Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Zašto su loši odnosi između Sarajeva i Beograda
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Zašto su loši odnosi između Sarajeva i Beograda

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
subota, 13. jun 2009.

U poslednjih dve godine odnosi između zvaničnog Sarajeva i Beograda poprilično su loši, a to što vlasti u Sarajevu još uvek nisu imenovale ambasadora BiH u Srbiji koje bi vlasti u Beogradu prihvatile izgleda da je još i najmanji u moru velikih problema. Tako je, primera radi, procesuiranje ratnih zločina počinjenih nad Srbima u BiH od strane Tužilaštva u Beogradu posebno zasmetalo bošnjačkim političarima u Sarajevu, dok su, s druge strane, nedavne optužbe reisa Mustafe Cerića na račun srpskih vlasti izazvale oštre reakcije zvaničnog Beograda. To, naravno, nisu i jedine sporne stvari u odnosima dve susedne zemlje.

Od Cerića do Komšića i Silajdžića

U saopštenju ministarstva vera Srbije reis Cerić proglašen je nepoželjnom osobom, nakon što je prilikom obilaska Novog Pazara, Tutina i Sjenice optužio vlasti da učestvuju u navodnom kršenju prava lokalnih muslimana. Reisa Cerića demantovali su čak i ministri na koje do sada u Sarajevu nisu imali nijednu primedbu, poput ministra za ljudska i manjinska prava Svetozara Čiplića."Potpuno je netačno da postoji u Srbiji ugrožavanje ljudskih prava, a posebno da postoji ugrožavanje ljudskih prava Bošnjaka", izjavio je Čiplić. Interesantno je da izjave reisa Cerića nije podržao čak ni bošnjački politički krug koji predvodi Rasim Ljajić, dok su Ljajićevi politički suparnici okupljeni oko Sulejmana Ugljanina osudili Cerićeve poruke, baš kao i lokalni muslimani koji ne prihvataju Muamera Zukorlića kao svog verskog poglavara.

Sem reisa Cerića, ionako narušene odnose između Sarajeva i Beograda nešto ranije je dodatno pogoršao član Predsedništva BiH Željko Komšić, iznoseći ultimativni zahtev Tužilaštvu BiH da pokrene krivični postupak protiv bivših jugoslovenskih predsednika Zorana Lilića i Dobrice Ćosića. No, veoma je teško pronaći nekog u Sarajevu ko smatra da je Komšić u ovoj stvari opasno pobrkao lončiće. Ipak, predsednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević kaže za «NR» da je Komšić na sebe uzeo ulogu koja mu ne pripada.

« Ja mislim da ne pripada političaru, posebno ne državniku, da daje naloge sudovima i tužilaštvima. Očigledno je da gospodin Komšić ima problem u razumevanju svoje uloge kao člana predsedništva i državnika i mislim da on ovim nije nikome pomogao», kaže Dizdarević.

Naš sagovornik smatra da se u poslednje vreme odnosi Sarajeva i Beograda dodatno pogoršavaju i zaoštravaju, upozoravajući da to ne donosi dobro nikome, ali ne imenuje političare koji najviše podgrevaju takvo stanje.  « Ja lično mislim da su elite odgovorne, ali kad to kažem, onda naravno ne mislim na svakog pojedinca koji učestvuje u vlasti jedne ili druge zemlje. Postoje ljudi koji, u stvari, znaju da funkcionišu i znaju da vladaju samo u okolnostima koje su konfliktne, koje su obeležene zaoštrenošću i nekakvim inspirisanjem straha od drugog, mržnje prema drugom, prezira prema drugom i mislim da je to, u biti, ključni problem. Političari u našem regionu nisu svi prihvatili vrednosti dobrosusedstva, odnose kakvi bi trebali biti među civilizovanim evropskim zemljama, već i dalje igraju na kartu međusobnih konflikata, pa je i dalje prisutan šovinizam, nacionalizam i sukobljavanja oko pitanja koja su manje ili više sporna. Vidi se da neki od političara izvuku tu neku kartu iz džepa, pre svega iz potrebe da bi se prikazali većim i boljim patriotama i većim i boljim pripadnicima svog etnosa», objašnjava Dizdarević.

Na pitanje da prokomentariše imenovanje Seada Avdića za ambasadora BiH u Srbiji, u svetlu kontroverzi koje se oko Avdića pojavljuju u vezi zločina nad vojnicima JNA u «Tuzlanskoj koloni», Dizdarević odgovara kako «lično ne veruje da je Avdić zločinac». Smatra, međutim, da je, upravo zbog tih kontroverzi, bilo uputnije izbeći imenovanje takvog kandidata. «Ako je gospodin Silajdžić njega izabrao kao kandidata za mesto u Beogradu, pretpostavljam da je računao na to da on neće dobiti agreman i da odnos sa Beogradom ostane na nivou na kom je i danas, a to znači - bez ambasadora. To je nedopustivo, nedržavnički, to nije odnos prema susedu, to nije odnos koji mi građani BiH očekujemo od svog Predsedništva. Mi nemamo ambasadora u jednoj od najbitnijih zemalja značajnih za sudbinu BiH, za budućnost BiH u okviru Evrope. Nedopustivo je da se tako stanje održava, a održava ga, u ovom konkretnom slučaju, neko ko je bošnjački član Predsedništva BiH», kaže Dizdarević.

Komentarišući Avdićevo imenovanje, sagovornik «NR» u Beogradu, predavač na Diplomatskoj akademiji pri ministarstvu spoljnih poslova Srbije dr Dragan Simić upućuje da je osnovno pravilo u diplomatiji da svaka zemlja vrlo pažljivo bira svoje predstavnike u inostranstvu. « Kad vam je stalo do dobrih odnosa, vi onda birate ličnost koja je na neki način poznata u zemlji prijema, koja uživa izvestan ugled i kojoj će, još pre no što dođe u zemlju prijema, mnoga vrata biti otvorena; to, takođe, treba da bude ličnost u koju se veruje i sa kojom se može razgovarati. Ozbiljna zemlja vodi, itekako, o tome računa. To moraju biti ličnosti nesumnjivog moralnog integriteta. To moraju da budu besprekorne ličnosti. U ovom slučaju i ja sam čuo glasine o pomenutom gospodinu, ali to još nije provereno i to je sada stvar državnih organa», kaže dr Simić, koji je i predavač međunarodnih odnosa na beogradskom Fakultetu političkih nauka.

Breme ratne prošlosti

Našsagovornik ističe, međutim, da glavni kamen spoticanja u odnosima Sarajeva i Beograda ostaje odnos prema bliskoj ratnoj prošlosti, a da Komšićeve izjave predstavljaju samo jednu manifestaciju ostrašćenosti koja prevlađuje u Sarajevu . »To je podgrevanje jedne atmosfere da se Srbija nije dovoljno izvinila. I lično sam uočio, prilikom susreta sa mojim prijateljima i kolegama iz BiH, prvenstveno iz Sarajeva, njihovu strast i potrebu da stalno sebe ističu kao žrtve. Oni to jesu bili u predhodnom građanskom ratu, ali tamo su sva tri naroda bili žrtve: svako na svoj način, ali veoma velike žrtve. Dakle, oni ističu svoju ulogu žrtve neprestano očekujući mnoga izričita izvinjenja sa srpske strane. Moj utisak je da je zvanična Srbija u proteklih nekoliko godina zaista mnogo učinila, posebno politički vrh Srbije, da se odnosi sa BiH podignu na najveći mogući nivo. Srpska strana je, ne samo kad je reč o BiH nego i kad je reč o Hrvatskoj, pokazala dobar sluh za međususedske odnose i učinila prve korake, iako takvi koraci nisu uvek imali podršku srbijanske javnosti. Ta naša dobra volja nije, međutim, dočekana na pravi način iz Sarajeva, šta više posle toga dolazi do sve «tvrđih» državnih izjava iz Sarajeva. S druge strane, i dalje ostaju nerazjašnjeni neki slučajevi iz tog građanskog rata u kojima je srpska strana imala teške gubitke, a niko se sa bošnjačke strane nije jasno odredio u odnosu na, recimo, strašne  zločine u Tuzlanskoj koloni i Dobrovoljačkoj ulici. Nažalost, ne vidim dobru volju iz Sarajeva da se krene u tom smislu. Čini mi se da se tom pogrešnom retorikom iz Sarajeva to želi gurnuti pod tepih. Ali, jednog dana će se morati progovoriti i o sudbini sarajevskih Srba, o svemu onome što se sa Srbima događalo tokom opsade Sarajeva i tokom njihovog proterivanja», kaže dr Simić.                                                                                                               

S druge strane, kada je reč o zločinima nad vojnicima JNA u Tuzlanskoj koloni i u Dobrovoljačkoj ulici, Srđan Dizdarević smatra da bi pravosudne institucije u Beogradu i Sarajevu trebalo da se dogovore o modalitetima saradnje i postupanja. « Nije logično da za jedan događaj koji se desio u Sarajevu optužicu podiže sud u Beogradu. Nije logično sa stanovišta principa, sa stanovišta prava i sa stanovišta ustaljene prakse. Kao što nije logično ni nekakvo apriorno odbacivanje bilo kakve sumnje u ono što se događalo oko Dobrovoljačke ulice. Mislim da se i taj događaj ,koji je imao takve posledice, jako zloupotrebljava. Razlog tome je da bi se, sa jedne strane, kulpabizirala BiH da ne čini ništa da bi procesuirala svoje zločince, a sa druge strane - da bi se pošto poto odbranilo sve što se radilo iz Sarajeva u godinama od 1992. do 1995. godine», smatra Dizdarević. Na pitanje zar nije Tužilaštvo BiH za ratne zločine odgovorno što predmeti poput «Tuzlane kolone» i «Dobrovoljačke» do sada nisu procesuirani, naš sarajevski sagovornik daje delimično potvrdan odgovor. « Ovde je trebalo da Sud BiH, Odeljenje za ratne zločine, deluje prema onome što im je Hag ustupio. Dakle, kritika ide na tadašnjeg tužioca Marinka Jurčevića, koji je te predmete jednostavno držao u svojoj ladici. On je, sa moje tačke gledišta, prvi odgovoran. Naravno, to ne opravdava ni ostale učesnike u ovom slučaju», odgovara Dizdarević.                                                                                             

Breme ratne prošlosti, prema mišljenju dr Dragan Simića, najjasnije se uoči u političkim raspravama u trouglu Beograd-Sarajevo-Banjaluka. Pri tome, ističe naš sagovornik, srpske vlasti nijednom svojim gestom u poslednjih nekoliko godina nisu dovele u pitanje Dejtonski sporazum. «Srbija vodi jednu uravnoteženu politiku prema BiH i prema zvaničnom Sarajevu, međunarodno pravno priznatom centru jedne takve države. Međutim, Srbija takođe, opet saglasno sa Dejtonskim sporazumom, razvija odnose sa RS, sa delom svoga naroda koji tamo živi. Ja mislim da do 'podrhtavanja' odnosa između Beograda i Sarajeva dolazi usled nekih izjava bošnjačkog člana Predsedništva BiH i stvaranjem atmosfere u Sarajevu o potrebi jednog temeljnog redefinisanja osnovnih postavki Dejtonskog sporazuma. Odnosno, usled nekakve tendencije ka unitarizovanju i centralizovanju BiH, to jest usled sklonosti ka preuzimanju nekih od funkcija koje su po Dejtonu pripale entitetitetima. Ja ne isključujem da se možda neke funkcije prenesu sa entiteta na centralni deo, ali to mora da bude dogovor sva tri naroda. To će se, međutim, dogoditi kada prestanu optužbe samo jedne strane i kada zavlada poverenje.Nema nevinih u građanskom ratu, svako svakome ovde duguje izvinjenje. Zvanična Srbija je već učinila korak u tom smeru i očekuje se da i druge strane to učine. Tako se dolazi do poverenja», zaključuje dr Simić.

Na uspostavljanje međunacionalnog poverenja u BiH, kako stvari stoje već godinama, još dugo će se čekati. Izglednije je da će pre doći do uspostavljanja nešto boljih diplomatskih odnosa između zvaničnog Sarajeva i Beograda, ali ostaje otvoreno pitanje koliko će tome doprineti imenovanje novog ambasadora BiH u Srbiji. Sead Avdić će možda dobiti agreman, iako za sada, kako saznaje «NR» iz pouzdanih diplomatskih izvora, u vladajućoj strukturi u Beogradu preovlađuje stav da o tome treba još dobro razmisliti. «Razmišlja se, zapravo, da li davanjem agremana Avdiću Beograd treba da pokaže još jedan gest dobre volje prema Sarajevu, uprkos neverici da će bošnjačke vlasti u Sarajevu uzvratiti gestom iste prirode», kaže naš diplomatski izvor.

Drugim rečima, vlasti u Beogradu od Harisa Silajdžića i Željka Komšića više ni ne očekuju ništa drugo sem neutemeljih optužbi, ali odmeravaju u kojoj bi meri situacija oko (ne)davanja agremana mogla biti iskorišćena u Sarajevu za slabljenje veza sa onim bošnjačkim političarima koje vodeći srpski političari smatraju umerenim i otvorenim za saradnju. Još preciznije: srpske diplomate i političari ispituju da li bi odbijanjem agremana Avdiću mogao biti proširen prostor Silajdžiću da među Bošnjacima još jače osporava i prokazuje svaki ozbiljniji pokušaj političke saradnje srpskih vlasti sa Sulejmanom Tihićem, jedinim bošnjačkim liderom koji je u poslednje vreme posećivao Beograd i sa kojim je, kako veruju u Beogradu, moguć kakav-takav srpsko-bošnjački kompromis.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner