Kosovo i Metohija | |||
Deset vekova Markovog grada |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 28. decembar 2010. | |
Sagrađen na visokoj i teško pristupačnoj kupi, Zvečan je tokom više vekova imao dominantan položaj nad dolinama i putevima koji se ispod njega ukrštaju i vode ka staroj Raškoj, Kosovu, Drenici i Ibarskom Kolašinu, a kasnije i u odbrani obližnjeg, takođe znamenitog, starog rudnika Trepča. Da bi se bolje shvatio značaj utvrđenog grada Zvečana za odbranu srpskih krajeva od tuđinskih vojski, treba reći da se u srednjem veku po Među najznačajnije srednjovekovne gradove na Kosovu i Metohiji spadaju Zvečan, Lipljan, Novo Brdo, Prizren, Vučitrn, Višegrad (Dušanov grad) na Prizrenskoj Bistrici i drugi. O značaju Zvečana kao utvrđenog grada prema susednoj Vizantiji govori i činjenica da se on pominje u istorijskim izvorima već u ranom srednjem veku. Prvi pomen Zvečana vezan je za ime bugarskog cara Simeona, s kraja IX i početka X veka, za koga se kaže da je u mnogobrojnim ratovima Vizantije imao uspeha i da je sagradio veliki broj gradova i tvrđava na balkanskom poluostrvu – „sve do Zvečana na stavama Ibra i Sitnice". Međutim, prvi sigurni istorijski podaci o Zvečanu kao pograničnom gradu srpsko-vizantijske granice dosežu do poznate vizantijske carice Ane Komnin, koja piše da je 1091–1093. vizantijski car Aleksije Komnin tri puta dolazio do srpske granice ne bi li umirio lukavog i veštog župana Vukana, koji je uspeo da pod Zvečanom potuče Grke i povuče se u tvrđavu.
Autentični istorijski zapisi dalje kažu: godine 1321, posle smrti kralja Milutina, u borbi za presto Milutinov stariji sin Konstantin bio je ubijen od takmaca za presto i polubrata Stefana Dečanskog, a potom sahranjen u crkvi Svetog Đurđa na Zvečanu. Deset godina kasnije (1331) istu tragičnu sudbinu doživeo je i Stefan Dečanski, koga je njegov sin, kralj Dušan, svrgao sa prestola i zarobio u gradu Petriču više Nerodimlja, pa potom zatočio u Zvečanu, gde je stari kralj nasilno umoren. U istorijskim izvorima se dalje navodi da je tokom 1360. godine Zvečan pripadao "čelniku Musi", zetu kneza Lazara, a potom knezu Vojislavu Vojinoviću, županu Nikoli Altomanoviću, da bi konačno prešao u posed Vuka Brankovića, koji ga je držao do 1396. godine, kada su ga zauzeli Turci.
Po narodnom predanju, naime, Kraljević Marko je često navraćao u Zvečan, pa narod na Kosovu i Metohiji i danas srednjovekovni grad Zvečan naziva Gradom (ili Kulom) Kraljevića Marka.
U Gornjem Gradu otkopani su zidovi glavne osmougaone kule, crkve Svetog Đurđa i zidine citadele sa pet kula i dve cisterne. U Podgrađu, južno od Gornjeg Grada, na maloj steni postojalo je utvrđenje zvano Mali Zvečan, koje je imalo ulogu da štiti Podgrađe sa trgom i da prihvati vojnu posadu i straže. Pored crkve Svetog Đurđa Nemanja je pred kraj XII veka sagradio i crkvu Svetog Stefana. Treća srednjvekovna crkva nalazila se ispod Zvečana i bila je posvećena Svetom Dimitriju. |