Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Između utopije i lažnih obećanja
Kuda ide Srbija

Između utopije i lažnih obećanja

PDF Štampa El. pošta
Dragomir Bilić   
utorak, 15. novembar 2011.

Opet počinju predizborna obećanja. Sad će kao da se sete naroda i da mu obećavaju bolju budućnost. Ko će, kako i za koje pare da nas vodi u tu vašu budućnost. Za ovih dvadeset i kusur godina razorili ste sistem obrazovanja, nauku, kulturu medije, policiju, sudstvo, vojsku, industriju, bankarstvo, sistem uopšte.

Jedino što niste uništili jeste duh ovog naroda i nećete uspeti ma koliko se trudili vi i vaši mentori sa svih strana. Kad ovo kažem, mislim na poziciju i opoziciju. Pozicija je kriva zato što nije uradila ništa da bi običnom građaninu bilo bolje, nego ga je besomučno pljačkala i osiromašivala uvodeći mu tobože neke „evropske“ standarde kojih se pridržavala samo onda kada je trebalo puniti budžet, a koji su ministri i njihova bulumenta praznili po svom nahođenju i bez ikakve odgovornosti. Pa onda pljačke po javnim preduzećima na koje će se zaboraviti samo dok prođu izbori. Nema osuda jer „partijski sudovi“ ne rade po sili zakona, nego samo fingiraju procese. Opet će se desiti razni Kolesari, Uskokovići, koferčići itd. Samo je Ceca za sve u ovoj zemlji kriva! Šta, nije platila porez? Pa ministarka finansija je pre par godina otpisala porez mnogim preduzetnicima na račun naroda. A Ceca kriva za tri fudbalera.

Pa vi treba da pohapsite pola Lazarevca i pola policije koja „nije znala“ za pljačku veka u Kolubari. Policija „ne zna“ a prima platu da zna, a ako zna a neće da reaguje na vreme i spreči štetu, šta su onda oni? Nisam čuo da je neko iz policije podneo ostavku zbog toga. Ako ne mogu da rade zbog političkog pritiska neka svi daju ostavke na funkcije, pa da vidiš kako onda pritisak politike nestaje i država počinje da funkcioniše. Ovako su samo saučesnici koje mi građani plaćamo.

Poštenije je časno otići i sačekati neko bolje vreme, ali koga je više briga za čast. Čast je čast, a vlast je vlast. Kako sebe ne pitate gde će vaša deca živeti sutra i gde žive danas? Da li ste sigurni da svojim ćutanjem i nedelovanjem možete da im kupite sretniju budućnost? Pa Pink Flojd je pre trideset godina pevao o još jednoj cigli u zidu, a kada završite taj zid svi smo u zatvoru, i vi i mi, i eto vam vaša svetla budućnost. Ko slavuji u kavezu. Oslobodite slavuja u sebi i počnite da radite ono za šta ste školovani, očistite društvo od onih koji vam sada dopunjavaju potrošačku korpu, i videćete da se profesionalizam nagrađuje i da je on jedini put ka spasu ove zemlje.

To je proces i ne može preko noći da se obavi, kako nam neki obećavaju. Taj proces počinje u nama i mora da traje sa vama profesionalcima koji ćete regulisati svaki vid neprofesionalnosti. I eto opet dobrog života. Vi ste sada, kakvi jeste, kočnica našeg integrisanja u sve svetske zajednice i morate da se menjate.

Za početak u Srbiji, po mom mišljenju, treba uraditi ovo:

- Omogućiti besplatno kvalitetno školovanje u odgovarajućoj životnij dobi. Studije moraju biti besplatne za sve koji hoće da studiraju posle završene srednje škole, uz obavezu da se minimum deset godina posle studija radi u nekoj domaćoj firmi.

- Planski usmeravati gde, šta i kako, u zavisnosti od potreba naše privrede, ulagati. Jedino tako ćemo obezebediti pokretačku snagu za ovo zatupljeno društvo. Sada imamo stručnjake na „časnu reč“ i diplome koje nisu potkovane znanjem. Znanje ne treba tretirati kao robu nego kao potrebu. Zatvoriti sve privatne fakultete, škole i preuzeti državnu obavezu o obrazovanju svih građana. Napraviti jasan program po kome će se raditi. Profesorima povećati plate do evropskog nivoa i kontrolisati njihov rad kroz stručni kolegijum.

- Omogućiti građanima besplatno lečenje u svim državnim ustanovama i sistematski se baviti poboljšanjem uslova u njima. Lekarima i medicinskom osoblju isplaćivati plate na nivou Evropske unije i po učinku.

- Vojsku profesionalizovati, i opremiti do tehničkog nivoa Izraela, jer cenim da smo u istoj poziciji kao i oni. Oficirima i vojnicima dati duplu platu u odnosu na oficire Nato. Sa boljom tehnikom imaćemo i manje potrebe za ljudstvom, tako da je to moguće, a sa boljim platama imaćemo i bolju selekciju u vojsci.

- Policiju tehnički unaprediti i poboljšati uslove rada. Cenu rada u policiji podići do deset prosečnih plata u privredi. Zašto? Zato što samo stimulisan policajac može da štiti sistem od beskrupuloznih tajkuna i lopova, a ovako oni štite njih od nas. Uvesti unutrašnju kontrolu u policiji.

- Sudstvo mora da bude nezavisno i zakonom bolje zaštićeno od pritiska političara i stranaka u procesu. Svakog sudiju koga uhvate u korupciji kazniti maksimalnom kaznom, a onoga koji daje mito osuditi minimalnom kaznom do pet godina zatvora. Sudijama povećati plate do nivoa petnaest prosečnih plata u Srbiji.

- Vladu svesti na 12 do 15 resora i zakonom zabraniti da se zbog partijskih dogovora povećava broj resora. Administraciju smanjiti na nivo od 1995. godine. Ukinuti razne agencije koje troše budžetska sredstva, a ne zna se šta rade i kome polažu račune. Decentralizovati državu na regione, jer sa jakim sudstvom i policijom nema bojazni da će doći do zloupotreba. Smanjiti poreske osnovice i tako pomoći privredi da stane na noge. Povećati poreze na neinvestiran novac u iznosu većem od 100.000 evra na stopu od 90%. Tako ćemo tajkune naterati da stalno investiraju i otvaraju nova radna mesta i eto posla za sve.

- Znači, da sumiram, kadrovi vuku progres, progres se štiti dobrim sistemom vlasti i njenom kontrolom. Biznisu se daje kvalitetan kadar i osiguravaju njegove investicije, a narodu dobro. Nema lopova, nema nepismenih, zdrava nacija koja je sigurna u svojoj zemlji.

Još nešto, da ne zaboravim. Kultura. Povećati za 500% ulaganja u kulturu, jer samo sa podizanjem kulturnog nivoa možemo kao društvo da opstanemo na ovoj balkanskoj vetrometini i razumemo šta i zašto nam se dešava u našim jedinim životima. Odricanjem od kulture, odričemo se i moći saznanja i shvatanja.

I na kraju, ako uopšte izađete na glasanje pamet u glavu, pogledajte prvo oko sebe i vidite kako žive ljudi koje volite i da li su oni sretni, pa onda odlučite kome ćete dati svoj jedini glas. Nema lakih rešenja. Ovo što sam napisao nema neku vrednost i graniči se sa utopijom, ali može lepo da zvuči i da se nekom dopadne, pa da mu sutra neki političar to upakuje kao gotovu stvar i eto pobede.

Znajte, ništa ne može preko noći. Znajte i to da su sadašnji političari učili škole onda kada je bilo najgore, pa ne mogu da budu najbolji, a mi hoćemo od njih sve. Oni nisu ništa bez nas i to moraju da shvate i počnu da rade za nas. Ne nasedajte na njihovu slatkorečivost, nego se upitajte koliko to košta nas obične građane.