Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Podvale sa Miljacke

PDF Štampa El. pošta
Slavko Jovičić Slavuj   
petak, 23. maj 2008.

U posljednje  vrijeme iz pojedinih bošnjačkih i hrvatskih političkih krugova snažno se zagovara teza da novim ustavnim rješenjima u BiH grad Sarajevo treba da dobije poseban status. Na tom fonu su i intencije bošnjačkih političara koji se grčevito zalažu da je u BiH neophodno što prije donijeti zakon o Sarajevu kao glavnom gradu BiH, a u sklopu ustavnih promjena, administrativne granice grada Sarajeva vratiti u prijeratne okvire. Time bi se Sarajevu administrativno pripojile i opštine koje su u sastavu Republike Srpske, Trnovo, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Istočni Stari Grad i Pale. Međutim, ideja o posebnom statusu grada Sarajeva i mijenjanju dejtonskih granica za nas, srpske političare, je potpuno neprihvatljiva.

Lično se žestoko suprostavljam svim  nasrtajima na ustavnu i teritorijalnu cjelovitost Republike Srpske. Mogu slobodno reči da neće biti vraćanja u predratne granice grada Sarajeva, neće biti ni stvaranja distrikta Sarajevo i svaka takva ideja koja dolazi uglavnom od Bošnjaka, ali i Hrvata, nikada neće dobiti podršku srpskog naroda . Zato upozoravam da bi vraćanjem Sarajeva u prijeratne okvire Srbi u potpunosti izgubili svoj identitet, jer bi Bošnjaci činili   ogromnu većinu svoje populacije, a Srbi i Hrvati bi imali  manje od ukupno  deset posto svojih naroda i nikad ne bi bili u prilici da čak izaberu gradonačelnika iz ova dva naroda. Osim toga, stvaranjem distrikta bile bi narušene entitetske granice, a Srbi ne bi imali nikakva prava, jer distrikt odgovara samo onom narodu koji čini više od 51 odsto sopstvenog stanovništva.

U sadašnjoj konstelaciji nacionalnih odnosa u BiH, Bošnjaci imaju više od 90 odsto svog naroda u tzv. multietničkom Sarajevu. Šta to znači za Srbe? Znači poraznu činjenicu. Možda bi se ponovo našli neki  novi "klonirani" Srbi u liku Mirka Pejanovića i Mire Lazovića koji bi ispunjavali etničke kriterijume, ali oni ne predstavljaju srpski narod i u Srpskoj ne uživaju nikakav ugled. S toga ističem svoj lični stav da je dejtonsko rješenje najbolje za BiH i da bi prekrajanje granica zagarantovanih Dejtonsk im mirovnim sporazumom predstavljalo otvaranje Pandorine kutije. Smatram da je inicijativa Sarajevo distrikt, koju snažno posljednjih mjeseci potenciraju stranke sa hrvatskim predznakom, zakasnila najmanje 12 godina. Ona je imala i to samo djelimičnog smisla prije nego što je iz Sarajeva, tokom februara i marta 1996. godine, izašlo ili protjerano više od 150 hiljada Srba . Pogotovo se čudim što na distriktu Sarajevo insistiraju Hrvati, jer je danas 90 odsto manje Hrvata u tom gradu, nego što ih je bilo 1995. godine, na kraju rata. M išljenja sam da je inicijativa da se Sarajevo vrati u prijeratne granice nerealna, jer bi značila prekrajanje linija razgraničenja između entiteta, a ako bi se granice entiteta narušile na Sarajevu, ne bi bilo razloga da se poštuju ni na drugom mjestu, što bi dovelo u pitanje dejtonsku arhitekturu BiH. Sva ova ujdurma i halabuka bi "možda i pila vode" neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma kada su u opštinama Ilijašu, Vogošći, Trnovu , Hadžićima i Ilidži živjeli Srbi koji su te prostore napustili upravo zbog dejtonskih mapa i razdvajanja i podjele BiH na dva entiteta – Republiku Srpsku i Federaciju BiH .

Ukoliko bi se na političkoj sceni u BiH objelodanila i aktuelizovala ideja o statusnoj promjeni grada Istočnog Sarajeva, ukoliko bi došlo do spajanja pojedinih opština u gradu Istočnom Sarajevu i njihovog pripajanja federalnom Sarajevu, prema Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi čiji je potpisnik i BiH, stanovništvo grada Istočnog Sarajeva imalo bi pravo na referendum i opredjeljenje u kakvoj lokalnoj zajednici želi da živi . Treba naglasiti da u BiH još uvijek ne postoji zakon o glavnom