Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Novi bosanski car u zemlji čudesa
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Novi bosanski car u zemlji čudesa

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
petak, 27. mart 2009.

Deset godina nakon što je napustio BiH u svojstvu austrijskog ambasadora, Valentinu Incku ispunila se želja da se vrati u tu, kako je sam nazvao, «čudesnu zemlju», i to kao visoki međunarodni predstavnik i specijalni predstavnik EU u BiH. Da li će Incko biti poslednji bosanski car, naoružan ovlašćenjima kakve niko drugi nema niti u jednoj drugoj evropskoj zemlji - pitanje je na koje odgovor nije lako dati: to ne zavisi ni od samog Incka, niti samo od srpskih, hrvatskih i bošnjačkih političara, već, možda ponajviše, od političkih stavova EU, SAD i Rusije.

(Ne)rešeni zadaci

Brisel, Vašington i Moskva na kraju će i formalno odlučivati da li u BiH postoji politička situacija koja omogućava da Kancelarija visokog predstavnika (OHR) bude zatvorena, odnosno transformisana u Kancelariju specijalnog predstavnika EU (EUSR). Stav predstavnika velikih sila u Upravnom odboru Saveta za primenu mira u BiH (UO PIC) biće, sasvim sigurno, odlučujući za takvu procenu, nakon što domaći političari ispune preostala dva od pet ciljeva za transformaciju međunarodnog civilnog prisustva u zemlji: postignu dogovor o podeli državne i vojne imovine.

Kako sada stvari stoje, dogovor nije tako blizu, uprkos znakovima popuštanja ključnih pregovarača, Milorada Dodika i Sulejmana Tihića. Dodik je saopštio da prihvata da se deo imovine «potrebne za rad institucija BiH» knjiži na državu BiH, pri tome naglašavajući da zajednička država, prema Dejtonskom sporazumu, ne raspolaže ni sa kakvom imovinom, već su titulari te imovine isključivo entiteti, Republika Srpska i Federacija BiH. S druge strane, Tihić je u načelu prihvatio taj «teritorijalno-funkcionalni princip», ali traži da se sva imovina najpre uknjiži na državu BiH, a zatim dogovoreni deo «preknjiži» na entitete. Srpski pravnici, međutim, odbacuju takav predlog, tvrdeći da «knjiženje, pa rasknjižavanje» imovine ne poznaje pravna praksa nigde u svetu. Čini se da oko ovog pitanja bitnih političkih razlika između Dodika i Tihića, zapravo, i nema, sve dok se ne čuju glasovi ostalih bosanskih integralista, poput Harisa Silajdžića. On i mnogi drugi u Sarajevu - pozivajući se na sopstveno uverenje da je dejtonska BiH samo i jedino «naslednica Republike BiH», a nikako zemlja stvorena na temelju Dejtonskog sporazuma i sastavljena od RS i FBiH - smatraju da samo država BiH može biti titular cele imovine u zemlji, a da institucije na svim ostalim nivoima vlasti mogu biti samo korisnici te imovine. Takvi stavovi služe za razumevanje Tihićevog stava o «knjiženju, pa preknjižavanju» imovine: vođa SDA svojim predlogom pokušava da ubedi svoje sunarodnike da se principom «prvog knjiženja» imovine na BiH i on, u suštini, zalaže za isto što i Silajdžić. Zato je, međutim, i Tihićeva ponuda neprihvatljiva bilo kome u RS. Barem za sada.

Pre negoli se krene u nove razgovore, ostalo je da se najpre izvrši popis celokupne imovine koja će se deliti, pošto je to sugerisano iz OHR-a, a učesnici se (ne)voljno složili. A kada se imovina popiše - biće to prvi veliki ispit na kojem će se naći Valentin Incko na novoj dužnosti.

Prethodni ispit - usvajanje ustavnog amandana o Brčkom - umesto Incka i Miroslava Lajčaka, rešio je Amerikanac Rafi Gregorijan, Lajčakov zamenik. Elem, iako su se vodeći srpski, hrvatski i bošnjački političari, Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović, relativno brzo dogovorili oko ovog amandmana, njihovim partijama nedostajao je popriličan broj glasova u Parlamentarnoj skupštini BiH za dvotrećinsku većinu. Usvajanje tog amandmana, tačnije, zavisilo je od volje opozicionih partija, s obzirom da je Haris Silajdžić poveo snažnu kampanju protiv amandmana, tvrdeći kako se, u suštini, njegovim prihvatanjem priznaje dejtonski Ustav BiH !? Tek posle Gregorijanovih uveravanja da se amandman o Brčkom donosi « samo da bi se omogućio pristup Brčko distrikta Ustavnom sudu BiH», i Silajdžićeva vladajuća partija i gotovo svi opozicionari, sem onih iz RS, prihvatili su prvi amandman na Ustav BiH. Srpskim opozicionim partijama zasmetalo je što se u ovom amandmanu govori o sporu «koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko distikta», odnosno deo formulacije u kojem se dopušta postojanje više entiteta u BiH, što ih je navelo na sumnju da se i ovim amandmanom uvode pretpostavke za ustavnu prekompoziciju dvoentitetske u višeentitetsku BiH.

Tokom javne rasprave čuli su se i drugi snažni argumenti protiv predloženog amandmana o Brčkom (1), no iz vodećih vladajućih partija i iz usta Rafija Gregorijana stigla su uveravanja da se ama baš ništa, sem omogućavanja pristupa Brčko distrikta Ustavnom sudu BiH, neće menjati. Tako je navedeno da taj sud ne može izmeniti status distrikta, a sam distrikt je definisan kao «jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom BiH», dok se teritorija distrikta definiše «kao teritorija u zajedničkoj svojini entiteta». U praksi je distrikt i do sada funkcionisao kao manje-više zaseban «entitet», sa javnim prihodima o kakvim ostale lokalne samouprave u BiH mogu samo da sanjaju, doduše pod supervizijom OHR-a koja je bila često mnogo snažnija nego na nivou cele BiH. Upravo okončanje mini-protektorata u Brčkom nagnao je vodeće srpske političare da ubrzaju donošenje ustavnog amandmana o distriktu Brčko: to je bio uslov da se međunarodno tutorstvo u Brčkom ukine i oblast preda potpuno na odlučivanje lokalnim političarima. Kada će se to i kako desiti ostaje da vidimo, ali se već sada može reći da se model Brčko distrikta ne može nikako ozbiljno uzimati kao primer ni za celu BiH, niti za bilo koju drugu oblast: Brčko distrikt je, prosto, bio i ostao «poseban slučaj» koji, kao takav, vuče korene iz Dejtona. Na kraju krajeva, u distrikt se već godinama sliva pozamašna svota novca od indirektnih poreza koji se ubiraju na nivou BiH, a zatim dele između države, entiteta i - Brčko distrikta.

Izazovi novog bosanskog cara

Pošto je usvojen ustavni amandman o Brčkom, Valentin Incko ima za vratom jedan problem manje. No, sva je prilika da njega čeka mnogo više problema u «čudesnoj zemlji» nego sve njegove prethodnike: dok su ovi imali u rukama neograničena carska ovlašćenja, istina koristeći ih sve ređe od Ešdauna do Lajčaka, Incku je taj diktatorski instrumentarij predat uz napomenu da se potrudi da ga se što pre reši, a da ga, u međuvremenu, može iskoristiti samo uz saglasnost svih koji su ga na carski tron doveli: Brisela, Vašingtona i Moskve. Samo tako se može objasniti ono dugo Inckovo diplomatsko putovanje između tri prestonice pre nego što je imenovan. Nikada do sada nije bilo tako uočljivo diplomatsko sporenje između tri prestonice oko imenovanja visokog predstavnika u BiH, kao u slučaju Valentina Incka, no nije tu bilo previše reči o diplomatskoj sposobnosti samog Incka, a još manje je bilo bitno što je reč o velikom poštovaocu lika i dela Alije Izetbegovića (2). «Krunisanje» Incka rezultat je kompromisa između nastojanja Vašingtona da zadrži barem status kvo u BiH, birokratskog stremljenja Brisela da BiH približi EU i nastojanja Moskve da BiH bude prepuštena na upravljanje domaćim političarima.

Dakako, svako među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima je imao «svog advokata u međunarodnoj zajednici», kako je, sasvim tačno, primetio Miroslav Lajčak na samom odlasku iz BiH. No, to nije nikakva tajna: Bošnjaci će se i dalje uzdati u pomoć Vašingtona ne bi li BiH što više prilagodili svojim potrebama, Hrvati će se njihati između Vašingtona i Brisela u nastojanju da izbegnu sudbinu nacionalne manjine u BiH, dok Srbima i dalje preostaje da od Moskve traže prvu pomoć za političku odbranu svog dejtonskog statusa.

Kako će se Valentin Incko kretati u takvom političkom ambijentu verovatno da ni on sam tačno ne zna. Kao moguće odgovore na to pitanje, Incko je ponudio nekoliko rečenica, koje bi, valjda, trebalo da dočaraju da je reč o mudrom diplomati. «Ko je svima ugodio, taj se još nije rodio», doslovce je rekao Incko, osvrćući se na očekivanja lokalnih političara (3). Upitan da li će koristiti tzv. bonska ovlašćenja - carska ovlašćenja da smenjuje izabrane funkcionere i nameće zakone po sopstvenom nahođenju - odgovorio je da «ova ovlaštenja nisu njegov prvi izbor, ali da neće oklevati da ih koristi kao poslednje sredstvo» (4). Ipak, još dan ranije je novi bosanski car «zažalio što nema ekonomskih bonskih ovlašćenja», pošto je, je li, bio «šokiran kad je čuo da BiH uvozi meso, umesto da ga izvozi» i što još mnogi prirodni resursi nisu iskorišćeni (5). No, Inckov angažman u skromnoj ekonomiji BiH moraće, sva je prilika, popričekati na rešenje političkih problema, pri čemu je novi bosanski car i sam uveren da «na praznim stomacima ne možemo graditi demokratiju». «U pripremama za moj zadatak setio sam se saveta Pabla Pikasa koji je jednom rekao: ’Ako zaista želite uraditi nešto, vi ćete naći načina. Ali, ako ne želite to uraditi, uvek ćete naći opravdanje.’ Moj cilj je pomoći i naći način, a ima toliko hitnih političkih reformi koje se moraju provesti. Fokus je sada na državnoj imovini i tranziciji OHR-a ka ojačanoj misiji EU”, poručio je Incko (6).

Ustavna i druga čudesa

Da li će se u tom procesu, pored praznih stomaka velikog broja građana BiH, na udaru naći i ono malo skromnih demokratskih normi u ovoj zemlji čudesa, pošto novi car sasvim zasedne na tron, sve sa mudrim savetnicima, dvorjanima i pokojom dvorskom ludom - moglo bi se videti već polovinom godine. Elem, izvesno je da će tada, ako ne pre, Federacija BiH stići na ivicu bankrota: uostalom, to prognoziraju i same vlasti, priznajući da iz budžeta već sada nedostaje poprilična suma novca za ogromna socijana davanja u ovom entitetu. Kada se tome doda da u FBiH već godinama na javnu potrošnju odlazi neverovatnih 65 odsto bruto društvenog proizvoda - i to, prvenstveno, zbog komplikovanog administrativnog uređenja - onda se može govoriti da je samo pitanje vremena kada će se taj sistem urušiti sam od sebe, kako bi bio zamenjen manje komplikovanim i jeftinijim. Drugim rečima, u nadolazećoj ekonomskoj krizi, sa sve više praznih stomaka, neće biti teško izazvati političku krizu u FBiH, koja će se, uz malo podsticaja sa strane, moći preliti i na susednu Republiku Srpsku, koja, ako to uopšte može kome poslužiti za utehu, prolazi bolje najpre zahvaljujući činjenici da njena centralizovana administracija troši 35 odsto bruto društvenog proizvoda.

Upravo polovinom godine UO PIC će održati novi sastanak na kome će ponovo razmatrati situaciju u BiH. Nije teško zaključiti da ni tada neće biti donesena odluka o konačnom zatvaranju OHR-a, sem ako se neko političko čudo u međuvremenu ne dogodi. No, čak i kada bi se ispunili poslednji zadati ciljevi, uvek ostaje poslednji uslov za ukidanje ogoljenog stranog tutorstva nad BiH. “ UO PIC je podsetio političke lidere i organe vlasti da pozitivna ocena situacije u BiH, koju UO PIC treba dati na osnovu potpunog poštovanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, predstavlja drugi uslov koji je PIC utvrdio za zatvaranje OHR-a. Da bi ispunili ovaj uslov, od suštinskog je značaja da bh. politički lideri, kao i institucije na svim nivoima vlasti, u potpunosti ispoštuju Opšti okvirni sporazum za mir i izbegavaju huškačke izjave i aktivnosti koje ugrožavaju Mirovni sporazum ili bi mogle voditi ka pogoršanju političke i sigurnosne situacije u BiH” - ovo je poruka sa poslednjeg sastanka UO PIC od 26. marta (7), koja, kako je široko definisana, može značiti da OHR ne mora da bude zatvoren ni do kraja ove godine. Jer, o tome šta su “huškačke izjave” i da li bi one mogle voditi, recimo, pogoršanju političkog ambijenta, odlučuje samo i jedino UO PIC.

Osim toga, još uvek je nejasno i kako bi trebalo da izgleda “ojačana misija EU” u BiH, odnosno kakva će imati ovlašćenja. Ima sugestija da se “evropskom” nasledniku poslednjeg bosanskog cara taju tzv. “inteligentna ovlašćenja”, kojima bi se služio “kreativno” u pravcu bržeg kretanja BiH ka EU. Šta bi to u lokalnoj političkoj praksi moglo da znači - niko ne zna, sem onih koji tako nešto sugerišu. No, ipak, cilj takvih sugestija izgleda prilično jasan. “Da bi se pridružila Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina će morati da prilagodi svoj ustav i to iz dva glavna razloga... Kao prvo, bh. administracija je prekomplikovana i preskupa da bi udovoljila zahtevima svojih građana i neće izdržati pod teretom neophodnim za evropske integracije. Kao drugo, nekoliko odredaba sadašnjeg ustava nije u skladu sa Konvencijom o ljudskim pravima i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, što je uslov za Evropsku uniju”, poručio je Havijer Solana, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost, uoči Inckovog “krunisanja” (8).

Ako je drugi Solanin razlog prilično jasan i ako o njemu u BiH već postoji relativno širok konsezus, prvi razlog je izrečen tako da i dalje ostane podložan različitim tumačenjima, iako iz perspektive postojećeg Ustava BiH dileme ne bi trebalo da bude: bh. administracija je prekomplikovana pošto je, prevashodno, administracija u FBiH preskupa i prekomplikovana. Naravno da to dobro znaju i Solana i mnogi drugi, uključujući i Venecijansku komisiju, ali valjda se u ovom Solaninom zamešateljstvu i krije ključ “ustavne evolucije” u BiH: najpre treba “rasklopiti” Federaciju BiH, da bi, kasnije, kroz evolutivni proces - a kako drugačije - na red došla i RS, ako se ne bude previše opirala i ne bude nudila “kreativna” rešenja.

Dakle, zahtev za ustavne promene na red dolazi iz Brisela ubrzo nakon zatvaranja OHR-a, ali vodeći političari u BiH su odlučili da tom zahtevu već sada krenu u susret. U skladu sa “Prudskim sporazumom”, 25. marta Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović doneli su odluku da pregovore o ustavnim promenama “prebace” u Parlamentarnu skupštinu BiH, a već sutradan je Dom naroda ekspresno doneo Odluku o pristupanju imenama Ustava BiH. “ Izmene Ustava BiH odnose se na usklađivanje sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, na nadležnosti države, srednjih i lokalnih nivoa vlasti, funkcionalnije institucije BiH, na teritorijalnu organizaciju BiH i srednjih nivoa vlasti, te na ostala ustavna pitanja” - navodi se u ovom dokumentu (9). Prema toj odluci, izradom ustavnih rešenja baviće se posebna parlamentarna komisija, ali, kako sada stvari stoje, podršku toj komisiji niko drugi ne želi da da, osim partija koje vode Dodik, Tihić i Čović.

Dodikova opozicija u Republici Srpskoj sasvim se distancirala od ove inicijative. Tvrdeći da je reč o koraku ka “raspakivanju” Dejtonskog sporazuma stavove su približili PDP Mladena Ivanića, SDS i malobrojni radikali na desnom polu srpske političke scene, iako su se Ivanić i ostali opozicionari prethodno bili međusobno razišli oko dva krupna pitanja. Ivanić je podržao i ustavni amandman o Brčkom i Deklaraciju o osnovama za razgovore o eventualnim promenama Ustava BiH i zaštiti interesa Republike Srpske (10), usvojenoj u Narodnoj skupštini RS istog dana kad i pomenuti amandman u Parlamentarnoj skupštini BiH. S druge strane, SDS i radikali ostali su uzdržani u oba navrata, tvrdeći da i Deklaracija i amandman o Brčkom predstavljaju korake ka ustavnim promenama, a oni smatraju da RS ne bi trebalo uopšte da ulazi u pregovore o ustavnim promenama, izuzev izmena koje se odnose na usklađivanje Ustava BiH sa nekoliko evropskih konvencija.

Ključna razlika među srpskim političkim akterima nalazi se u tome što Dodik veruje da iz pregovora o ustavnim promenama u BiH može izaći sa neokrnjenom pozicijom RS, dok svi ostali smatraju da je to sasvim nepotreban rizik za interese RS. Sličnost među ovim srpskim političkim takmacima vidljiva je u snažnom verbalnom zalaganju za opstanak RS s obe strane. No, to samo po sebi neće obezbediti sigurniju budućnost RS: šta više, teško je zaboraviti da su se srpski političari i ranije isto tako snažno zaklinjali na odbranu interesa svojih sunarodnika, ali su rezultati te odbrane bili mršaviji od datih obećanja. Istina, čini se da su okolnosti sada nešto povoljnije za bolje rezultate, ali akteri su manje - više isti: politički su preživeli manje-više se prilagođavajući trenutnim okolnostima. Samo što se u sadašnjim, povoljnijim okolnostima predstavljaju da su daleko ozbiljniji negoli pre. A to baš i nije neka snažna garancija ni za blisku budućnost RS.


Fusnote:

1. Neautorizovane verzije javnih rasprava održanih u Brčkom, Banjaluci, Mostaru, Tuzli i u Sarajevu mogu se videti na sajtu Parlamentarne skupštine BiH. U transkriptima se mogu naći svi argumenti koji su iznošeni za i protiv ponuđenog amandmana:

http://www.parlament.ba/files/user/docs/javne_rasprave/stenogram.pdf

http://www.parlament.ba/files/user/docs/20stenogram.pdf

http://www.parlament.ba/files/user/docs/javne_rasprave/transkria tenogram.pdf

http://www.parlament.ba/files/user/docs/javne_rasprave/transkripti/12.03.200.pdf

http://www.parlament.ba/files/user/docs/javne_rasprave/transkripti/17.03.2.pdf

2. http://www.alija-izbliza.ba/s/index.php?option=com_content&task=view=152

3. http://www.slobodnaevropa.org/content/inzko_lajcak/1562515.html

4. http://www.nezavisne.com/dogadjaji/vijesti/38752/Valentin-Incko-p.html

5. http://www.pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=64260

6. http://www.slobodnaevropa.org/content/inzko_lajcak/1562515.html

7. http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=43273

8. http://www.nezavisne.com/dogadjaji/intervju/38633/Havijer-Solana-

9. http://www.nezavisne.com/dogadjaji/vijesti/38736/Odlucili-da-mijenjajl

10. http://www.predsjednikrs.net/sr_l/news.php?id=315

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner