „Zastavina” šansa. Nema nikakvih naznaka da će doći do usporavanja, ili zaustavljanja tog projekta.

Nenad Popović: Razumem da gospodin Ćirić, iz pozicije vlasti, mora da brani situaciju u koju je vlada zapala. Situacija je, blago rečeno, katastrofalna. Reč je o izvanrednom marketinškom potezu za pobedu na izborima. I nije ovo produženi godišnji odmor, bojim se da će ovo prinudno zaustavljanje proizvodnje trajati malo duže. „Fijat” neće doći u „Zastavu”.

Nebojša Ćirić: Ne vidim zašto je onda „Fijatu” bilo potrebno da potpiše ugovor, osnuje zajedničko preduzeće, da prebaci dva miliona evra namenjenih za socijalni program ako ne misli da dolazi u Srbiju?

„Politika”: Da li je uopšte dobro da „Fijat” dođe?

Nenad Popović: Ma, dobro je došao „Fijat”, ali ugovor koji je potpisan je katastrofalan. Suštinska primedba je što država Srbija počinje da se bavi preduzetništvom. Srbija je uradila ono što nije nijedna država u svetu. Mi, praktično, plaćamo „Fijatu” da dođe. Obustavili smo proizvodnju u „Zastavi”, zato što je to bio jedan od uslova, a „Fijat” još nije došao.

Nebojša Ćirić: Ali kakav bi bio status „Zastave” da država nije bila preduzetničkog duha? Mi smo krajem prošle godine raspisali pretkvalifikacioni tender za „Zastavu” i u poseti nam je bio kineski „Ferst automobil vorks” i „Folksvagen”. „Fijat” je jedini rekao da neće da kupi „Zastavu” zbog dugova, ali da želi da nađe model kako da proizvodi automobile. Kvalifikovana radna snaga i istorija proizvodnje automobila bili su odlučujući faktor prilikom donošenja odluke. Najlakše je bilo prodati „Zastavu”, ali nju niko nije hteo da kupi, niti da je primi kao poklon. Urađena je analiza i ustanovljeno je da jedno radno mesto u proizvodnji automobila sa sobom vuče četiri nova radna mesta koja su direktno vezana za proizvodnju, i to je motiv države da uđe u ovaj posao.

„Politika”: A da li je moglo da se uradi nešto drugo, gospodine Popoviću?

Nenad Popović: Vlast je ta koja daje odgovore. Mi pitamo. Jedine obaveze „Fijata” prema ugovoru su 200 miliona evra. I nema reči o 700 miliona. Nigde u ugovoru ne piše da će se godišnje proizvoditi 200.000 automobila, ne piše ni da će se otvoriti na desetine hiljada novih radnih mesta, već samo 2.433 i to ne sad, nego do 2012. godine. Obim izvoza nije definisan, a ukupno ulaganje Srbije je 250 miliona evra. Ne postoji biznis plan, nije urađena analiza rizika, ne zna se kada će država moći da očekuje povraćaj sredstava. Sa druge strane, Republika Srbija daje 100 miliona evra osnivačkog uloga, 50 miliona evra kao kredit osnivača. I to na 10 godina, sa kamatnom stopom od 0,9 odsto. U budžetu su već izdvojena sredstva za „Fijat”.

„Politika”: Koje je drugo rešenje?

Nenad Popović: Izvinite, kada je o podsticajima reč, analizirao sam koliko je kom proizvođaču dato u kojoj zemlji. U Češkoj je „Tojota” dobila 8,33 odsto podsticaja u ukupnom iznosu ulaganja, u Slovačkoj je dato 12,5 procenata, Fol„ksvagen” je u Slovačkoj dobio 16,6 odsto, a mi smo dali preko 35 odsto podsticaja u ukupnom iznosu ulaganja. Izračunao sam da nas jedno radno mesto u ovom slučaju košta 105.000 evra.

„Politika”: Činjenica je da je „Zastava” problem svih vlada. Rešavao ga je i Slobodan Milošević, Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica i niko ga nije rešio. Šta je onda rešenje?

Nenad Popović: Problem je što se ovaj ugovor uradio u predizbornoj kampanji i „Fijat” je Srbiju oborio na kolena. Da smo tada rekli drugima da je podsticaj države 105.000 evra po radnom mestu, verovatno bi moglo i drugačije da se razgovara.

Nebojša Ćirić: To je nuđeno drugima, ali „Zastavu” niko nije hteo. Sa druge strane, „Fijat” ulaže 700 miliona evra. Država Srbija ulaže 50 miliona evra u kešu i 50 miliona evra, koliko vredi „Zastavina” imovina. „Fijat” u kešu treba da uloži 200 miliona evra i to daje onaj odnos 67 prema 33 odsto vlasništva. U ugovoru piše da su kumulativna ulaganja 709 miliona evra.

Nenad Popović: Eee, to je velika obmana. Taj novac ulaže zajedničko preduzeće, a ne „Fijat”. I to iz dobiti, ili profita. Znači, „Fijat” ne donosi 700, već 200 miliona evra.

Nebojša Ćirić: Odmah po potpisivanju ugovora mi smo tražili da objavimo ugovor na sajtu. To može da se proveri. Kada je reč o kreditu po povoljnim kamatnim stopama, to je novackoji ćezajedničko preduzeće vratiti našoj državi. Kao neko ko ima 33 odsto vlasništva, dobićemo dividende u tom preduzeću. To će biti podeljeno radnicima kao neka vrsta stimulacije. Biznis plan postoji i on je u prilogu ugovora. Nije objavljen, jer je to poslovna tajna „Fijata”. Naravno, da smo pravili analize troškova i dobiti. Preduzeće je bilo na državnim jaslama, u poslednjih 15 godina država, znači poreski obveznici, dali su „Zastavi” 500 miliona evra.

Nenad Popović: Da razjasnimo, „Fijat” ulaže 200, Srbija 100 miliona evra, a zajedničko preduzeće će iz kredita da uloži dodatnih 400 miliona evra.

Nebojša Ćirić: Ali, Nenade, da li bi zajedničko preduzeće bez „Fijata” moglo da dobije kredit od 400 miliona evra? Nenad Popović: Ne bi. Ali, nemojte da brkamo stvari. Kao poslovan čovek tvrdim da nijedan biznis plan nije tajna.

Nebojša Ćirić: Ugovor je poslat na vladu, nadležna ministarstva su dobila ugovor na uvid sa biznis planom, njega su videli rukovodstvo i sindikat „Zastave”.

Nenad Popović: Odgovorite onda kada Srbija može da očekuje povraćaj investicija?

Nebojša Ćirić: Za deset godina.

Nenad Popović: Prvi put to čujem! Smatram da u ovoj krizi nema šanse da se povraćaj investicija vrati pre isteka 20 godina.

Nebojša Ćirić: Ovo nije stvar koja treba da se krije.

Nenad Popović: A da li je Odbor za industriju trebalo da vidi taj plan, ili treba da verujemo nekom ministru na reč?

Nebojša Ćirić: Ali, još mi niste odgovorili šta je bila druga opcija za „Zastavu”?

Nenad Popović: Tvrdim da će „Fijat”, dok traje kriza, bilo koju novu proizvodnju pokrenuti u onim fabrikama gde je obustavljena proizvodnja da bi zaštitio svoje tržište.

Nebojša Ćirić: Plan „Fijata” je da skoro 98 odsto proizvodnje izvozi u EU. Da bi proizvod bio i cenovno konkurentan, doprineće to što je radna snaga u Srbiji mnogo jeftinija nego u Italiji.

Nenad Popović: Imate li neku bankarsku garanciju?

„Politika”: A koja je razlika između intervencija države kada je u pitanju gasni aranžman i ovaj posao?

Nenad Popović: Samo u jednoj stvari, nafta, gas i struja su strateške oblasti gde sve evropske države imaju svoje udele u vlasništvu. Automobilska industrija je privatni biznis.

„Politika”: A kako smo mi prenos gasa preneli na rusku privatnu kompaniju?

Nenad Popović: Ali ima li bilo koje države da je uradila ovo što smo mi uradili sa „Fijatom”?

Nebojša Ćirić: U „Škodi” je država do pre nekoliko godina bila vlasnik jednog dela, pa je „Folksvagen” to otkupljivao. Poenta priče je da smo mi zakasnili. Mogli smo da ostavimo preduzeće da životari kao i dosad. Ali, rešenje je moralo da se nađe. A ja i dalje nisam čuo šta je vaše rešenje?

Nenad Popović: Rešenje je da stručnjaci iz vlade i privrede sednu, naprave široku raspravu o tome i da zajednički donesu odluku. Po„litika”: Šta ako ta analiza pokaže da „Zastavu” treba zatvoriti?

Nenad Popović: Ni u kom slučaju to ne bi trebalo uraditi. Jedino je prva ili druga vlada mogla da zatvori „Zastavu”. Sada, u doba ekonomske krize, država mora da bude socijalni partner. Mora Za„stava” da ostane. Subvencije moraju da ostanu.

Nebojša Ćirić: Rađene su studije još od devedesetih šta ćemo sa tim preduzećem. Na kraju, mi dolazimo do toga da je jedino rešenje da država uzme aktivnu ulogu.

„Politika”: I jedan i drugi se slažete da država treba da ima aktivnu ulogu, samo je u prvom slučaju reč o partnerstvu sa „Fijatom”, a u drugom se insistira na subvencijama. Ako propadaju svi proizvođači automobila, ko može da garantuje da će takva „Zastava” da opstane?

NenadPopović: Ali, u ovom slučaju je ulaganje države mnogo manje. Doći će bolji momenat za prodaju, kroz nekoliko godina.

„Politika”: Od 1990. godine taj momenat nije došao?

Nebojša Ćirić: Pa i „Folksvagen” je početkom devedesetih došao da gleda „Zastavu”, ovde su izbili ratovi pa su oni otišli i kupili „Škodu”.

„Politika”: Da se vratimo na garancije. Zašto Vi, gospodine Ćiriću, mislite da će „Fijat” sigurno doći, a zašto Vi, gospodine Popoviću, mislite da „Fijat” neće doći?

Nebojša Ćirić: Naravno da imamo garancije. Ne verujem da bi „Fijat” potpisao ugovor da nema ozbiljne namere.

Nenad Popović: Pod ovakvim uslovima bi potpisao bilo ko da ste ponudili ove podsticaje.

„Politika”: Da li mi sad treba da kukamo da li će „Fijat” uopšte doći ili da kažemo da nam ne treba uopšte?

Nenad Popović: Bio bih najsrećniji kad bi se sva ova obećanja ispunila.

„Politika”: Šta mi sad treba da uradimo da zadržimo „Fijat” ovde?

Nebojša Ćirić: Da li treba da zamrznemo ugovor ili da konstatujemo da nam je „Fijat” neophodan i da ostvarimo ono što smo potpisali.

Nenad Popović: Vi ste „Zastavu” dali po principu „dođem ti”.

„Politika”: Zar ova država ne radi na mnogo krupnijim stvarima, na gasnom aranžmanu sa Rusijom, po tom principu?

Nenad Popović: Garancija države je najveća moguća garancija. Izvanredna bi nam sad bila garancija italijanske vlade.

„Politika”: Ali dajemo i NIS na reč da ćemo dobiti gas? Po međunarodnom pravu, to nije nikakva garancija.

Nenad Popović: Bio bih presrećan da nam italijanska vlada da takvu vrstu garancije.

(Politika)