Početna strana > Prenosimo > Imamo obavezu da ispunimo 6. oktobar
Prenosimo

Imamo obavezu da ispunimo 6. oktobar

PDF Štampa El. pošta
Boris Tadić   
ponedeljak, 05. oktobar 2009.

(RTS, 05.10.2009)

Transkript razgovora novinara Zorana Stanojevića sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem u Dnevniku 2 RTS-a.

Gospodine predsedniče, da li je prema Vašem mišljenju 5. oktobar bio narodna revolucija ili politički puč koji su izveli opozicija i narod, a priključile se vojska i policija?

Boris Tadić: Nema dileme da je veliki broj građana, nekoliko stotina hiljada, na ulicama Srbije svedočio o jednom elementu narodne revolucije, ali se ne bi moglo govoriti o političkom puču, jer svi ti ljudi su želeli samo potvrdu demokratskih izbora, odnosno rezultata tih izbora.

Kada se govori o puču radi se o prevratu bez ikakve demokratije. Ovde se radilo o volji građana da se ispoštuje rezultat glasanja i činjenica da je tadašnji DOS pobedio na izborima.

Brojni kritičari kažu da ni devet godina posle 5. oktobra, vlast nije uspela da organizuje i izvede 6. oktobar. Šta kažete na to Vi, kao neko ko je nasledio 5. oktobar, a odgovara za taj šesti?

Tadić: Mislim da je to istina. I ova Vlada, i ja danas, obavljajući dužnost predsednika Srbije, imamo obavezu da, na neki način, nastavimo 5. oktobar i očekivanja građana pretvorimo u stvarnost.

S druge strane, nema nikakve dileme da su očekivanja bila veća nego što je to bilo realno moguće.

Ni u jednom društvu na svetu, u istoriji tog istog sveta, nije se desilo da preko noći nastanu mnogo bolji uslovi života i da se reše svi problemi koji su do tada pritiskali građane, i zemlju u kojoj se dešavaju masivne ili strukturne promene.

Dakle, svaka, hajde uslovno da kažem, demokratska revolucija ili revolucija biva izneverena kroz realnost.
I bilo bi veoma važno kada bismo svi poslenici javnog života objašnjavali građanima kako izgleda politika u suštini, kako bi objasnili, da kažem, da i očekivanja nisu realno moguća, ali s druge strane, bilo bi veoma važno kad bismo i ono što obećamo stvarno ispunili.

Želeo bih da ovo bude, možda prvi put u našoj novijoj istoriji, da ono što je obećano bude i izvršeno u mandatu postojeće vlade, kako bi se uspostavilo poverenje između građana i njegovih predstavnika.

Peti oktobar je u izvesnom smislu izneverio preterana očekivanja, ali i ona su bila prirodna, imajući u vidu veoma teške godine u kojima smo živeli devedesetih.

Dakle, ljudi su gubili živote, činjeni su zločini, rastakana je jedna zemlja u kojoj smo živeli - Jugoslavija, uspostavljen je jedan poremećaj reda stvari i pravila, i prava na prostoru bivše Jugoslavije, posebno na prostoru Srbije.

Imali smo urušavanje osnovnih demokratskih principa. Videli smo sve zemlje u okruženju kako idu napred. Srbija je stajala u mestu ili išla unazad. Tako da, verujem da je ovo što ste rekli, da je obaveza sadašnje vlade ili mene kao predsednika da, na neki način, realizujemo šesti oktobar.

Nisu retki glasovi da se nasilje ispoljeno 5. oktobra, prilikom rušenja Miloševićevog režima, u suštini ne razlikuje od nasilja koje ekstremističke grupe koriste danas. Vidite li Vi razliku?

Tadić: Mislim da postoji fundamentalna razlika. Naravno, u svim masovnim zbivanjima, gde učestvuje pola miliona građana, ne mogu se izbeći incidenti, neke forme nasilja koje nisu dobre i kojima se ne možete ponositi.

S druge strane, ogromna većina učesnika u tim događajima 5. oktobra položila je ispit građanske zrelosti i mislim da je Srbija tada poslala jednu izuzetnu sliku o sebi u svet.

Uostalom, Srbija je tih dana bila najpopularnija zemlja sveta u pozitivnom smislu te reči, iako je deset godina unazad, pre 5. oktobra, bila jedna od najprokaženijih zemalja sveta.

Poistovećivanje tog nasilništva, tih incidenata, ili slučajeva nasilja, kojima se, naravno, ne možemo ponositi, i ovih formi nasilja koje imamo u poslednje vreme, nisu moguća.

Ubeđen sam da se ovde radi o sasvim drugoj strukturi i vrsti nasilja i nasilništva, koja ima jedan svoj malignitet, jednu svoju zloćudnost, koja mora biti suspendovana na samom početku.

Šta treba da se dogodi pa da kažete- Ostvarili smo ono što sam poželeo 5. oktobra, kada je postalo jasno da smo preuzeli vlast i da smo od sada mi odgovorni?

Tadić: U najavi večerašnjeg Dnevnika, povom "Radosti Evrope" rečeno je da stopedeset hiljada dece živi u siromaštvu. Povezao bih te dve činjenice i ta dva slučaja, i rekao bih da treba da se dogodi da u Srbiji ne postoje deca koja žive u siromaštvu, i onda će 5. oktobar imati svoju svrhu i pravi smisao, i onda će sva energija građana imati pravu nameru i imaće punu funkciju.

Što se mene tiče, mogu da kažem da je svako ko je učestvovao u 5. oktobru imao neko svoje viđenje tog stvarno istorijskog događaja.

Moj lični motiv je bio da se uspostavi demokratija, i nekoliko decenija pre toga ja sam sanjao o tom danu.

Naravno, građani ne mogu da žive samo od demokratije. Mi, više nemamo posle 5. oktobra izbore nakon kojih slede bilo kakve demonstracije ili primedbe građana što se ne ispunjava njihova izborna volja.

Stvari su se promenile. Mi danas imamo demokratiju i demokratski poredak. Ne živimo dovoljno dobro i voleo bih da građani žive, kud i kamo bolje, i da nešto konkretno uradimo za njih- da izgradimo puteve, da unesemo nove investicije, poboljšamo kvalitet života.

Ali obično čovek primećuje kada nečeg nema, a, što kaže Duško Radović, nikada nismo svesni kada nečeg ima.

Da kojim slučajem ni danas nemamo demokratiju bili bismo jako nezadovoljni i želeli bismo da je imamo.

Da imamo životni standard kao 5. oktobra, bili bismo još više nezadovoljni.

Potsećam da smo tada imali platu otprilike četrdeset evra, prosečnu. Danas je ona kud i kamo veća. Opet nije dovoljna. Tada je trebalo mnogo, mnogo plata da se zaradi za jedan televizor, ili jednu mašinu za veš, ili jedan frižider. Danas je kud i kamo bolja situacija, ali ni to nije dovoljno.

Hoćete da kažete da su neki ciljevi ostvareni?

Tadić: Nema nikakve dileme. Mi smo inače skloni da ponekad u našem javnom životu bojimo tamnim bojama sliku, nego što ona zaista jeste. Prvo, to je nesvrhovito. To ne odgovara istini. Kada bi se napravile uporedne analize šta je moglo tada da se kupi za prosečnu platu, a šta može danas, videlo bi se da živi danas kud i kamo bolje, ali to nije dovoljno dobro.

Kažete da je devet godina bilo dovoljno da se to ostvari?

Tadić: Kada kažemo devet godina je dovoljno da ostvari bolji život i bolji životni standard, moram da kažem da mi imamo demokratiju devet godina u Srbiji.

Ako napravimo jedan istorijski uvid u to kako je bilo u drugim zemljama koje su imale demokratiju i tržišnu ekonomiju u punom smislu te reči, mnogo su manji rezultat imale nego Srbija.

S druge strane, kritika je uvek dobrodošla i treba vrlo pažljivo i ciljano kritikovati ono što nije dobro.

Ima hiljadu stvari koje mogu da se poprave. Nažalost, to se nije desilo u međuvremenu.

Imam jedan fenomen koji je, zbilja, izuzetan. Oni koji su učestvovali u vlasti i pre i posle 5. oktobra su najveći kritičari onog što se danas dešava, a ova vlast sada mora da popravlja greške svih vlada od devedesetih godina do danas.

Dakle, svaki građanin u Srbiji ima pravo da kritikuje ovo što se sad dešava u Srbiji i ne-najbolje uslove života, ali oni koji su kreirali vlast, zbog kojih danas imamo ogroman broj problema, nemaju pravo ni reč da kažu.

Irska je na referendumu glasala za Lisabonski sporazum. Da li proevropska Srbija zbog toga danas malo lakše diše?

Tadić: Mnogo lakše. Referendum u Irskoj je jedan veliki trenutak za sve nas i mislim da će put evropskih integracija biti kud i kamo lakši sada. I hajde malo više optimizma nego što nam je uobičajeno. Skloni smo da klonemo duhom bez ikakvog razloga.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner