Početna strana > Rubrike > Politički život > Koje je pravo lice Srbije
Politički život

Koje je pravo lice Srbije

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
petak, 09. oktobar 2009.
Šta je danas stvarna slika Srbije? Možemo li u ovoj medijskoj kakofoniji prepoznati pravo lice Srbije? Da li je razorni ideološki i politički duh devedesetih godina izašao iz boce ili je reč o još jednom političkom lovu u mutnom?

Iz redova druge, građanske Srbije mogu se čuti ocene o ubrzanoj fašizaciji zemlje, apsolutnoj dominaciji nasilja u javnom i političkom životu, preovlađujućoj ksenofobiji i rasizmu, jednom rečju Srbija je danas zemlja totalnog haosa i bezumlja i treba je staviti u ideološki i politički karantin i sprovesti denacifikaciju, depacifikaciju i dekontaminaciju. Kao da je kucnuo čas da ideolozi građanske Srbije mogu da oglase svoj ideološki i politički trijumf. Pokazalo se u poslednjim nedeljama da su njihove ocene o nadirućem i sveprožimajućem fašizmu imale utemeljenje i da se svako dovođenje njih u pitanje svrstava u nacionalni ekstremizam i smišljenu relativizaciju nikad poraženog nacionalizma. Ovu poziciju najbolje oslikavaju reči Vladimira Arsenijevića „Srbija je danas, tužna zaostala, desničarska, palanačka državica, ksenofobična, nepoverljiva, dozlaboga konzervativna, skučene, tabloidne svesti – dezorijentisana iznad svega. Ponekad se čini da iz ovog kovitlaca nema pravog izlaza.“

S druge strane, javljaju se glasovi koji upozoravaju da se ne može čitav društveni i politički život u Srbiji poistovetiti sa delovanjem nacionalno orijentisanih ekstremističkih grupa i organizacija koje su prešle onu demarkacionu liniju demokratskog društva i pribegle otvorenom zalaganju i sprovođenju nasilja i samim tim sebe isključile iz demokratskog života. One u isto vreme predstavljaju i negaciju same srpske nacionalne ideje jer ona se ne može braniti nasiljem, populizmom i ideološkom konfuzijom. Reagovanje desetine hiljada ljudi na pogibiju nedužnog navijača iz Francuske označilo je neophodnu civilizacijsku barijeru koja postoji u svakom demokratskom društvu. Još jednom se pokazalo da samo jako društvo, delatna javnost i samosvesni građanin mogu biti najefikasnija odbrana demokratskog društva.

Veoma je važno da se u ovom kovitlacu ideoloških obračuna i uzburkanih strasti ne dođe do manipulacije nacionalnim identitetom i nacionalnim osećanjima. Očigledno je da je iz redova građanskih i anacionalnih ideologa potekla bujica napada i diskvalifikacija i na sam pomen srpskog nacionalnog identiteta. U ovim osporavanjima ide se do njegove potpune negacije i eliminisanja iz javnog života. Mi inače posedujemo retku osobinu da smo veoma skloni samonegaciji i samooptuživanju, oni nastaju uvek nakon velike nacionalne egzaltacije, ne uzimajući uvek u obzir celinu političkih i istorijskih događanja. Mora se utvrditi granica do koje jedan narod može ići u svom nacionalnom mazohizmu i samooptuživanju.

Ovih dana je ova granica pređena uz ushićenje građanski orijentisanih ideologa. Izgubljena je toliko neophodna politička i ideološka ravnoteža i odmerenost u sagledavanju uzroka i posledica, razbuktavanja i razobručavanja nasilja na našim ulicama. Zato se i postavlja pitanje da li je ovo pravo lice Srbije, jer ono ima i drugu stranu, nacionalno osvešćenu, okrenutu jačanju javnosti i stabilizaciji demokratskih institucija. O tome je svedočio i švedski ambasador Krister Bringeus. „Srbija se trudi, želi i stremi da bude članica EU, a jedna od osnovnih vrednosti jeste tolerancija. Zato je i celo srpsko društvo na ovaj napad reagovalo s velikim gnušanjem. Ali ne smemo da zaboravimo da se ovakvo ponašanje huligana ne događa samo u Srbiji, već da toga ima u drugim zemljama, pa i u Švedskoj. Verujte da sam dobio iznenađujuće veliki broj komentara po pitanju ovog prijema. Jedan broj ljudi mi je prilazio na ulici i čestitao mi. Bilo je i negativnih komentara, ali je većina pozitivno reagovala. To me samo učvršćuje u ubeđenju da je Srbija tolerantno društvo.“

Samo pronalaženje ravnoteže između dva ideološki sukobljena pogleda na stvarnost Srbije može ublažiti sadašnju političku zaoštrenost u našoj javnosti i društvu. Niko ne može imati monopol na zastupanje i tumačenje antifašizma, istorijske istine i nacionalnog interesa. To je od suštinske važnosti za dalji razvoj i stabilizaciju demokratskih institucija u Srbiji. Ovo nije vreme za trijumfalizam i ideološku isključivost, već za odbranu temeljnih demokratskih načela. Jedino tako ćemo moći da spoznamo koje je pravo lice Srbije.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner