Početna strana > Rubrike > Politički život > Uticaj bogataša
Politički život

Uticaj bogataša

PDF Štampa El. pošta
Branko Pavlović   
petak, 21. avgust 2009.

Često se raspravlja o tome kako i u kojoj meri bogataši utiču na političare, pa sam mislio da i sam nešto kažem o tome.

Najveći uticaj na naše političare imaju stranci. Pa stranci. Pa tek onda naši bogataši.

Kada govorimo o uticaju, možemo tvrditi da raspolažemo super-tajnim podacima, a možemo analizirati postojeće stanje i odatle zaključivati kome takvo stanje najviše odgovara. Predlažem da krenemo tim drugim putem.

Na našem finansijskom tržištu dominantan uticaj u bankarstvu i u oblasti osiguranja imaju strane firme. Kod bankarstva je dominacija stranaca veoma velika, a u oblasti osiguranja je pretežna. Ne postoji razvijena zemlja u kojoj stranci dominiraju u oblasti finansija. Reč je o velikoj pogodnosti za strance u Srbiji.

Mi dvostruko više uvozimo nego što izvozimo. Razlika u korist uvoza je gotovo jednaka ukupnom godišnjem budžetu Srbije. Ne postoji razvijena zemlja u kojoj se na ime razlike između izvoza i uvoza, dakle, za kupovinu stranih roba i usluga koje nemaju pokriće u izvozu sopstvenih roba i usloga, troši koliko i za budžet te zemlje. Reč je o velikoj pogodnosti za strance u Srbiji.

Sve ključne kompanije čija vrednost se zasniva na vrednosti tržišta Srbije su prodate strancima: cementare, duvanska industrija, NIS, farmaceutska industrija, železara, pivare, i sl. To ni u jednoj razvijenoj zemlji nije slučaj. Ponovo pogodnost za strance.

Sve ključne infrastrukturne projekte rade stranci. Most preko Dunava kod Beške, preko Save, autoput ka Novom Sadu. Navodno, i novi most preko Dunava. Veoma verovatno i Koridor 10 (svi krediti evropskih fondova su suštinski vezani za obavezu da izvođač bude stranac). U razvijenim zemljama takvih pogodnosti za strani kapital nema, a nema ih ni u iole pristojnim, manje razvijenim zemljama.

Strani kapital je uspeo da počnemo da jednostrano primenjujemo SSP, tj. da sopstvenu proizvodnju još više izložimo stranoj konkurenciji, a da to isto ne važi u obrnutom smeru. Sve je to u isključivom interesu stranog kapitala.

Dakle, samo iz ovlaš navedenih oblasti, jasno se vidi da naši političari dominantno pogoduju stranom kapitalu, a na štetu građana Srbije. Da li je to korupcija, ili neznanje, ili i jedno i drugo (ja mislim 75% neznanje, 25% korupcija, uz napomenu da je korupcija velika) potpuno je svejedno za temu ovog teksta.

Domaće bogataše treba međusobno razlikovati. Ja ih delim na organizovani kriminal i krupan kapital kakav postoji u svakoj zemlji. Ove prve (organizovani kriminal), dalje možemo deliti na ubice, u bukvalnom smislu te reči, i na one koji to nisu. Druge možemo deliti po tome da li se bave samo kupovinom nepokretnosti ili ozbiljnom proizvodnjom roba i usluga zapošljavajući veliki broj ljudi. Zajedničko i jednima i drugima je to što su svi nastali pre oko 20 godina u režimu koji personifikovano označavamo kao doba Slobodana Miloševića.

Interesi naših bogataša međusobno se bitno razlikuju. Dok se prvi bave direktnim i obimnim korumpiranjem vlasti, drugi se bave lobiranjem i finansijskom podrškom svim većim partijama u Srbiji. Prvima odgovara da država bude kriminalna, a drugim jedino odgovara ukupan privredni rast, stabilnost i rast kupovne moći stanovništva. Prvi kroz kupovine peru novac, a drugi realno investiraju.

Ovo razlikovanje je važno zato što se sa prvima država mora obračunati brzo i odlučno, bez mnogo pravničkih prenemaganja, a sa drugima se razgovara i drže se pod kontrolom kako bi što više investirali, a što manje držali novac van zemlje i trošili ga po svetu.

Naši političari, manje-više, uzimaju novac od svih. Ne baš „svi od svih“, ali verujem da nema nijednog bogataša koji nema neki specijalni aranžman sa nekim od tzv. političkih lidera.

Danas najveći motiv bogatašima, koji su ujedno i ozbiljni privrednici, da finansiraju političke aktivnosti značajnim sredstvima, leži u njihovom strahu da će se, u slučaju da ne plate, naši razmaženi i na ogromne zarade navikli politički lideri u potpunosti okrenuti kriminalcima, a to bi bitno poremetilo poslovanje svima koji su u ozbiljnim privrednim tokovima.

Tako dolazimo do paradoksa da loša država odgovara i strancima i političarima i kriminalcima. Objektivno. Bogataši privrednici plivaju, ali bi više voleli jaku stabilnu Srbiju. A zna se ko ispašta.

Na kraju, ja ipak mislim da je bolje kada ovi naši političari nisu samostalni. Ne daj Bože da misle svojom glavom.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner