Početna strana > Rubrike > Politički život > Aut DATUM, aut nihil
Politički život

Aut DATUM, aut nihil

PDF Štampa El. pošta
Radomir Košanin   
sreda, 13. mart 2013.

Već duže vreme je reč datum, inače preuzeta iz latinskog jezika, jedna od najčešće korišćenih u aktuelnim političkih zbivanjima u našoj zemlji. Sa sednica Vlade Republike Srbije, konferencija za štampu, skupštinske govornice, nastupa na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i intervjuima za štampane medije svakodnevno se ori poklič „sve za Datum, Datum ni za šta!“ Gotovo da se zaboravilo na njegovo izvorno značenje i ulogu kao dela kalendarskog sistema računanja vremena. Datum nam omogućuje da identifikujemo određene dane u nedelji, mesecu i godini. Datumima se obeležavaju važni događaji u životu pojedinaca, ali društva i države u celini. Otuda mnogi imaju istorijski značaj ne samo za pojedine narode, već i za čitavu civilizaciju. Tako se i kraj stare i početak nove ere u istoriji čovečanstva vezuje za datum Hristovog rođenja.

Interesantno je da se reč datum rimuje sa jednom drugom rečju iz latinskog jezika – fatum. Ona znači sudbinu, usud ili kob, neizbežnu nužnost, a u krajnjem i samu smrt. I zaista se može potvrditi da su mnogi datumi bili od sudbinskog značaja u životu pojedinaca, ali i društva i država u celini. Srbija je dobar primer za to.

Ilustrovaću to sa dva „sudbinska“ datuma za njenu budućnost prema tvrđenju naše političke elite: 16. april i 28. juni. Naime, ove godine će tih dana kovači naše evropske sudbine u Briselu u liku Evropske komisije odlučivati o ispunjenosti uslova koji su Srbiji postavljeni, a pre svega o napretku „pregovora“ između Beograda i Prištine o severu Kosova. Taj će izveštaj i mišljenje Evropske komisije 28. juna razmotriti zemlje članice Evropske unije na forumu zvanom Evropski savet i eventualno Srbiji odrediti datum za otpočinjanje „pregovora“ o njenom ulasku u „klub odabranih“.

Da naši evroatlantski „prijatelji“ odlično znaju kako da koriste neke najvažnije događaje iz naše istorije u oblikovanju naše sadašnjosti i budućnosti pokušaću da ilustrujem sa nekoliko primera kada su u pitanju dva već pomenuta datuma.

16. april:

- 1346. godine u Skoplju je srpski kralj Dušan Stefan Nemanjić krunisan za cara Srba, Grka i Bugara, a istovremeno proglašena Srpska patrijaršija sa patrijarhom Joanikijem na čelu.

- 1944. godine „saveznička“ avijacija na Uskrs bombarduje Beograd. Tokom dva dana američki i britanski bombarederi su pod izgovorom da gađaju nemačke vojne, privredne i administrativne centre ubili više od 1200 civila, ranili nekoliko hiljada i srušili preko 600 zgrada, među kojima bolnice i porodilište u Krunskoj ulici.

- 1993. godine Savet bezbednosti Ujedinjenih Nacija usvaja rezoluciju kojom Srebrenicu, Žepu i Goražde proglašava „zaštićenim“ zonama.

- 2002. godine Vlada Holandije i načelnik generalštaba podnose ostavke zbog izveštaja o njihovoj odgovornosti za događaje u Srebrenici tokom rata u Bosni i Hercegovini.

28. juni:

- 1389. godine su u boju na Kosovu polju Turci porazili srpsku vojsku. Tom prilikom život su izgubili i srpski car Lazar i turski car Murat.

- 1874. godine umro je srpski političar Ilija Garašanin, vođa Ustavobranitelja, ministar unutrašnjih poslova i predsednik Vlade Kneževine Srbije od 1861. do 1867. godine. Napisao je „Načertanije“, prvi i jedini srpski nacionalni program posle oslobađanja od turske vlasti i temelj spoljne politike u toku Prvog svetskog rata.

- 1914. godine je u Sarajevu pripadnik organizacije „Mlada Bosna“ Gavrilo Princip izvršio atentat i tom prilikom ubio austrougarskog prestolonaslednika princa Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Bio je to povod za oštar ultimatum Austrougarske Srbiji, koji je ona odbila. Usledio je oružani napad na Srbiju i početak Prvog svetskog rata.

- 1921. godine je donet ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. Vidovdanski ustav, kojim je ona proglašena parlamentarnom monarhijom sa dinastijom Karađorđević na čelu.

- 1948. godine na sastanku u Bukureštu Komunistička partija Jugoslavije odlukom Informbiroa isključena iz komunističkog bloka zbog tzv. revizionizma. Usledila je ne samo politička, već i ekonomska blokada zemlje, a otpočelo je suđenje „unutrašnjim“ neprijateljima i njihovo slanje na Goli otok.

- 1989. godine na Gazimestanu na Kosovu i Metohiji svečano obeleženo 600 godina od Kosovske bitke na kojoj je govorio Slobodan Milošević.

- 1992. godine opoziciona politička grupacija DEPOS ispred zgrade Skupštine Savezne Republike Jugoslavije organizovala Vidovdanski sabor zahtevajući ostavku Slobodana Miloševića, raspuštanje Narodne skupštine i formiranje vlade nacionalnog spasa.

- 1999. godine od NATO bombe teško ranjena Irena Mitić (6 godina) iz sela Ribnica kod Vranja. Umrla je posle dva dana na Neurohirurškoj klinici u Nišu. Na ostacima projektila ubica se potpisao kao „Erik N“ uz poruku „Loša vremena. Zar to nije divno“.

- 2001. godine Vlada Srbije svojom uredbom baš na Vidovdan isporučila Slobodana Miloševića Haškom tribunalu radi suđenja po optužnici za zločin genocida, zločine protiv čovečnosti i kršenje običaja rata. Bio je to prvi put da se nekom međunarodnom sudu isporučuje bilo koji predsednik neke države u svetu.    

Pošto se državni vrh Srbije svim snagama bori da učini sve kako bi ovi datumi ušli u istoriju našeg naroda (bez obzira šta on o tome misli) kao praznici kada smo uslovno dobili uslovni datum o uslovnom (asimptotskom) približavanju i svečanom ulasku na ulaz za poslugu u Evropsku uniju pod uslovom da ona sama dotle opstane uz bezuslovno napredovanje u pregovore sa Prištinom, Novim Sadom, Novim Pazarom . . . , podsetiću na to da ideja Evropske unije nije sasvim nova ni uspešna. Na njenom stvaranju su radili rimski imperatori, ali se ona raspala po njihovom principu divide te impera. Napoleon Bonaparta je svojim osvajanjima takođe sanjao evropsko carstvo, ali se umesto u Petrogradu i Moskvi probudio na Svetoj Jeleni. I Adolf Hitler je započeo Drugi svetski rat sa namerom da svoj Treći Rajh proširi na Evropu, Aziju i Afriku. Francuski predsednik Šarl de Gol je takođe maštao o Evropi od Atlantika do Urala. Svi dosadašnji ovakvi pokušaji su se neslavno završili.

Aktuelni model planiran je u glavama stratega globalnog širenja moći multinacionalnog kapitala potpomognut od međunarodnih finansijskih organizacija i mreže gigantskih bankarskih korporacija. Na delu je rat koji se ne vodi do sada konvencionalnim metodama, već kamatnim stopama kao novim i najrazornijim oružjem. Umalo da zaboravim, tu je i nezaobilazni interes NATO pakta za kontrolom nad strateškim resursima na evroazijskom prostoru. Formula za uspeh je jednostavna. Najpre se organizuje i finansijski podrži smena na vlasti u određenoj zemlji koja je meta. Zatim se počne sa primenom neoliberalnog koncepta prodaje profitabilnog dela domaće privrede inostranim kupcima kroz privatizaciju i uništavanjem onog što preostane. Državni budžet se prazni jer se smanjuju prihodi od poreza, carina i doprinosa, ali u pomoć pristižu međunarodne finansijske organizacije (Svetska banka, MMF, Pariski i Londonski klub itd.) nudeći kratkoročno blagostanje na kredit. Standard građana takođe opada jer radnici u takozvanoj tranziciji ostaju bez posla, a mladi bez šanse za zaposlenje. U pomoć tako osiromašenim porodičnim budžetima takođe pritiču filijale inostranih banaka. I države i njihovi građani se tako nalaze u smrtonosnom zagrljaju finansijsko-bankarske hobotnice. Države se suočavaju sa bankrotstvom, a porodice gubitkom pokretne i nepokretne imovine. Međunarodni finansijski lihvari kljukaju pojedine države kreditima kao da tove guske, a kada ocene da je pogodan trenutak aktiviraju kolaterale tako da na sve strane leti perje (infrastruktura, poljoprivredna zemljište, energetski sektor itd.) dok se guska kompletno ne očerupa.

Da se ukratko podsetimo u kakvom su stanju neke članice Evropske unije, koje su odavno dobile datum i sve što posle toga sledi. Grčku, kolevku evropske civilizacije i demokratije, belosvetski poverioci ucenjuju svakodnevno merama koje bi, medicinski rečeno, značile eutanaziju. Prinuđena je da sprovodi otvorene diktate i ultimatume Brisela, Berlina i Pariza, bez obzira što se sa njima nalazi u istom klubu. Njihov cinizam ide dotle da se od nje traži i da proda delove svoje teritorije, pre svega neka ostrva u Egejskom i Jonskom moru. Nekadašnja kolonijalna sila Španija se pored ogromnih finansijskih problema suočava i sa procesima disolucije zbog otvorenih pretnji secesije Katalonije i Baskije. Još jedna bivša kolonijalna sila Portugalija je takođe pred finansijskim i ekonomskim kolapsom. Dužničku krizu Italije nisu rešili ni članovi tzv. ekspertske vlade na čelu sa Marijom Montijem, inaugurisanim i oktroisanim od strane njenih evroameričkih poverilaca. U znak „solidarnosti“ sa ovim članicama Evropske unije u Briselu je skovan akronim PIGS od početnih slova naziva ovih zemalja na engleskom jeziku. Uzgred to na tom istom jeziku znači SVINjE?! O efektima ulaska u evropski raj u bivših članica SSSR-a (Litvanije, Letonije i Estonije), Ruminije, Mađarske i Bugarske suvišno je govoriti. One su na kraju krajeva postale osmatračnice NATO pakta prema Rusiji ustupanjem teritorije za vojne baze ovog saveza na svom tlu. Ni Slovenija, bivša čanica SFRJ, nije prošla bolje. Intersantan je slučaj Turske, koja je molbu za prijem u članstvo podnela davne 1987. godine, status kandidata stekla 1999. godine a datum za početak pregovora 2005. godine. Oni su trenutno u zastoju jer se prijemu Turske u članstvo protivi najviše Nemačka, kao i Kipar zbog turske okupacije severnog dela ostrva. Njoj to, međutim, nije ni najmanje smetalo. Naprotiv, postala je razvijena ekonomska sila sa bruto domaćim proizvodom od 783 milijarde američkih dolara prema podacima MMF-a za 2011. godinu. Drugi primer je BJR Makedonija, koja je molbu za prijem u članstvo podnela 2004. godine, status kandidata stekla 2005. godine, ali još čeka da joj se udeli datum za otpočinjanje pregovora o članstvu. Najveće prepreke predstavlja spor sa Grčkom oko zvaničnog imena ove države, jer ona na prihvata da se u njenom nazivu koristi Makedonija u bilo kojoj varijanti.

U trenutku kada je svet zahvatila globalna ekonomska kriza maja 2008. godine je u Jekaterinburgu osnovana je ekonomska i finansijska grupacija zemalja u privrednom usponu nazvana BRIC od njihovih početnih slova na engleskom jeziku (Brazil, Rusija, Indija i Kina). U aprilu 2011. godine im se pridružuje i Južna Afrika, tako da sada akronim glasi BRICS. One čine 40% svetskog stanovništva i 25% kopnene teritorije naše planete. Vrednost njihovog ukupnog BDP-a je u 2012. godini iznosila 14.964 milijardi dolara ili 21% od vrednosti na globalnom nivou. Američka multinacionalna investiciona bankarska grupa Goldman Sachs je predvidela da će Kina 2030. godine sa vrednošću BDP-a od 25.610 milijardi dolara doći na prvo mesto u svetu i prestići SAD sa 22.817 hiljada milijardi. Na trećem će biti Indija, na petom Rusija a na šestom Brazil. Prema njenoj dugoročnoj projekciji za 2050. godinu Kina će zadržati prvo mesto sa oko dva puta većim BDP-om u odnosu na SAD (70.710 milijardi prema 38.514 milijarde dolara). Indija će ostati na trećem, Brazil će napredovati do četvrtog a Rusija će „pasti“ na šesto mesto. Interesantno je da se predviđa da Meksiko dođe na četvrto, a Japan padne na osmo mesto svetske rang liste po vrednosti BDP-a. Ukupna vrednost BDP-a zemalja BRICS će 2035. godine iznositi 55.090 milijardi dolara i biće prvi put veća od zbira svih članica G – 7 (SAD, Kanada, Japan, Velika Britanija, Nemačka, Francuska i Italija). Ona će se 2050. godine udvostručiti u korist BRICS (128.324 milijarde prema 66.039 milijardi dolara). Ovi trendovi bi trebalo da pokažu u kom pravcu se kreće raspored moći u 21. veku. Nazire se skori kraj unipolarnog sveta što bi moglo da pomogne da i Srbija zauzme drugi kurs i svoj već prilično havarisani brod dovede u sigurnu luku. Nijedna od ovih zemalja nije priznala tzv. nezavisno Kosovo, ali naši političari nam uporno pokazuju da oni pod pojmom međunarodna zajednica podrazumevaju jedino „naše prijatelje“ iz SAD i Evropske unije. 

Aktuelno stanje finansijske pozicije pojedini zemalja i političkih i ekonomskih grupacija vidi se najbolje preko učešća spoljnjeg duga u vrednosti bruto domaćeg proizvoda prema podacima MMF-a za 2012. godinu.

Država

BDP

Spoljni dug

Dug/BDP %

SAD

15.653.366.000.000

16.506.211.000.000

105

EU (27)

16.414.483.000.000

16.080.000.000.000

97

Nemačka

3.366.651.000.000

5.624.000.000.000

167

Francuska

2.580.423.000.000

5.633.000.000.000

218

Bel. Britanija

2.433.749.000.000

9.836.000.000.000

404

Susedi Srbije

 

Bugarska

50.806.000.000

43.240.000.000

88

Hrvatska

57.493.000.000

64.250.000.000

111

Mađarska

128.884.000.000

170.000.000.000

131

Rumunija

171.401.000.000

125.900.000.000

73

Slovenija

45.421.000.000

61.230.000.000

134

Srbija

37.199.000.000

32.600.000.000

87

Turska

783.064.000000

331.400.000.000

42

Zemlje PIGS

 

Portugal

210.620.000.000

548.800.000.000

260

Italija

1.980.448.000.000

2.460.000.000.000

124

Grčka

254.978.000.000

583.300.000.000

228

Španija

1340.266.000.000

2.570.000.000.000

191

Zemlje BRICS

 

Brazil

2.425.052.000.000

405.300.000.000

16

Rusija

1.953.555.000.000

465.200.000.000

23

Indija

1.946.765.000.000

229.200.000.000

11

Kina

8.250.241.000.000

710.700.000.000

8

Južna Afrika

390.019.000.000

47.560.000.000

12

Kako je do sada izgledala „mapa (bezalternativnog) puta“ Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji? Zahtev za prijem u članstvo je podnet 22. decembra 2009. godine. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je parafiran 7. novembra 2007. godine, ali je njegova primena istog dana zamrznuta zbog zahteva Haškog tribunala i Vlade Holandije da se uhapse i isporuče general Ratko Mladić i Goran Hadžić. Kada su ti uslovi slavodobitno  ispunjeni, SSP je stupio na snagu 7. decembra 2009. godine, a 19. decembra iste godine Srbija je stavljena na tzv. belu Šengen listu za bezvizno putovanje u Evropsku uniju. Status kandidata za članstvo je dobijen 26. decembra 2012. godine, pošto je „uspešno“ rešen prigovor Rumunije na status vlaške manjine u Srbiji. Ali, avaj, tu uslovima još nije kraj.

U dokumentu Evropske komisije od 10. oktobra 2012. godine pod naslovom „Ključni zaključci o napretku Srbije“ („Key findings of the Progress report on Serbia“) su između ostalih pobrojani i sledeći uslovi za njeno dalje približavanje: potpuna normalizacija odnosa između Kosova i Srbije, popravljanje regionalne saradnje sa susedima, uključujući i Kosovo, potpuna nezavisnost Narodne banke, reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, garantovanje slobode medija, zaštita prava manjinskih zajednica, posebno Roma i naravno održavanje gej-lezbejske parade. Nemačka je tim uslovima dodala još i okončanje krivičnog postupka prema okrivljenim za paljenje Ambasade Nemačke prilikom protesta zbog secesije Kosova. Iskustvo nas uči ni da to nije konačan spisak, ali i da nema onih koje mi nećemo ispuniti na našem „bezalternativnom“ putu.

Ako uprkos svemu jednoga dana Srbija (u bilo kojim granicama tada bude bila) dobije datum, verovatno će u verski kalendar ući novi praznici sa crvenim slovom: sveti Datum Evropske komisije i sveti Datum Evropskog saveta. Amin!