Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Haiti – tragedija jednog naroda
Savremeni svet

Haiti – tragedija jednog naroda

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
utorak, 19. januar 2010.

„Nešto davno se dogodilo na Haitiju i ljudi možda ne žele da govore o tome. Oni su bili pod francuskom čizmom… Okupili su se i sklopili pakt sa đavolom. Rekli su – ‘služićemo ti ako nas oslobodiš Francuza’. Pošto su prodali dušu đavolu pre više od 200 godina, tadašnji robovi i stanovnici Haitija bacili su kletvu na sve buduće naraštaje”.

Ova skandalozna izjava „delo“ je evanđelističkog sveštenika Pata Robertsona koji, kao i mnogi „TV propovednici“ u Americi, ima svoju emisiju. Nažalost, on nije usamljeni primer. Nakon mnogih protesta urednici emisije su čak ustali u Robertsonovu odbranu. Naravno, ovom prilikom nećemo analizirati neljudske izjave raznih religioznih fanatika na zapadu, ali ova može poslužiti kao odličan uvod u analizu zbivanja koja su prethodila stravičnoj tragediji u kojoj je Haiti ponovo, nakon devedesetih godina, postao glavna tema svetskih i domaćih medija. Haiti, nažalost, više nije zaboravljeno ostrvo već je u žiži javnosti zbog razornog zemljotresa koji je sravnio sa zemljom tri četvrtine glavnog tromilionskog grada Porto Prensa.

Katastrofalni zemljotres odneo je najverovatnije više od dve stotine hiljada žrtava. Međutim, tačan broj se nikada neće utvrditi kao što je bio i slučaj sa brojem žrtava cunamija u jugoistočnoj Aziji 2004. Užas i stradanje na ulicama Porto Prensa šokirali su sve osim pomenutih sveštenika. Izveštaji govore o hiljadama leševa po ulicama a slike koje stižu sa Haitija nisu za osetljive osobe. Međunarodna pomoć stiže, ali je nedovoljna. Da stvar bude gora, isporuka je jako loše organizovana tako da pomoć ne može da stigne na vreme do onih kojima je najpotrebnija, što samo doprinosi povećanju nasilja. Ljudi u Porto Prensu su, prenose mediji izjave očevidaca, blokirali ulice leševima u znak protesta što pomoć uopšte ne stiže ili stiže sa velikim zakašnjenjem.

Hajde da se vratimo na izjavu pomenutog sveštenika. Zašto su Haićani, navodno, sklopili nekakav pakt sa đavolom zbog koga sada trpe? Najbolje je da se vratimo u istoriju ove zemlje i podsetimo se da je prošlost Haitija, nažalost, osim sadašnjice koju karakterišu vojni pučevi i prirodne katastrofe, obeležena ogromnom svetskom nepravdom prema čitavom narodu, čija se patnja nastavlja i u 21. veku.

Haiti je državica na ostrvu Hispanola, koje teritorijalno deli sa Dominikanskom Republikom. Iako je zbog klime i prirodnih lepota nazivaju biserom Kariba, stanovnici ove nesrećne države nikada nisu od toga imali bilo kakvu korist. Naravno, stanovnici Haitija, čiji su preci bili robovi 30.000 belih veleposednika, nikada nisu imali mogućnost za normalan život jer su „zapadne demokratije“ našle način da se ovom narodu osvete zbog toga što je krvavo izvojevao svoju, kakvu-takvu, slobodu.

Haiti je druga država zapadne hemisfere koja je posle SAD proglasila nezavisnost. Stanovništvo Haitija, čitaj robovi, ustalo je protiv francuske kolonijalne sile još 1791. godine. Haiti je nekada bio najbogatija francuska kolonija u ovom delu sveta koja je Francuskoj donosila prihod veći nego što je Britanija imala od svojih trinaest američkih kolonija. Pobeda robova odjeknula je svetom. I, kao što je bio slučaj sa britanskom armijom u borbi protiv Zulu plemena u Južnoj Africi, smatralo se nečuvenim to što je vojska robova predvođena jednim sinom roba po imenu Fransoa Dominik Tusen Luvertir pobedila jednu od tada najjačih armija – Napoleonovu vojsku. Haiti je proglasio nezavisnost 1804. godine, ali njegovo stanovništvo od tada zna samo za patnju.

U slučaju Haitija nije reč o osveti bogova zbog pakta sa đavolom ili kosmičke pravde koja je stigla neke divljake koji još uvek upražnjavaju vudu magiju svoje domovine, već o osveti zapadnih kolonijalnih sila. Bivši predsednik Kube Fidel Kastro naveo je u svom saopštenju, koje prenosi zvanični sajt Ambasade Kube u Beogradu, da je Ban Kimun imenovao ni manje ni više nego Bila Klintona kao specijalnog izaslanika za Haiti. Lažni altruizam bivšeg američkog predsednika nikako nije bio potreban Haitiju.

Haitiju je mnogo više od običnih izjava dobre volje potrebna konkretna pomoć. Amerikanci, osim najavljene novčane pomoći u iznosu od 100 miliona dolara, naravno šalju i marince koji će ovog puta pružiti humanitarnu pomoć, a ne invaziju poput one iz 1994. Međutim, malo je poznato da su trupe SAD svoju prvu intervenciju na Haitiju imale još daleke 1915. kada je tadašnji američki predsednik Vudro Vilson poslao ekspediciju od nekih tri stotine marinaca da oružjem sačuvaju uticaj američkih banaka u toj karipskoj zemlji. Interese američkih banaka počeo je da ugrožava nemački kapital koji je u toj zemlji bio prisutan zahvaljujući kolonistima. Kolonisti su, za razliku od Engleza, Francuza ili Španaca, umeli mnogo bolje da se uklope u lokalni milje, što je bila i posledica mešovitih brakova. Međutim, porodice nemačkih doseljenika kontrolisale su gotovo celokupno bogatstvo Haitija.

Borba za slobodu počela je kada se 1791. godine belo francusko stanovništvo zajedno sa lokalnim mulatima pobunilo protiv Francuske koja je kontrolu nad tadašnjim Santo Domingom preuzela od Španaca. Međutim, pobunjenici su poraženi ali su ustanak nastavili crni robovi kojih je na Haitiju bilo preko pola miliona. Predvodnik ustanika bio je Tusen-Luvertir, obrazovani sin roba. On je uspeo da porazi Engleze i Špance i da ukine ropstvo 1801. godine. Francuske ekspedicione snage uspele su da ga uhvate i on je preminuo u zatočeništvu 1803. Njega je nasledio Žan-Žak Desalin, general rob, koji je proglasio nezavisnost Haitija 1804. godine. Nakon toga proglasio se imperatorom Haitija. Iako je to veoma diskutabilno, Haiti je najverovatnije prva zemlja u istoriji u kojoj su se robovi zvanično oslobodili kolonijalne vlasti. Sloboda narodu Haitija nikada nije donela ništa osim patnje. Nakon pobede robova Haiti se našao u najgoroj vrsti međunarodne izolacije koja je rezultirala činjenicom da je Haiti od nekada najbogatije kolonije postao najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere.

Od 1957. do 1986. na vlasti u Haitiju bili su otac i sin Duvalijer. Oni su bili poznati po strahovladi koja je trajala sve dok Žan-Klod Duvalijer nije nasledio oca Fransoa Duvalijera. Žan-Klod Duvalijer je morao da napusti Haiti i ode u Francusku. Bivši rimokatolički sveštenik Žan-Bertrand Aristid je 1990. na izborima odneo ubedljivu pobedu ali je vojna hunta izvršila samo jedan u nizu brojnih vojnih udara i zbacila ga sa vlasti. Od tada su Amerikanci podržavali Aristida samo onoliko koliko im je bio potreban. On je sa vlasti svrgnut u vojnom puču 1991. Nakon toga usledila je intervencija SAD 1994. koja je nazvana operacijom „Održavanje demokratije“. Cilj američkih snaga bilo je navodno vraćanje Aristida na vlast. Američki general Kolin Pauel navodno je uspeo da ubedi vođe vojne hunte da se povuku sa vlasti i da bez otpora dopuste da 20.000 američkih marinaca i pripadnika specijalnih jedinica bukvalno okupira ostrvo.

Kako navodi autor G. Dunkel za sajt „Workers World“, američke trupe trebalo je da utiču i na demokratski oporavak te zemlje. Međutim, ne samo da se to nije ni dogodilo već je zemlja tada doživela ekonomski krah. Kako navodi Dunkel, američki obaveštajni oficir Lorens Rokvud otkrio je da preostali pripadnici vojne hunte muče zatvorenike u tamnicama širom ostrva. Naravno, nakon ovog otkrića kapetana su uhapsili američki marinci i izveden je na vojni sud! Širile su se glasine kako su Amerikanci podržavali vojni puč i paravojnu grupaciju po imenu FRAPH i zapravo stoje iza svega. Da haos bude veći, trupe SAD reorganizovale su se u kontingent UN i na ostrvu su ostale sve do 2000. Zanimljivo je da je Žan-Bertrand Aristid dobio izbore koji su organizovani iste godine i preuzeo je vlast u zemlji, ali je odbio nasilnu privatizaciju i prodaju zemlje stranim kompanijama. Naravno, to je bilo sasvim dovoljno da SAD okrenu leđa nekome koga su do tada podržavale. Nije iznenađujuće da su Amerikanci organizovali još jedan vojni puč. Nesrećni Aristid je ponovo zbačen i u februaru 2004. bukvalno je otet i prebačen u Ameriku. Te godine Amerikanci su na vlast doveli čoveka po imenu Žirard Latortue koji je pre toga živeo na Floridi! Iskorišćeni Aristid nalazi se trenutno u egzilu u Južnoafričkoj Republici iz koje prati novu nesreću svog naroda. Tokom 2004. godine uragan je pogodio Haiti što je još više pogoršalo stanje. Trenutno je, od izbora 2006, na vlasti Rene Preval (videli smo da pravu vlast na ostrvu zapravo predstaljaju trupe UN). Najnovija nesreća katastrofalnih razmera još više će unazaditi zemlju i oslabiti vladu predsednika Prevala koji je koliko-toliko svestan činjenice da njegovom zemljom zapravo upravljaju Amerikanci uz otvorenu podršku trupa UN, koje pod imenom MINUSTAH (Mision for the Stabilisation of Haiti) koje su na početku imale cilj da oružjem obezbede i sačuvaju vlast pomenutog Latortua. U ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, UN u službi Amerike izvršavaju njene diktate i na vlast postavljaju ili čuvaju razne marionetske režime.

Haiti je prava žrtva zapadne hegemonije i globalizma. Zemlja koja pati preko dve stotine godina i koja predstavlja pravi primer američkih igara oko ekonomskih interesa. Nažalost, čak se i priroda urotila protiv nesrećnih stanovnika Haitija koji nisu sklopili pakt sa đavolom. Njihov problem je što su se usprotivili demonu čije je ime finansijska oligarhija. Zemljotres je samo najveća tragedija u nizu nesreća u krvavoj istoriji Haitija. Od zemlje potlačenih robova koji su izvojevali slobodu do zemlje siromašnih stradalnika. Krug se zatvorio.

Na primeru Haitija možemo videti da se za dve stotine godina apsolutno ništa nije promenilo. Mogli smo očekivati da su bar metode postale suptilnije, ali hegemonija nikada i nije marila za suptilnost. Tzv. novi svetski poredak koji se rukovodi apsolutno istim eksploatatorskim principima isti je kao i pre dve stotine godina. Tačnije bi bilo reći da su osnovni principi zacrtani upravo sa začetkom kolonijalizma koji je i sada jedna od osnovnih karakteristika u međunarodnim odnosima.

Zapadni „humanitarci“ su sada iskoristili jednu planetarnu katastrofu kako bi pokazali svoje navodno milosrdno lice, osim što je Klintonovu ulogu preuzeo Barak Obama. Siromašni će uvek ostati siromašni. Čini se da je humanitarna pomoć koju na Haiti sada dopremaju vlade zapadnih zemalja ipak zakasnila. Zapadni svet koji je nekada izolovao ostrvo robova sada pokušava da na neki način umiri svoju nečistu savest, ali vreme će pokazati da ti ciljevi nikada nisu ni bili altruistički i plemeniti. Predsednik SAD Barak Obama najavio je da će mobilisati čak i rezerviste kako bi se pomoglo Haitiju. Pa ipak teško je da će novi vojni kontingent na Haitiju uspeti da obezbedi pravovremenu raspodelu pomoći jer će biti zauzet rasterivanjem „bandi“ gladnih koji pokušavaju da prežive.

Izvori:

http://www.ambasadakube.org.rs/serbian/archivo/fidel/mensaje_fidel_na_haitiju.htm

http://www.hartford-hwp.com/archives/43a/177.html

http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz-sveta/41202-za-zemljotres-na-haitiju-je-kriv-pakt-sa-avolom.html

http://www.workers.org/

http://blog.b92.net/text/5701/Haiti%20-%20zaboravljeno%20ostrvo/

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner