Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Dejton u krivom ogledalu

PDF Štampa El. pošta
Dragiša Spremo   
utorak, 10. maj 2011.

Kako je i najavljivano, na poslednjoj sednici Narodne skupštine Republike Srpske poslanici su ubedljivom većinom prihvatili predloženu odluku da se u ovom entitetu organizuje referendum na kome bi se građani izjasnili da li podržavaju nametnute zakone Visokog predstavnika u BiH, odnosno njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentu BiH. U isto vreme prihvaćena je i lista od 29 zaključaka,koju je podneo i u pisanoj formi obrazložio predsednik Srpske Milorad Dodik. Među njima i zaključak da se Narodna skupština RS ograđuje od rada Suda i Tužilaštva BiH, budući da te pravosudne institucije generišu međunacionalnu mržnju i netrepeljivost.

U zemlji u kojoj, prema njenim ustavnim dokumentima, žive tri konstitutivna i ravnopravna naroda, već i samo ta kvalifikacija da zajedničke BH pravosudne institucije generišu međunacionalnu mržnju i netrpeljivost, morala bi da bude dovoljno jak povod za urgentne i neodložne razgovore o pravosuđu u najvišim institucijama države, a pre svega u Visokom sudskom i tužilačkom veću BiH .Ovde se, međutim, niko od nadležnih i neposredno pozvanih o tome ne oglašava niti nagoveštava neki konstruktivan prilaz i rešenja koja bi Srpskoj bila prihvatljiva i vodila ka mogućem kompromisu. Ali se zato – nekritično, kao i inače - oglašavaju oni koji su najviše i doprineli pravnom i političkom košmaru u kome se našla Bosna i Hercegovina sa svoja dva entiteta. I opet ne nude objašnjenja zašto im smetaju zaključci Narodne skupštine RS sa predviđenim referendumom, zahtevajući da se od njega odustane. Zašto se ne izađe sa argumentima koji bi osporili opravdanost takvih zaključaka i poteza?

Umesto toga, uzroci i posledice postojećih nesporazuma se prećutkuju i zaobilaze. Pa onda umesto primene prava, dijaloga, pregovora i mogućih dogovora imamo krute i neobrazložene naloge, jednostrane poteze, diktat, neretko i gaženje onog što je zapisano u Ustavu BiH.

Kada se i letimično pogledaju najavljena referendumska pitanja oko kojih su potekle žestoke rasprave i osporavanja u bošnjačkom delu Federacije BiH, OHR i onima koji ih podržavaju, jasno je da Srpska želi temeljnu reformu pravosuđa u BiH, koje se nametnutim odlukama Visokog predstavnika međunarodne zajednice udaljilo i od Dejtona i od postojećeg Ustava BiH. A sve to na štetu Republike Srpske.

Izvornim dejtonskim dokumentima, zapravo, nije ni predviđeno postojanje Suda i Tužilaštva BiH, već je cjelokupno pravosuđe u okrilju entiteta. Motivi šefa kancelarije OHR da entitetima snagom svojih ovlašćenja, mimo važećeg Ustava BiH, nametne sud i tužilaštvo kao državne institucije jasno se vide po istragama koje provodi Tužilaštvo BiH i presudama koje izriče Sud BiH. U oba slučaja to se čini selektivno i pristrasno.

Pogledajmo šta o tome kažu činjenice o kojima je bilo reči na sednici Narodne skupštine RS kada je i donesena odluka o referendumu.

U Informaciji o istraživanju i procesuiranju ratnih zločina i traženju nestalih lica, koju je predsjednik Srpske dostavio Skupštini, navodi se da je Sud BiH do 2010. godine pravosnažnim i nepravosnažnim presudama osudio sva lica na ukupno 1.328 godina i šest meseci zatvora. Od toga su lica srpske nacionalnosti osuđena na ukupno 1.067 godina(!), hrvatske nacionalnosti na 137 godina i šest meseci zatvora, a lica bošnjačke nacionalnosti na ukupno 124 godine kazne zatvora.

Kada su u pitanju pravosnažne presude pred Sudom BiH, Srbi su osuđeni na 812 godina zatvora, Hrvati na 137 godina i šest meseci, a Bošnjaci na ukupno 95 godina kazne zatvora.

Po nepravosnažnim presudama Suda BiH lica srpske nacionalnosti osuđena su na 255 godina, a bošnjačke nacionalnosti na svega 29 godina zatvora.

Pred Sudom BiH podignute su 122 optužnice zbog počinjenog krivičnog dela ratnog zločina, a postupak se vodi protiv 183 lica. Od ovog broja, pravosnažno je osuđeno 69 lica, od kojih 50 Srba, 11 Hrvata i samo osam Bošnjaka.

U informaciji predsjednika RS, dostavljenoj Skupštini, navodi se da je vidljivo po osnovu podignutih optužnica Tužilaštva BiH da su, kada je u pitanju zločin nad Srbima, procesuirana lica po neposrednoj odgovornosti i za individualni zločin. A u predmetima gde je evidentno da se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu, organizovanom zločinu i komandnoj odgovornosti prijavljenih lica, za te predmete se još uvek samo sprovodi istraga, tako da još nije podignuta nijedna optužnica.

Primeri koji ovo potvrđuju su "Tuzlanska kolona", zločini mudžahedina nad pripadnicima VRS, logor "Dretelj", logor "Čelebići" i sportska dvorana "Musala" u Konjicu.

 Neefikasnost Tužilaštva BiH se ogleda i u predmetima ratnog zločina počinjenog nad pripadnicima srpskog naroda u Sarajevu: ubistvo osam vojnika JNA, zločin u Dobrovoljačkoj ulici, Centralni zatvor, logori "Viktor Bubanj", Dom "Mladen Stojanović", Otoka, Alipašino polje, Hrasnica, Pofalići, Trnovo.

U Informaciji predsjednika RS stoji da MUP RS poseduje dokaze sortirane u dosijeima žrtava za 3.299 ubijenih Srba u Sarajevu u periodu od 1992. do 1995. godine.

Ove činjenice su i glavni povod za najavljeni referendum.Za zajedničko preispitivanje treba li Bosni i Hercegovini ovakvo pravosuđe.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner