Uprkos činjenici da čitava priča o islamskom terorizmu nema niti, po prirodi stvari, može imati veze sa pravoslavnim Srbima i Hrvatima - katolicima, odnosno sa RS i H-B, nego jedino sa Bošnjacima – muslimanima, i kantonima sa njihovom nacionalno-vjerskom većinom, u svjetskim medijima se neprestano govori i piše o „islamskim teroristima u BiH“.

Najvažnije je ipak ono što Marten nije prećutao. U citiranim redovima sasvim eksplicitno stoji da su Vašington i Brisel od početka imali za cilj “jačanje centralnih struktura”, a ne dosljednu primjenu Dejtonskog sporazuma.

Umjesto toga, jedino rješenje koje ima ustavno uporište jeste sporazum o mehanizmu koordinacije, čiji potpisnici i donosioci su BiH, entiteti i kantoni, što onda znači da se i sve eventualne izmjene vrše opet i samo na taj način.

Istina, prema političkom sporazumu iz Banjaluke od pre tri godine, srpski političari su taj pristanak vezali za podelu civilne imovine, tražeći da sve bude regulisano zakonom, s čime su se složili vodeći bošnjački i hrvatski političari.

Srpska javnost se već saživjela i sa tom “krivicom”i oguglala na sve što je demantuje. U značajnom dijelu nacionalne elite kao da je prevladalo uvjerenje da nam je najbolje da se s tim pomirimo, da sve priznamo,svima se izvinimo i da se sa jačima ne inatimo.

Drugo, Ruska Federacija je eksplicite podržala demokratsko pravo Republike Srpske na referedum, i to u više navrata, a članica je UN, Savjeta bezbjednosti i Vijeća za implementaciju Dejtonskog sporazuma, pa valjda i međunarodne zajednice.

Osim toga, strane sudije je davno trebalo da budu zamenjene domaćim, ali su se bošnjački političari toj promeni neprestano opirali. Zato se ni sada neće ništa novo dogoditi, a naredni potezi srpskih političara pokazaće u kom pravcu će, i na koji način delovati.

Pitanje je jesu li ti postupci o formiranju srpskih autonomnih oblasti i republike legalni i u skladu s Ustavom? Jesu, ako ne prije, barem od 4. studenog 1991. Naime, toga dana u nacrtu Konvencije Lorda Carringtona uspostavljena su opća načela za pregovore o Jugoslaviji.

Zbog toga želimo da izrazimo podršku prof. dr Nenadu Kecmanoviću, ali ne zbog osjećaja kolegijalnosti ili zahvalnosti za njegov doprinos u osnivanju i izgradnji fakulteta već kao i dalje legalnom i legitimnom dekanu Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Ukoliko Zaključak 7. bude ispoštovan, i NSRS donese zakon koji reflektuje suštinu Zahtjeva 5. to bi bio protivustavan zakon po više osnova. XI posebna sjednica NSRS zapravo predstavlja direktan napad koji je Režim izvršio na Ustav zemlje i de facto prijetnju suspendovanja ustavnog poretka RS.