Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Dogovori u sarajevskoj magli |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 09. maj 2012. | |
Tako su, posle šest godina mukotrpnih pregovora, u Veću naroda RS propali amandmani na Ustav RS. Jedan od njih je predviđao da Banjaluka i u Ustavu RS bude zapisana kao glavni grad RS. No, SDA i SDP BiH najednom su postali nezadovoljni garancijama da će posebnim zakonom biti rešeno pitanje učešće Bošnjaka i Hrvata u lokalnim organima vlasti[1]. Strankama sa centralama u Sarajevu nije značilo ništa ni to što Savet Evrope nije imao primedbi na amandmane, pa je predsednik NS RS Igor Radojčić mogao samo ironično da primeti da “kad dođu novi uslovi Saveta Evrope ili EU - neka ih pošalju u SDA, pa neka onda oni vode procedure”.
Čak nijedan takav racionalni razlog u SDA nisu uspeli da “pronađu”, pa se učinilo da su rešili da krenu stopama Harisa Silajdžića od pre šest godina. Elem, tada je Silajdžić odbio da podrži “aprilski paket” promena Ustava BiH - koji je predviđao prenos niza nadležnosti sa RS na nivo BiH - navodeći da to za njega i ostale “bosanske patriote” nije dovoljno. Šest godina kasnije Silajdžić ima minoran uticaj, a od tada do danas nikada se bošnjačkim političarima nije pružila tako laka prilika da poentiraju kao sa “aprilskim paketom”. U SDA su, možda baš zbog toga, rešili da budu znatno čvršći pregovarači i na današnjim “sitnicama” kao što su budžet i amandmani na Ustav RS, mada, recimo, jedan od tih amandmana predviđa uspostavljanje mehanizma prenosa nadležnosti sa entiteta na nivo BiH. No, u SDA se uzdaju da taj mehanizam nekako “zamene” budućim “mehanizmom koordinacije” na nivou BiH o čemu će se koplja još dugo lomiti među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima [3]. U predstojećem procesu definisanja tog mehanizma - što je uslov za “napredak” BiH ka EU - SDA vidi poslednju veliku šansu za što snažniju centralizaciju BiH, uprkos oštrom protivljenju centralizaciji u Republici Srpskoj. Nesumnjivo je da je “jačanje državnih institucija” cilj i SDP-a BiH, a kako će se ko među bošnjačkim političarima taktički pozicionirati na tom putu - pitanje je na koje ćemo, izgleda, odgovor dobijati od jedne do druge situacije. Pa, ipak, ta vrsta bošnjačke taktičke „razjedinjenosti“ ne bi trebalo da zadaje previše brige srpskim političarima u RS ukoliko se drže proklamovanog načela da im je opstanak RS na dejtonskim temeljima BiH važniji od maglovitog članstva BiH u EU. No, ako se već (ne)voljno prihvataju tog „proevropskog“ puta BiH, srpskim političarima trebaće još puno umeća da usklade svoje želje sa mogućnostima koje im se nameću, što iz Brisela, što iz Sarajeva. Izgleda, zapravo, da - na sve maglovitijem „proevropskom“ putu BiH ka Briselu - primarni cilj srpskih političkih vođa ostaje razvejavanje sarajevske političke magle, u nadi da će tako sačuvati i slobodu opredeljenja RS. [2] “BiH bi trebalo da ubrza implementaciju presude u slučaju Sejdić - Finci ukoliko želi da uhvati voz za članstvo u EU, rekla je RTRS-u izvestilac Evropskog parlamenta za BiH Doris Pak. Ona je ponovila da niko, pa ni ona, ne može dati datum kada će BiH postati kandidat za članstvo u EU, i ocenila je da to pitanje nije na entitetu ili jednoj osobi, nego da su svi odgovorni. "Ako to želite do kraja godine nije do nas. Ako se želite pridružiti klubu ispunite uslove. To su mali uslovi sada, kasnije će ih biti više, ali mislim da je to izvodljivo ako svi budu zajedno", izjavila je Pakova za RTRS. Ona je navela da Ustav treba da bude promenjen i da bi zajednički rad na tome stvorio prostora za formiranje radnih grupa koje bi mogle da razmišljaju i o promenama u drugim sferama.(Srna, 28.4.2012.) |