Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Po(r)uka Si Đinpinga

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
utorak, 15. april 2014.

(Pres, 15. 4. 2014)

Da li je globalno odzvonilo „univerzalnim vrijednostima“, kao što su demokratija, ljudska prava, zaštita manjina? A ako jeste, ko je za to kriv? Oni koji su ih navodno kršili ili oni koji su ih navodno promovisali? I gdje smo mi u toj priči?

U bujici vijesti koje nas povodom krize u Ukrajini posljednjih nedjelja zapljuskuju iz Moskve, Brisela, Vašingtona i Kijeva ostala je nezapažena izuzetno značajna izjava predsjednika Kine prilikom boravka u Evropi. U jedinom javnom istupu na Evropskom koledžu u Brižu, Si Đinping je rekao: „Eksperimentisali smo sa ustavnom monarhijom, parlamentarizmom, višestranačkim i predsjedničkim sistemom, ali se kao uspješan pokazao samo socijalizam sa kineskim obilježjima. Zbog jedinstvenih istorijskih i društvenih uslova Kina ne može da kopira tuđa iskustva ...“

Bila je to nedvosmislena poruka i Evropi, ali prije svega Americi, da Kinezi nemaju namjeru da slijede tzv. univerzalne, a zapravo zapadne vrijednosti, i da neće dozvoliti da im se spolja nameću. Kina je poslije gušenja studentskih nemira na Tijenanmenu dugo bila u političkoj defanzivi, braneći se od zapadnih kritika zbog deficita demokratije, ljudskih prava i zaštite manjina. Ali, u novije vrijeme, sa spektakularnim ekonomskim rastom baziranim na tržišnim reformama, i politički je samouvjereno izašla na međunarodnu scenu.

Si Đinping

U momentu kada su EU i SAD pritisnute višegodišnjom recesijom i podijeljene ruskom kontraofanzivom u Ukrajini, kineski lider Si je tempirao poruku koja nema samo nacionalno značenje. Nisu, naravno, sporne ni demokratija, ni ljudska prava, ni zaštita manjina ni druge univerzalne vrijednosti same po sebi, nego način na koji ih Zapad zloupotrebljava. Amerika je najprije specifično zapadne, odnosno evro-američke vrijednosti proglasila univerzalnim, a zatim ih preko kontrolisanih međunarodnih organizacija (MMF, SB, OEBS, G-8, EU, NATO, Haški sud itd.) nametnula kao globalno obavezujuće. I, napokon, od njih je napravila ideološko oružje pred kojim strepe male zemlje i nejaki narodi, koji su joj se iz ekonomskih ili političkih interesa našle na meti.  

Prvi znak opasnosti su negativni izvještaji Fridom hausa, ICG-a, Amnesti internešnela i sl. međunarodnih NVO koje finansiraju SAD, o ugroženosti univerzalnih vrijednosti u nanišanjenoj zemlji. Zatim se takva zemlja markira kao dio „osovine zla“, kao izvor terorizma, uzurpator prava manjina, leglo kriminala i korupcije, a njeni lideri izlože globalnoj medijskoj satanizaciji. Poslije toga slijede ekonomske sankcije, politička izolacija i drugi pritisci.

Za narednu fazu predviđene su „obojene revolucije“ ili vojne intervencije. A u završnici – okupacije zapadnih saveznika pod zastavom međunarodne zajednice radi efikasne implementacije univerzalnih vrijednosti. I, na samom na kraju, tu je Haški tribunal za poražene lidere kao dokaz da je sve bilo legalno i legitimno.

Poseban cinizam takve metodologije ogleda se u dvostrukim standardima. Demokratske zemlje su one koje dobiju licencu ovlašćenih zapadnih centara moći u Vašingtonu i Briselu, a ne one u kojima odlučuje narod. Ljudska prava poštuju države u kojima se zbog krađe javno odsijecaju ruke, trgovci drogom vješaju i preljubnice kamenuju na trgovima, a sekularne države su leglo islamskog fundamentalizma i terorizma. U jednim zemljama manjine imaju pravo na otcjepljenje, a u drugim je važniji suverenitet države.  

Pošto je godinama upozoravala na kršenja međunarodnog prava i spoljnopolitičku nedosljednosti jedine supersile, Putinova Rusija je počela da uzvraća milo za drago u Abhaziji i Južnoj Ostetiji, u Siriji i na Krimu, a sada je  u dijelovima Ukrajine sa ruskom i proruskom većinom u toku ruska parodija na „obojene revolucije“. Tokom minule dvije decenije, operacijama u Iraku, Libiji, Egiptu, Siriji, Ukrajini i sl., SAD su od međunarodnog promotora univerzalnih vrijednosti postale generator njihovog globalnog kompromitovanja. Ofucane i degradirane od upotrebe i zloupotrebe, sintagme „demokratija i ljudska prava“, „zaštita manjina i nacionalno samoopredjeljenje“, „državni suverenitet i međunarodni poredak“ izgubile su svaki normativni smisao, politički sadržaj i moralni naboj. Niko ih više ne shvata ozbiljno i kod svakog izazivaju samo ironičan podsmijeh.

Srbija, Srpska i Srbi su se, nažalost, našli na početku priče. Srpski položaji u Bosni bili su meta prve ofanzivne akcije odbrambenog saveza zapadnih zemalja izvan granica NATO-a u ime zaštite ugroženih muslimana, a Srbija je bombardovana kao diktatura u ime demokratije i ljudskih prava. Srbiji je oteto Kosovo u ime šiptarskog prava na samoopredjeljenje, a Srpskoj je isto pravo oduzeto u ime nepovredivosti državnog suvereniteta Bosne.

Obnovljena Rusija je zaustavila jedinu supersilu u namjeri da uspostavi globalnu imperiju, a Kina će je, kao u dogledno vrijeme najveća ne samo ekonomska svjetska sila, podstaći da napusti iluzije o „američkoj izuzetnosti“, o „planetarnoj dominaciji“, o „ulozi svjetskog policajca“, o „dotučenom bijelom medvjedu“, o „vazalnom statusu Evrope“ i o „američkom 21. vijeku“  i tako joj pomoći da vrati povjerenje starih saveznika. Istovremeno, Si Đinpingova izjava predstavlja ohrabrenje malim zemljama i narodima koje ne dijele „zapadne vrijednosti“ ili hoće da ih prihvate samo selektivno i prilagode svojim uslovima i potrebama.

Nalazimo se u vremenu uspostavljanja novog odnosa snaga na međunarodnoj sceni i zato se ne treba zaletati ni u kakve nadnacionalne kompromise, nego izdržati pri svojim nacionalnim interesima i držati se provjerenih prijatelja. Ne bi valjalo da nam se ponovo desi, kao u Srpskoj, da nam naknadno kažu da je naš parlament „dobrovoljno izglasao“ Ešdaunovo oduzimanje entitetskih nadležnosti. Ili, kao u Srbiji, da nam Eštonova kaže da smo „dobrovoljno prihvatili pregovore o normalizaciji odnosa sa Tačijem“. Možda tako i demokratija, individualna i grupna prava, suverenitet država i samoopredeljenje naroda obnove izvorno značenje i ponovo postanu autentične univerzalne vrijednosti.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner