Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > EU i BiH – dve “škole” pod jednim krovom
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

EU i BiH – dve “škole” pod jednim krovom

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
petak, 07. februar 2014.

Evropski parlament (EP) usvojio je 6. februara još jednu u nizu svojih rezolucija o BiH: sve one su predstavljale – a takva će sudbina biti i ove najnovije – neobavezujuće dokumente, ali, ipak, te rezolucije nagoveštavaju kakvi se sve zahtevi mogu ispostavljati predstavnicima Srba u Republici Srpskoj(RS) i Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH(FBiH) u narednom periodu na njihovom “evropskom putu”. I u ovoj, najnovijoj rezoluciji izričito se poziva na ustavne promene u BiH, dakako u pravcu “jačanja države BiH”, te na formiranje “vrhovnog suda BiH”, čemu se RS odavno protivi, ne videći za to razumne razloge. 

No, posebno je interesantno da su u ovoj rezoluciji obuvaćeni većina ili skoro svi amandmani koje su predložili hrvatski poslanici u EP. Oni tamo sede tek odnedavno, a već u prvom sedenju pokazali su veliki interes za položaj Hrvata u BiH. Njihovi amandmani predstavljaju otvorenu političku podršku zahtevima hrvatskih političara u FBiH za što većom samostalnošću Hrvata unutar tog entiteta, od garancija da Hrvati biraju svoje autentične predstavnike do ne baš tako eksplicitne “sugestije” da im se omogući i jedan kanal javnog RTV servisa BiH (BHRT) na hrvatskom[1].

Međutim, nije tu kraj onih zahteva hrvatskih poslanika u EP, koji nisu tako vidljivi u predlogu rezolucije, ali jesu u njihovim javnim nastupima. Tako, na primer, kada HDZ-ovac Davor Ivo Štir govori o potrebi “federalizacije FBiH”, on jasno kaže da bi to trebalo da bude “prvi korak koji se onda mora nastaviti na području cele BiH”, prethodno “objašnjavajući” kako, je li, “dvoentitetska podela BiH i niz različitih mehanizama iz Dejtona blokiraju jedno evropsko funkcionisanje BiH kao države”[2].

Kao polazni argument za svoj predlog Štir nudi svoju opservaciju prema kojoj svoje “rešenje” predstavlja kao kompromis između “separatističkih” i “centralističkih” tendencija u BiH. I dok težnju ka centralizmu jasno pripisuje bošnjačkim političarima, “separatizam” maglovito pripisuje srpskim političarima u RS, debelo zamagljujući činjenicu da ono što on i njemu slični smatraju srpskim separatizmom predstavlja, zapravo, istrajavanje na ustavnoj odbrani dejtonske pozicije RS. No, u izvođenju ove “škole” raspetljavanja “bosanskog čvora” leži briselska hipoteza da je Dejtonski sporazum prevaziđen i da ga treba menjati nečim/nekim drugim sporazumom, dakako pod okriljem EU. 

I dok se srpski političari, izgleda, ne uzbuđuju previše najnovijim talasom političke EU prašine, u Sarajevu se i te kako brinu zbog svakog nagoveštaja koji bi mogao da dovede u pitanje njihovu viziju “jedinstvene BiH”. Tako je u  hrvatskom predlogu “federiranja Federacije BiH”  lider SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija prepoznao isključivo težnju za “dezintegracijom BiH” , uzvraćajući da mu je ”BiH važnija od evropske i NATO perspektive”. ”Ako je dilema BiH ili perspektiva u EU, hvala lepo... Ako otvorimo proces dezintegracije BiH, onda nam džaba perspektiva EU”, uzvraća Lagumdžija, sve tvrdeći da “evropski desničari žele dalju podelu BiH”[3]. Što će, valjda, reći da su samo levičarske grupe, poput nemačkih socijaldemokrata, i liberali sa sve Jelkom Kacinom na čelu, koji traže “Dejton 2” , “vrhovni sud BiH” i niz drugih “korekcija” Dejtonskog sporazuma – jedini prijatelji Lagumdžije i drugih autora i poklonika vizije “jedinstvene BiH”.

Cela ta zavrzlama, zapravo, najviše govori o tome ko je na evropskoj “levici” i “desnici” zainteresovan više za bošnjačke, a ko za hrvatske političke ciljeve, a retoričko upiranje ka što bržoj “transformaciji” dejtonske BiH u “evropsku” predstavlja samo jedno (ne)zgodno pomagalo. Kroz tu optiku, političke vođe Srba, Bošnjaka i Hrvata se tretiraju kao manji ili veći nacionalisti koje valja držati na uzdi, jer se, je li, samo tako mogu privesti na zajedničko pojilo. A i ovi se tako ponašaju u manjoj ili većoj meri – od (ne)prilike do (ne)prilike - ne trudeći se makar da pokušaju da ponude neku realističnu korekciju briselske agende. Pa se onda Štefan File proglašava maltene mesijom, jer se trudi da sprovede nešto što je ili nesprovodivo ili veoma teško sprovodivo, poput presude “Sejdić i Finci”.

Ironično je da - umesto vođa Srba, Hrvata i Bošnjaka - Filea i ostale službenike EU baš u Briselu znaju da opomene da možda ne bi bilo loše da promene pristup. Istina, malobrojni su oni poput Geralda Knausa, predsednika briselskog tink tanka po imenu Evropska inicijativa za stabilnost (ESI), koji ističe da presuda “Sejdić i Finci” nije pitanje sistematskog kršenja međunarodnih obaveza od strane BiH.  “BiH ima manje neprovedenih slučajeva odluka Evropskog suda za ljudska prava (17 slučajeva) nego 21 država članica EU. To znači da je nivo implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava u BiH bolji nego u većini zemalja članica EU. Centralno i najkomplikovanije pitanje izbora članova Predsedništva BiH ne krši prava koja proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ono predstavlja kršenje protokola 12 Konvencije. Ovaj protokol je do sada potpisalo samo 8 od 28 zemalja članica EU”, objašnjava Knaus[4].

On, takođe, podseća i da je Kipar pre tačno deset godina postao članica EU sa ustavom koji prepoznaje samo Grke i Turke kao moguće glasače i kandidate na izborima, da se UN plan Kofija Anana zasniva na istim principima, a da ga je EU uveliko pohvalila.

Istina je i da ESI i oni koji su bliski ovoj briselskoj “školi” misle da bi bilo bolje odmah dopustiti BiH da podnese zahtev za članstvo u EU kako bi se se “transparentno i javno videlo gde su problemi, a na osnovu toga se može krenuti dalje”[5], kao što je istina da se mnogi u “zvaničnom” Briselu manje-više sablažnjavaju i pri pomisli na takav predlog. Interesantno je da i srpski član Predsedništva BiH Nebojša Radmanović ima poglede slične “školi” koju zastupa ESI i drugi slični njima. Tako, na primer, Radmanović smatra da “možda postoje snage u EU koje i neće da BiH ide napred”, a da će se “novi pristup dogoditi onda kada političari u Evropi shvate da su izgubili bitku od evropskih birokrata”[6].

Nebojša Radmanović

U međuvremenu, ceo taj politički cirkus mora da ide dalje, a ako se za koji mesec i dođe do rešenja za “Sejdić i Finci”, ubrzo će se iz Brisela vođama Srba, Hrvata i Bošnjaka odaslati nova enigma. Sve sa ciljem da se, je li, od BiH napravi takva zemlja koja će (p)ostati inspiracija mnogim briselskim enigmatičarima. Jer, ne mogu ovi u BiH rešiti toliko problema, koliko im “majstori” iz EU mogu smućkati. Sve sa Fileom na vrhu retorte.


 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner