Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Srpske svetinje u Metohiji - anđeli polomljenih krila
Kosovo i Metohija

Srpske svetinje u Metohiji - anđeli polomljenih krila

PDF Štampa El. pošta
Dragiša Spremo   
sreda, 19. januar 2011.
Na jugoistočnom delu Prizrenskog podgora, između Prizrena, Suve Reke i sela Mušutišta, na tom prostoru od nepunih dvadeset kvadratnih kilometara,do pre samo nekoliko godina, do leta 1999. godine, nalazilo se 15 straih pravoslavnih hramova. Među njima i nekoliko najstarijih, istorijski i kulturno najznačajnijih, kao što su manastir Svetih Arhanđela u kanjonu Prizrenske Bistrice, Bogorodica Ljeviška Svetog Spasa u Prizrenu, hram Bogorodice Odigitrije u Mušutištu, manastir Svete Trojice na brdu Rusenica, crkva Svetog Đorđa u selu Rečane kod Suve Reke, manastir sa crkvom Svetog Marka u Koriši kod Prizrena.

Sva ova pravoslavna svetilištapotiču uglavnom iz XIV veka, iz vremena kralja Milutina, Stefana Dečanskog, cara Dušana injihovih naslednika i vlastele. Oni su,zapravo, i inicirali njihovu gradnju, bili su zaštitnici i ktitori, bogato ih darujući posedima, materijalnim i umetničkim dobrima.

Taj ogroman duhovni, materijalni i kulturni potencijal stvaran je kroz mnoga stoleća.Sledbenici davnih osnivača i graditelja ovih hramova uspeli su da ih očuvaju i u najtežim vremenima turske viševekovne okupacije. Nažalost, u poslednjoj deceniji, u vremenu koje je prethodilo nasilnom odvajanju Kosova i Metohije od matice Srbije, vandalizam ostrašćenih islamista dostigao je neslućene razmere i sva ta kulturna i istorijska dobra pretvorena su u zgarišta i ruševine. Ono što je preostalo nakon bombardovanja u leto 1999.godine spaljeno je ili porušeno u poslednjim velikim neredima na Kosovu i Metohiji marta 2004.godine.

Manastir Svete Trojice na brdu Rusenica iznad Mušutišta i hram Svetog Đorđa u selu Rečane kraj Suve Reke minirani su u toku ovih nereda i oni i oni praktično više ne postoje. To isto dogodilo se i sa crkvom Bogorodice Odigitrije, u centru sela Mušutište, koju je 1315. godine podigao kazanac Dragoslav. Ovaj hram, iako na samoj periferiji Prizrenskog podgora, bio je svima poznat, jer se svrstavao među najstarije pravoslavne hramove u Metohiji. Njegovi najraniji živopisi urađeni su već sredinom XIV veka, tako da ga je i ta umetnička komponenta činila značajnim.

Na daleko poznat i čuven bio je manastir Svete trojice na Rusenici, koji je poslednjih godina svoga postojanja bio ženski duhovni hram.U pisanim dokumentima nema nema preciznih podataka o vremenu njegove izgradnje. Međutim, već sama činjenica da je Pomenik Svete Trojice uredno vođen od 1465. Godine ukazuje da je on osnovan pred kraj XIV veka.Takvu pretpostavku ojačava saznanje da su u neposrednoj blizini ovog starog manastira postojala brojna pećinska staništa kaluđera pustinožitelja već od samog početka XIII veka. Reč je o pećinama isposnicama i provizornim hramovima koje su monasi – pustinožitelji podizali u visokim, skrivenim i teško pristupačnim delovima planinskih kanjona da bi u njima provodili svoj usamljenički molitveni život.

Nedaleko od sada porušenog manastira SveteTrojice je čuvena Koriša, manastir sa isposnicom Sv. Petra Koriškog,jedinog svetitelja među srpskim pustinožiteljima. A samo pola sata hoda od Svete Trojice do visokih planinskih litica iznad manastira stiže se do takođe poznate pećinske isposnice Rusenice. Kompleks od pet isposnica sa prizidanim crkvicama – kapelama nalazi se u obližnjem Matoskom potoku, koji se uskim i strmim kanjonom spušta ka selu Mušutištu.

Isposnica Rusenica služila je monasima kao molitveni hram u vreme dok još nije postojao manastir Svete Trojice. To je pećina na teško pristupačnoj litici, koju je načinila sama priroda,a monasi je prilagodili svojim piotrebama.

Prilaz je bio moguć jedino preko manje bočne padine, na kojoj se vide konture isklesanih stepenika. Veliki pećinski otvor nalazio se sa južne strane litice i njega su monasi zatvorili masivnim zidom,visokim oko deset metara. Pregrađujući pećinu i po vertikali, što ugradnjom drvenih stubova i greda nije bilo teško izvesti, dobili su po dva odelenja na donjoj i gornjoj etaži. Pored ovih prostorija, u gornjem delu pećine, klesanjem u steni, načinjena je monaška ćelija. U opisu onih koji su istraživali ovu isposnicu kaže se da na pregradnom zidu ima zanimljivih zapisa iz prošlih vekova, kao i tragova davno rađenih fresaka. U prizemnom delu,u jednoj od pećinskih prostorija, vidljiv je fresko tehnikom oslikani krst kojim je, kako se veruje, osveštano ovo kultno mesto.

Da je krajem XIIIi tokom XIV veka život anahoreta, monaha isposnika, na ovom području bio razvijen i sa dosta pristalica takvom načinu duhovnog asketizma, pokazuju i već pomenute isposnice u Matoskom potoku. One se nalaze na visokim i teško pristupačnim planinskim kotama izvorišnog dela potoka. Ima ih pet – šest i svojim položajem deluju impresivno: pećine-isposnice nalaze se jedna iznad druge,smeštene u udubljenjima stene visoke oko 60 metara. Međusobno su povezane strmim stazama i basamacima klesanim u steni.

Ove isposnice očuvane su u ranijem obliku i izgledu sve do danas zahvaljujući upravo njihovom položaju i nepristupačnosti, jer ih kasnije generacije monaha i žitelja ovog područja nisu mogli bitnije da menjaju.Jedna od tih pećina u nižoj zoni okomite stene zidovima je vešto pregrađivana i pretvorena u pećinsku crkvu,a u steni kraj samog hrama klesanjem je načinjeno udubljenje koje je služilo kao isposnica.

U ravničarskom delu Prizrenskog podgora, na oko tri kilometra od Suve Reke, nalazi se selo Rečane za koga kažu da je jedno od najstarijih u Metohiji. Da je to tačno potvrđuje podatak da se ime rečane pojavljuje i u povelji cara Dušana iz 1348. godine.Tom poveljom,naime,car Dušan daruje ovo napredno metohijsko selo svom manastiru Sveti Arhanđeli kod Prizrena, pri čemu su precizno naznačene i seoske međe. One su, kažu, ostale neizmenjene, sa istim nazivima, sve do danas.

Mnogi u Metohioji, a među njima i pojedini istoričari,smatraju da je već tada, sredinom XIV veka, u Rečanima postojala crkva Sv.Đorđa. To je nesvakidašnji, izuzetno pprivlačan hram malih dimenzija, čija je lepota u jednostavnosti, harmoniji linija, neimarskoj veštini i u opštoj skladnosti. Tako malih dimenzija, skladna i privlačna,a znamenita po nastanku i veku trajanja, često je nalazila zapaženo mesto u turističkim prospektima i razglednicama.Na žalost, ni ovaj poznati hram, koji je svrstavan među najznačajnije kulturno-istorijske spomenike Kosova i Metohije, više ne postoji. Uništili su ga vandali, koji bi da uklone sve tragove srpske kulture i istorije sa ovog prostora.

Hram Sv. Đorđa bio je zadužbina nekog vlastelina-vojvode čije je ime bilo zapisano na u nadgrobnoj ploči, na podu crkve, tu gde je vojvoda i sahranjen. Ali, vremenom je ime u najvećem delu izbrisano,pa ga je nemoguće tačno identifikovati.

Po zapisima konzervatora koji su bili angažovani na zaštiti hrama, crkva Sv.Đorđa u Rečanima predstavlja veoma lep primerak vlasteoske zadužbine, kakve su građene tokom XIV veka i nešto kasnije. To je,kažu oni, građevina malih dimenzija i skladnih proporcija sa temeljima u obliku upisanog krsta. Imala je osmougaono kube i trostranu apsidu. Bila je zanimljiva i po tome što je donji deo hrama bio ozidan kamenom nepravilnog oblika, dok je gornja etaža oblikovana tesanicima fino obrađenog kamena i spojevima vidljivog maltera.

Crkva u rečanima bila je bogato živopisana..Na oslikanim zidovima prikazane su scene velikih praznika – Dimitrija, Prokopija, Nestora i Merkurija, zatim motivi iz ciklusa posvećenog patronu crkve Sv. Đorđu, portreti svetih Petra i Pavla, Konstantina, Jelene i svetih lekara – Kuzmana, Damjana i Pantelejmona.

Po proceni slikara konzervatora živopisi u Rečanima urađeni su u drugoj polovini XIV veka

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner