Politički život | |||
Juriš NVO rezervista na novosadsku kasarnu |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 30. decembar 2011. | |
Ono što se desilo u Novom Sadu nije skvotovanje. Zna se šta je skvotovanje. Ono podrazumeva ulazak u napuštene stanove i zgrade, mesta koja više nemaju živih vlasnika, ili ulazak u mesta koja su na neki način bliska skvoterima, kao kad npr. studenti uđu u neku zgradu koja je u vlasništvu Univerziteta, koju on ne koristi. Ili kao kad u Beogradu zauzmu prostorije Ineks filma, da bi tamo napravili umetničku radionicu, ili kao kad su neki dramski umetnici krajem devedesetih zauzeli prostorije BIGZ-a, da bi u njemu pravili performanse i predstave. Ne znam kakve veze aktivisti neke nevladine organizacije imaju sa vojskom, da tako lagodno preuzimaju pravo da uđu u neki objekat, i da sebe nazovu "skvoterima", što bi valjda trebalo da izazove neko razumevanje za njihov čin otimačine, i da svemu tome neki romantičarski oreol mladalačkog bunta. Ta vrsta "skvotovanja" je prosto nasilnička otimačina dokonih ljudi, i čak je i u liberalnoj Holandiji, mestu odakle je to sve počelo, ili barem tamo bilo najpoznatije, skvotovanje odnedavno zakonom zabranjeno. Lepo je to kad se vidi, da mladi hoće da imaju mesto za kulturnu aktivnost, pa čak i kad najveći broj tih mladih i nisu baš tako mladi, ali mogli su to da traže legalnim kanalima. Pogotovo zbog toga što su nevladine organizacije koje su predvodile takav napad na kasarnu, pretpostavljam politički bliske sa strankama na vlasti u Novom Sadu. Ili bi Nije baš istina da u Novom Sadu ne postoji mesto na kome bi sadašnji "skvoteri" mogli da se bore za artikulaciju svoje umetničke vizije. Postoji barem nekoliko takvih mesta. Recimo Art klinika, Fabrika, pa Crna kuća, koja je i bliska Inicijativi koja je pokrenula takvo "skvotovanje". Koliko znam, svi su oni na državnom budžetu, dakle dostupni su svim zainteresovanim za rad. Postoji i Studentski kulturni centar, doduše sa skromnim prostorom, ali to je upravo ono što su "mladi skvoteri" mogli da traže. Znači, postoji institucija, zove se SKC Novi Sad, koji bi po nekoj istorijskoj praksi trebalo da bude namenjem studentima i mladima. Zbog čega se predstavnici Inicijative za društveni centar, umesto što su pisali vojsci i Direkciji za imovinu, nisu obratili Skupštini Novog Sada, ili nekoj drugoj nadležnoj službi, sa zahtevom da Studentski kulturni centar dobije veće prostorije? Prosto ne razumem zbog čega bi neka nevladina organizacija, pod ma kojim plaštom i opravdanjem, dobila bilo koji državni prostor, čiju su izgradnju platili svi poreski obveznici? I zbog čega bi iko nadležan imao pravo da njihove zahteve prihvati kao ozbiljne? Zna se da se nevladin sektor uglavnom finansira iz stranih fondova. Zbog čega bi bilo koja organizacija kojoj su bliski strani fondovi, dobila pravo da koristi nešto što bi trebalo da pripadne nekoj društvenoj organizaciji? Taj objekat bi, na primer, mogao da potpadne pod upravu Studentskog kulturnog centra. Ili bi Skupština Novog Sada mogla da formira neku novu organizaciju, pod njenom upravom, a kojoj bi pripao taj objekat. Zbog toga što se većina nevladinih organizacija finansira iz inostranstva, čini se da je osnovana sumnja u pogledu vrste kulturnih aktivnosti koje će se tamo odvijati. I zbog toga ne vidim zbog čega bi bilo koja NVO koristila objekat koji je bio u vlasništvu svih nas.
Nakon nasilnog upada na tuđi objekat, predstavnici Inicijative pravdali su svoj postupak pozivanjem na slična iskustva iz regiona, kasarne u Ljubljani ili Puli. Možda su to stvarno mladi ljudi, ili samo zaboravni, ali da podsetim. Za te nove države, na čija se iskustva pozivaju, ti objekti bili su u vlasništvu vojske koju su smatrali okupatorskom i agresorskom, i čije su pripadnike u tim kasarnama ubijali, ili u najboljem slučaju progonili. Dakle, isti oni vojni beskućnici u Srbiji, proterani su iz tih "skvotovanih" kasarni u Sloveniji i Hrvatskoj. Valjda oni imaju više pravo na te objekte. Zbog toga, vojska u kasarne, mladi u Domove kulture (umesto u skvotove nevladinih organizacija). A NVO neka traži sponzore za finansiranje svojih projekata. Naravno da bi Novi Sad, a i čitava Srbija, imali koristi od otvaranja nekog novog centra kulture, ali ne na ovaj način. I pogotovo ne za neku nevladinu organizaciju. NVO je mnogo lepa ideja, ali se ovde najčešće koristi kao podloga za političko delovanje. Kada se takvo političko delovanje finansira iz inostranstva, onda je to legalizovana okupacija domaće politike. Na sajtu Inicijative koja je izvršila upad u kasarnu, tekst kojim se javnost poziva na podršku se u prvoj verziji nalazi na engleskom jeziku. (!) Kojoj javnosti se oni obraćaju tim jezikom, i čiju podršku tako traže? I kako na osnovu toga neko može da bude uveren u njihove dobre namere prema ovom društvu? |