Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Hrvatska u EU i uticaj na Srbiju
Ekonomska politika

Hrvatska u EU i uticaj na Srbiju

PDF Štampa El. pošta
Dejan Jovović   
četvrtak, 29. avgust 2013.

(Svedok)

Kao pomoćnik (i u funkciji zamenika) saveznog ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom (2000-2006) bio sam glavni pregovarač za zaključenje svih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini naše zemlje sa zemljama regiona Jugoistočne Evrope.

Multilateralni sporazum - CEFTA (Central European Free Trade Agreement) je nastao 2006. godine iz mreže 32 bilateralna SST, koji su bili na snazi od 2001. godine.

Svi bilateralni sporazumi su imali robne liste, koje su prenete u zajednički regionalni CEFTA sporazum.

Pregovori sa Hrvatskom bili su dosta teški i bilo je više rundi pregovora pre zaključenja sporazuma 2002. i izmene i dopune 2004. godine.

Sporazum je imao simetričan model međusobne trgovine. To je bio jedini sporazum koji je obuhvatao sve poljoprivredne proizvode (iz glave 1 do 24 Carinske tarife).

 

Poljoprivredno-prehrambena industrija Srbije je nekonkurentna jer, pored ostalog, 94 odsto izvoza poljoprivrednih proizvoda Srbije u EU čine proizvodi nižih faza prerade.

 

Robne liste za industrijske proizvode su dobro ispregovarane i sve carine ukinute 1. januara 2007, ali u domenu poljoprivrede (koji je imao tri aneksa), pošto se umešala "visoka politika", bile su utvrđene količinske  kvote za veliki broj najosetljivijih poljoprivrednih proizvoda (tu su i duvan i cigarete). Kvote su rascepkane i za brojne poljoprivredne proizvode utvrđene su kvote sa vrlo malim količinama roba u okviru kojih su oslobođene carine ili sa sniženim preferencijalnim carinama.

Dodatnim protokolom 2011. izvršena je dalja liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima u okviru CEFTA.

Dopunska liberalizacija trgovine poljoprivrednih proizvoda sa Hrvatskom se primenjuje od decembra 2011, što podrazumeva bescarinsku trgovinsku razmenu za većinu ovih proizvoda.

Princip povećanja preferencijalnih kvota nije primenjen na duvan i cigarete, šećer i šećerni sirup, čiji uvoz nije dodatno liberalizovan. Posle sprovedene liberalizacije, preko 70 odsto tarifnih oznaka poljoprivrednih proizvoda je potpuno liberalizovano u razmeni između Srbije i Hrvatske.

**********

Sticanjem statusa punopravne članice Evropske unije 1. jula 2013. godine Hrvatska je prestala da bude članica regionalnog CEFTA Sporazuma, kao i svih ostalih bilateralnih i multilateralnih trgovinskih sporazuma, koji nisu u skladu sa zajedničkom trgovinskom politikom EU.

Ovim je Hrvatska otpočela sa primenom svih pravila i propisa koje propisuje EU za svoje članice.

 

Srbija neće moći da izvozi u Hrvatsku proizvode koje inače ne može da plasira na tržište EU, kao što su sveže mleko, svinjsko meso, usled dejstva unutrašnjih tehničkih propisa EU, koji će obavezivati i Hrvatsku.

 

Hrvatska je prihvatila zajednički režim trgovine EU koji je u odnosu na Srbiju regulisan Prelaznim trgovinskim sporazumom (PTS), odnosno Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), Ugovorom o trgovini tekstilom i tekstilnim proizvodima, kao i unutrašnjim pravilima poput autonomnih trgovinskih mera i tehničkim propisima EU.

Izlaskom Hrvatske iz CEFTA sporazuma nastaju promene u trgovini u pogledu strukture i obima robne razmene u regionu.

Pojedini proizvodi poreklom iz Srbije, iz oblasti agrara, imaće povoljnije uslove plasmana na CEFTA tržištu.

Ovo će biti posledica smanjenja konkurentnosti ovih hrvatskih proizvoda na CEFTA tržištu. Srbija će dobiti na značaju u trgovini u regionu zbog povoljnijih uslova u pogledu cene radne snage. Očekujemo povećanu motivaciju partnera iz regiona za organizovanje njihove proizvodnje u Srbiji, koja će biti namenjena za plasman kako na regionalnom nivou, tako i na drugim tržištima.

U oblasti trgovine poljoprivrednim proizvodima treba reći da je SSP/PTS baziran na asimetriji u carinama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u korist Srbije. On Srbiji omogućava neograničen bescarinski pristup tržištu EU za skoro sve poljoprivredno-prehrambene proizvode, osim za šećer, vino, junetinu, pastrmke i šarana, za koje postoje godišnje kvote.

Srbija će većinu svojih proizvoda moći da plasira na hrvatsko tržište po povoljnijim uslovima nego što je to bilo u okviru CEFTA sporazuma, gde je međusobna razmena za značajan broj najvažnijih proizvoda bila limitirana kvotama.

Prema SSP Srbija će moći da izvozi cigarete u EU bez carine, dok će carina za cigarete u Srbiji iz EU biti veća tj. 57,6 odsto. To se podrazumeva i za Hrvatsku kao novu članicu EU.

Može se očekivati da će doći do količinskog smanjenja uvoza cigareta iz Hrvatske, s obzirom da će one biti skuplje usled skoro četvorostrukog povećanja carine. To će za Hrvatsku pogoršati uslove izvoza cigareta u Srbiju.

 

# Prema SSP Srbija će moći da izvozi cigarete u EU bez carine, dok će carina za cigarete u Srbiji iz EU biti veća tj. 57,6 odsto. To se podrazumeva i za Hrvatsku kao novu članicu EU. Može se očekivati da će doći do količinskog smanjenja uvoza cigareta iz Hrvatske, s obzirom da će one biti skuplje usled skoro četvorostrukog povećanja carine. To će za Hrvatsku pogoršati uslove izvoza cigareta u Srbiju.

 

Pri tome treba imati u vidu da je tržište Hrvatske veoma zatvoreno za strane cigarete posebnim diskriminatornim režimom akciza. Prema SSP svaka diskriminacija je zabranjena tako da ćemo moći da vršimo pritisak na EU da se takav režim ispravi, ako i dalje bude bio na snazi od Hrvatske.

U skladu sa SSP, Srbija će i posle 2014. godine moći da zadrži carine za najosetljivije poljoprivredne proizvode (rafinisano suncokretovo ulje, beli šećer, šećerni sirup i duvan). Primena koncesija dogovorenih u okviru SSP po hrvatsku stranu biće nepovoljnija pri izvozu primarnih poljoprivrednih proizvoda na srpsko tržište, iz tog razloga što će carine biti na višem nivou nego što su bile u okviru CEFTA sporazuma.

Mesni i mlečni proizvodi, ali i sveže voće i povrće dobiće nove više carine, pa će samim tim biti manje konkurentni na našem tržištu.

Srbija u razmeni sa Hrvatskom stalno beleži deficit kada je reč o poljoprivrednim proizvodima, dok u razmeni sa EU ostvaruje suficit?!

Teško je oceniti da li će se ulaskom Hrvatske u EU stvoriti uslovi da se i sa tom zemljom ostvari suficit imajući u vidu da će se u ovoj godini ukinuti i smanjiti brojne carine za uvoz iz EU, u skladu sa dinamikom predviđenom tranzicionim periodom.

Poseban problem privredi predstavlja nepriznavanje sertifikata o kvalitetu u međusobnoj trgovini u regionu i neusaglašenost domaćih standarda sa propisima EU i STO.

Srbija neće moći da izvozi u Hrvatsku proizvode koje inače ne može da plasira na tržište EU, kao što su sveže mleko, svinjsko meso, usled dejstva unutrašnjih tehničkih propisa EU, koji će obavezivati i Hrvatsku.

Kada je reč o trgovini šećerom sa EU, Srbija već sada godišnje ispunjava kvotu za izvoz u EU (180.000 tona), a i ima značajan izvoz u Hrvatsku, što znači da bez povećanja kvote za izvoz u EU (traži se povećanje kvote za najmanje 45.000 tona), Srbija neće moći da zadrži sadašnji nivo izvoza u EU i Hrvatsku.

Poljoprivredno-prehrambena industrija Srbije je nekonkurentna jer, pored ostalog, 94 odsto izvoza poljoprivrednih proizvoda Srbije u EU čine proizvodi nižih faza prerade.

Hrvatska traži od EU ono što EU nije dala Bugarskoj i Rumuniji?!

Hrvatska je uputila  zahtev Evropskoj komisiji (EK) za reviziju SSP između Srbije i EU, kao i ostalih članica CEFTA i EU, a radi zaštite svojih izvoznih interesa posle ulaska u EU. Saglasnost o tome i mandat Komisiji za takav postupak odobrio je Savet ministara EU.

Predstavnik EK je na sastanku Unapređenog stalnog dijaloga između Srbije i EU, maja 2012., ukazao na to da će se zahtevi za revizijom PTS rešavati tako da Srbija ne bude oštećena, odnosno da ako bude trebalo da čini ustupke, onda će i njoj biti učinjeni određeni ustupci.

Kada su Rumunija i Bugarska ulazile u EU, tražile su reviziju SSP sa Hrvatskom sa dugačkom listom zahteva iz poljoprivrede, ali je EK prihvatila samo manji broj predloga, koji je usvojila i hrvatska strana.

 

 
Srbija će većinu svojih proizvoda moći da plasira na hrvatsko tržište po povoljnijim uslovima nego što je to bilo u okviru CEFTA sporazuma, gde je međusobna razmena za značajan broj najvažnijih proizvoda bila limitirana kvotama.

 

EK je dobila mandat od Saveta septembra 2012. da uradi usklađivanje sporazuma sa CEFTA članicama, tako da se održi nesmetano funkcionisanje tzv. “tradicionalnih trgovinskih tokova”.

Zvanični pregovori počeli su krajem januara 2013. godine, pa su u toku intenzivni razgovori između EK i eksperata srpske vlade o reviziji PTS.

Sa ulaskom Hrvatske u EU nameće se pitanje kako će se ubuduće sa njima trgovati, odnosno da li mogu da zadrže neke ranije povlastice koje su imali po CEFTA sporazumu, što je posebno značajno za njihovu jedinu fabriku cigareta u Rovinju. Glavni problem u dosadašnjim pregovorima je to što EK za Hrvatsku traži uvođenje kvote za izvoz cigareta u Srbiju u iznosu od 1.625 tona godišnje i to 25 tona bez ikakve carine i 1.600 tona po carini od svega 15 odsto, dok bi preko te količine bila puna carina.

Inače, sama EU tokom pregovora o zaključenju CEFTA sporazuma 2006. godine bila je najveći zagovornik uvođenja postojećeg nivoa carine od 57,6 procenata za uvoz cigareta u Srbiju bez ikakvih izuzetaka, upravo sa ciljem da bi se zaštitila domaća proizvodnja cigareta do ulaska Srbije u EU.

Ovaj zahtev EK u vezi sa kvotom za cigarete je neprihvatljiv za srpsku stranu i u dosadašnjim pregovorima na stručnom nivou su iscrpljene sve mogućnosti dogovora, pa se rešenje mora tražiti na visokom političkom nivou (evropski komesari-vlada Srbije).

Duvanska industrija u Srbiji sada očekuje da se prevaziđu razne necarinske barijere koje su ograničavale njen pristup tržištu Hrvatske, kao i da se sa pogoršanjem uslova poslovanja za hrvatsku kompaniju cigareta u Srbiji ulaskom Hrvatske u EU, kompenziraju gubici za srpske kompanije u dosadašnjem periodu poslovanja na hrvatskom tržištu.

 

Zaključak je da Hrvatska hoće da koristi sve povoljnosti koje dobija punopravnim članstvom u EU u vidu neograničenog pristupa tržištu od oko 500 miliona stanovnika, a da pri tome zadrži i privilegije koje je imala u CEFTA sporazumu, pa njen zahtev koji gura preko EK ne bi trebalo da prihvatimo, što je i stav naše duvanske industrije i privrednika iz poljoprivrednog sektora i Privredne komore Srbije.

 

EK smatra da ovim predlogom ne dolazi do promena na tržištu, da će se iz Hrvatske u Srbiju uvoziti iste količine cigareta i po istoj carini, kao i svih ranijih godina, a da Srbija dobija mnogo više time što će steći povoljniji pristup hrvatskom tržištu, nego što ga je imala po CEFTA sporazumu.

Poljoprivredi Srbije nije u interesu davanje posebnih ustupaka Hrvatskoj, pre svega što to znači stvaranje povoljnijih uslova uvoza poljoprivrednih proizvoda u Srbiju iz svih ostalih članica EU.

Zadržavanje carine na uvoz cigareta iz Hrvatske od 15 odsto (što traži hrvatska strana preko EK) bi moglo biti nepovoljno po Srbiju i njenu privredu, pošto bi to uticalo na preispitivanje poslovnih strategija domaćih proizvođača cigareta, na smanjenje nabavki domaćeg duvana, smanjenje zaposlenosti u duvanskoj industriji (oko 1.700 radnih mesta), smanjenje same proizvodnje i izvoza ovih proizvoda i sl.

Gubitak za državni budžet bio bi oko 7 miliona evra.

Zaključak je da Hrvatska hoće da koristi sve povoljnosti koje dobija punopravnim članstvom u EU u vidu neograničenog pristupa tržištu od oko 500 miliona stanovnika, a da pri tome zadrži i privilegije koje je imala u CEFTA sporazumu, pa njen zahtev koji gura preko EK ne bi trebalo da prihvatimo, što je i stav naše duvanske industrije i privrednika iz poljoprivrednog sektora i Privredne komore Srbije.

Ako bi vlada morala, po pritiskom EK, da prihvati uvoz cigareta i duvana iz Hrvatske po povlašćenoj carini, onda treba zahtevati određenu kompenzaciju u smislu povećanja kvote, pre svega, za izvoz sećera i vina u EU.                            

Autor je naučni savetnik i redovni član NDES