Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > „Slobodni izbori" na Kosovu – pod prinudom Beograda
Kosovo i Metohija

„Slobodni izbori" na Kosovu – pod prinudom Beograda

PDF Štampa El. pošta
Miloš Milojević   
sreda, 25. decembar 2013.

U nameri da se o važnim temama iz srpskog političkog života otvoreno i odgovorno govori u javnosti Beogradski kulturni klub i Istorijski projekat Srebrenica organizovali su tribinu Slobodni izbori – pod prinudom? posvećenu nedavno održanim lokalnim izborima na teritoriji Kosova i Metohije, pod pravnim okvirom samoproklamovane Republike Kosova. Tribina je održana u Beogradu, u Zmaj Jovinoj ulici, broj 15. Cilj organizatora tribine bio je da se publici prezentuju mišljenja istaknutih javnih radnika o smislu izbora održanih na Kosovu i Metohiji (posebno u severnokosovskim opštinama), kosovskoj politici srpskih vlasti ustoličenih prethodne godine i na kraju da se čuju neposredna iskustva ljudi koji su tokom napetih izbornih dana boravili među Srbima na Kosovu i Metohiji. Tribinu su i ume organizatora otvorili Stefan Karganović i Miloš Milojević.

Prvi među govornicima je bio potpredsednik Republike Srpske profesor Emil Vlajki. Vlajki je u opsežnom i sadržajnom izlaganju izneo svoje viđenje politike koju je Srbija vodila prema Kosovu i Metohiji prethodnih više decenija. Vlajki je neodlučan ko bi se mogao označiti kao krivac za tešak položaj Srba na KiM i teškom stanju srpske kosovske politike. Po njegovom mišljenju, nijedan režim koji je upravljao Srbijom prethodnih nekoliko decenija, nije vodio odgovarajuću politiku prema Kosovu i Metohiji ali nijedan takođe nije otvoreno odustajao od tih interesa – teret izdaje i poraza raspoređen je među političkim delatnicima prethodnih više decenija bez mogućnosti da se ova odgovornost jasno odmeri. Ipak, prema Vlajkijevom mišljenju osobito veliku odgovornost snosi politička elita koja je Srbijom zavladala posle oktobra 2000. godine i koja je isticanjem da se za teritorijalni integritet Srbije neće boriti ni na koji način osim miroljubivim sredstvima praktično priznala nasilnu secesiju dela svoje teritorije. Smeštajući kosovsku politiku u širi geopolitički kontekst Vlajki je ukazao da su prilike izuzetno teške i da je šansa da se nešto promeni u sadašnjim prilikama izuzetno mala. Za Vlajkija Rusija ima prvorazredan značaj u daljem srpskom političkom razvoju.

U izuzetno provokativnom drugom delu izlaganja Vlajki je ukazao da, pošto je Srbija napravila velike ustupke u svojoj kosovskoj politici prethodnih godina, Rusija nema mogućnosti da u sadašnjim prilikama ozbiljnije pomogne Srbiji u povratku njenog teritorijalnog suvereniteta. Prema njegovim saznanjima, deo srpske vladajuće političke elite sklon saradnji sa Rusijom postigao je sa odgovornim faktorima ove zemlje dogovor da Rusija garantuje teritorijalni integritet ostatka Srbije, podrazumevajući da se Srbija neće pridruživati NATO paktu. Vlajki je zaključio da je proruski orijentisani deo srpske političke elite na pravom putu jer Rusija može da ima prvorazredan interes da podrži Srbiju u njenom sveukupnom razvoju ali da se u ovoj geopolitičkoj situaciji ne može ništa uraditi da bi Kosmet bio vraćen.

Stefan Karganović, osnivač i predsednik Istorijskog projekta Srebrenica, je u svom izlaganju ukazao da su novembarski izbori, sprovedeni uz neskriveno državno nasilje, obesmisli dosadašnju politiku kosovskih Srba. Ona je nažalost, prema Karganovićevom mišljenju, zapala u ćorsokak i hronično je zaostajala za događajima. Srbi su tako zapali u položaj objekta politike drugih, moćnijih činioca, umesto da budu vodeći protagonisti. Karganović je predložio konkretne poteze koje bi severnokosovski Srbi trebali da preduzmu kako bi se vratili u centar dešavanja. Dosadašnju politiku kosovskih Srba Karganović je ocenio kao pasivnu i nekoherentnu. Kao zamenu predložio je da je potrebno da Srbi odlučno istupe i koristeći se sličnim pravnim obrazloženjima kao ranije Albanci proglase nezavisnost, istupe iz etničke samoizolacije i pozovu da im se u tom poduhvatu pridruže svi stanovnici Kosova i Metohije, nezavisno od etničke i verske pripadnosti, koji žele da žive u normalnom pravnom poretku. Karganović smatra da bi međunarodnoj zajednici bilo jako teško da ignoriše ovakav potez jer je sličnu akciju kosovskih Albanaca svesrdno podržala i pomagala, pokušavajući čak i da secesionistički akt uklopi u prihvatljivu pravnu formu. Oslanjajući se na odluku Međunarodnog suda u Hagu Srbi treba da iskoriste ovu situaciju u svoju korist. Prema Karganovićevim rečima: to nije konačno rešenje, ali je dovoljno drastično da bi resetovalo političku situaciju u neophodnoj meri da Rusiji pruži mogućnost da se opet angažuje, ali na novoj osnovi. Drugim rečima, sadašnja srpska politika prema Kosovu i Metohiji je takva da Rusija nema razloga da rizikuje svoj međunarodni prestiž učestvujući u jednom vrlo sumnjivom poduhvatu, koji je u koliziji sa dosadašnjom i srpskom i ruskom kosovskom politikom.

Naredni govornik bio je Aleksandar Pavić, jedan od osnivača građanske inicijative Nikad granica i oštri kritičar kosovske politike srpskih vlada prethodnih nekoliko godina. Pavić se osvrnuo na izlaganje Emila Vlajkija, a posebno je bio kritičan prema nekim njegovim zaključcima. Pozitivna valorizacija sadašnje srpske vlasti po njegovom mišljenju je nemoguća. Naime, Pavić je ukazao da je pokušavao da dokuči da li se iza sadašnje srpske politike, koja je očito kapitulantska, krije neka dublja strategija, izgradnja alternativne pozicije ili bilo šta slično. Zaključio je da nema nikakvog osnova da se veruje da srpske vlasti vode dvostruku politiku prema Kosovu i Metohiji – da s jedne strane javno prave ustupke dok sa druge prave odstupnicu sa koje bi eventualno zaštitili srpske nacionalne interese. Naprotiv, Pavić smatra da je politika ove Vlade otvoreno kapitulantska. Izdaja sadašnjih vlasti, bez zadrške ističe, posebno je teška jer su njihovi potezi potpuno suprotni politici koju su proklamovali kada su tražili podršku birača. Ukazao je da je politika kosovskih Srba odlučna i da javna aktivnost, kakva je između ostalog i održana tribina, treba da dovede do toga da vlasti ne smeju da otvoreno priznaju nezavisnost Kosova i Metohije i da uvek, čineći čak i teške, defetističke ustupke, javno ipak govore kako to što čine nije formalno priznavanje kosovske nezavisnosti i kako im ne pada na pamet da tako nešto urade.

Posle Pavićevog izlaganja publika je imala priliku da postavi nekoliko pitanja Emilu Vlajkiju koji nije mogao da se zadrži do kraja programa. U otvorenom dijalogu Vlajki je govorio o manjkavostima srpske kosovske politike, rusko—srpskim odnosima i njihovoj perspektivi i situaciji u Republici Srpskoj i njenom rukovodstvu. Drugi deo tribine usledio je nakon kratke pauze i njegov centralni deo bila je projekcija delova filma o izborima na severu Kosova u novembru ove godine. Film pripremaju novinar Miodrag Zarković, istoričar Sergej Belous i snimatelj Nemanja Trčić. Publici su prikazani delovi filma u trajanju od oko pola sata. Film upečatljivo prikazuje genezu kosovske politike sadaših vlastodržaca – od tobožnjeg beskompromisnog patriotizma do kapitulantstva koji se prikazuje kao moralni imperativ. Upečatljive filmske scene teško je ukratko preneti. Neke su gotovo tragikomične: kada Oliver Ivanović dovodi u pitanje i sam smisao pozivanja na legitimitet u sadašim srpskim političkim prilikama. Kada jedna takva reč za učesnika u političkom životu nema nikakvo značenje možemo se zapitati da li je sve u redu sa temeljima takvog sistema? Ili ubeđivanje sa sredovečnom gospođom ispred biračkog mesta koja je u početku odlučna da glasa nadajući se da će neko od njene dece biti zaposleno. I pored očito velikih očekivanja ipak na kraju odustaje od učestvovanja na izborima! Scene iz filma jasno pokazuju da su metode kojima su se koristili srpski aktivisti bile miroljubive, a da su kvalifikacije ovih ljudi kao kriminalaca i huligana najbezobzirnija propaganda. Ljupki osmeh Aleksandra Vulina kako se rukuje sa kosovskim policajcima sigurno nećete zaboraviti. Vulin nije propustio da kosovskim policajcima poželi „srećan rad“ a po nalogu šefa Aleksandra Vučića nije propustio da pripreti da će zavesti red u Severnoj Kosovskoj Mitrovici za 45 minuta. Mislim da je ovaj letimični pregled sasvim dovoljan da sa puno nade iščekujemo završetak i objavljivanje ovog prvorazrednog dokumentarnog ostvarenja.

Po projekciji filma prisutnima su se obratili njegovi autori: Aleksandar Pavić, Sergej Belous, istoričar iz Harkova u Ukrajini koji se već pet godina bavi istorijom kosovskog pitanja i Miodrag Zarković. Zarković je istakao da sa pravnog stanovišta Srbiju sa Kosovom i Metohijom povezuje nit koju čine Rezolucija 1244 i Ustav Republike Srbije ali da je sa nacionalnog stanovišta ta veza daleko jača. Zarković je slikovito objasnio: U životnom smislu mi imamo ne nit, imamo deblo, imamo „dalekovode“. To je narod, pre svega iz četiri severne Opštine, koji neraskidivo vezuje Kosovo za Srbiju. Ako se zvanični Beograd ogluši o to, to je zločin nad zločinima. Zarković smatra da su ovakvi javni događaji neophodni kako bi se raskrinkalo kakvim su se nasilničkim merama koristile vlasti da sprovedu tobožnje izbore u četiri severnokosovske opštine i kako bi se premostila žestoka medijska blokada kojom je izloženo patriotsko javno mnjenje.

Istoričar Sergej Belous je pokušao da rasvetli situaciju na Kosovu i Metohiji sa stanovišta jednog Rusa iz Ukrajine. Prema njegovom mišljenju u Srbiji, kada je reč o kosovskoj politici posebno, on se našao suočen sa brojnim paradoksima. Belous je ukazao da je među Srbima video malo sloge i spremnosti na zajednički mukotrpan trud i da se ozbiljnim poduhvatima pristupa tek kada situacija postane bezizgledna. Belous se osvrnuo i na istoriju kosovskog konflikta ukazujući da su Albanci vodili promišljeniju politiku na duge staze i da su se koristili različitim metodama kako bi ojačali svoje pozicije među političkom elitom na Zapadu. Na srpskoj strani su pravda i istina i oni se složni moraju izboriti za ostvarenje svojih interesa, zaključio je Belous.

Možemo zaključiti da je tribina bila odlično posećena i da je jedna prvorazredna tema osvetljena sa nekoliko različitih perspektiva. Svojevrsni državni teror sproveden na severu Kosova i Metohije je dokumentovan i prezentovan što putem video zapisa što preko izlaganja očevidaca. Tema izbora održanih na Kosovu i Metohiji još nije zatvorena, da ne govorimo o samom kosovkom pitanju koje se, svidelo se to nekom ili ne, i dalje nalazi u samoj srži borbe za srpske nacionalne interese.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner