Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > "Završetak posla u BiH" posle "sporazuma Srbije i Kosova" - ili ko se to nama ovde pravi blesav?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

"Završetak posla u BiH" posle "sporazuma Srbije i Kosova" - ili ko se to nama ovde pravi blesav?

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
subota, 25. maj 2019.

Nedavna sednica Saveta bezbednosti UN na kojoj je visoki predstavnik u BiH Valentin Incko podneo svoj redovni polugodišnji izveštaj o situaciji u BiH, bila je dobra prilika da se vide ogoljeni stavovi velikih sila kada je reč o budućnosti BiH. Predstavnici SAD i Velike Britanije odavno se nisu, kao na toj sednici, tako otvoreno založili za korišćenje tzv. bonskih ovlašćenja, dok je predstavnik Nemačke "prognozirao" - ako Incko ne bude koristio pomenuta ovlašćenja - ostanak OHR-a u BiH još deset godina !?

"Visoki predstavnik ostaje vrhovni tumač civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to uključuje našu podršku korišćenju bonskih ovlašćenja, ukoliko to situacija zahteva", poručio je britanski predstavnik na sednici Saveta bezbednosti UN Stiven Hiki, dok je američki predstavnik DŽonatan Koen "potvrdio da opcija korišćenja bonskih ovlašćenja ostaje legitimno pravo visokog predstavnika". "BiH ima nekoliko prilika pred sobom da ostvari svoje ciljeve i osnaži svoje veze sa evroatlantskom zajednicom, kao što je aktiviranje MAP-a za članstvo u NATO-u", dodao je Koen. Nemački predstavnik Kristof  Hojzgen rekao je Incku da "ima još deset godina da završi ono što mu je posao", takođe pominjući korišćenje bonskih ovlašćenja. 

  S druge strane, predstavnik Kine je poručio da "međunarodna zajednica mora slušati otvorenog uma stavove svih strana u BiH, te zauzeti balansiran pristup", dok je predstavnik Rusije Dmitrij Polanski istakao da su "OHR i njegova bonska ovlašćenja prepreka za demokratski razvoj zemlje". A posebnu pažnju posvetio je odnosu BiH i NATO-a. "Banjaluka je protiv članstva u NATO-u, jer ne mogu prihvatiti da granica između BiH i Srbije bude linija odvajanja. Niko ne može ignorisati tu činjenicu i svaki pokušaj približavanja Sarajeva NATO-u, suprotno Dejtonskom mirovnom sporazumu, može narušiti rad na reformskim procesima, te može voditi do destruktivnih posledica. Kontraproduktivno je vršiti pritisak na Republiku Srpsku i njene lidere. To je nešto što je rađeno", rekao je Polanski.

Korišćenje bonskih ovlašćenja - smene izabranih zvaničnika i nametanje zakona - do pre desetak godina predstavljalo je gotovo uobičajenu praksu visokih predstavnika u BiH, a najdalje u tome je otišao Pedi Ešdaun. Međutim, Incko je izbegavao da upotrebi ta ovlašćenja, jer se tome protivi Rusija, kao članica Upravnog odbora Saveta za primenu mira(UO PIC) u BiH, redovno izdvajajući svoje mišljenje u kominikeima sa sastanaka UO PIC-a u kojima su zvaničnici RS pretežno bili dežurni krivci za "zastoj" u BiH. No, u poslednje vreme, kako se pojačavaju pritisci zapadnih sila na Republiku Srpsku u pravcu približavanja BiH NATO alijansi, tako sada diplomate SAD, Velike Britanije i Nemačke otvoreno traže od Incka da koristi bonska ovlašćenja. 

Posebno je zanimljivo to što Kristof Hojzgen, dugogodišnji savetnik nemačke kancelarke Angele Merkel, praktično, "ostavlja" BiH na upravu OHR-u čitavu sledeću deceniju, dok iz Berlina u poslednjih godinu-dve dana zvanično ističu kako navodno žele što brži napredak BiH ka EU. Iznesenim stavom Hojzgen je, zapravo, demistifikovao tu "želju" Berlina kao puku blagoglagoljivost, iza koje se kriju neke drugačije želje, poput bržeg kretanja BiH ka članstvu u NATO alijansi, čemu se opire Republika Srpska. To, u kranjoj liniji, znači da bi bonskim ovlašćenjima trebalo disciplinovati srpske političare u RS da bi prestali sa tim opiranjem, a članstvo u EU - kao jedan od retkih strateških pravaca kojim su zajedno prihvatili da se kreću i srpski i bošnjački i hrvatski političari u BiH - ostalo bi i dalje tek kao šargarepa na dugom štapu.

Incku je, opet, postalo jasno da bi, zbog protivljenja Rusije, upotreba bonskih ovlašćenja  bila sasvim kontraproduktivna, a kako je i sam rekao nakon sastanka sa američkim zvaničnicima u Vašingtonu, BiH kao "nedovršeni posao" dolazi na red tek posle sporazuma Beograda i Prištine. 

„Amerikanci na svojoj agendi imaju 400 konflikata po celom svetu, od Venecuele do Severne Koreje. Što se tiče Balkana, osetio sam da postoji redosled da se do kraja napravi posao. Da se završi posao u Makedoniji. Onda da se završi posao između Srbije i Kosova. Onda bi na red došla BiH", rekao je Incko, dodajući da ima želju da " svoju misiju završi uspešno", poredeći to sa dvadesetogodišnjom "misijom" američkog izlaslanika Metjua Nimica u sporu Atine i Skoplja.

Iz te perspektive  malo je jasnije i zašto je Incko u svom izveštaju pohvalio diplomatsko ophođenje predsednika Srbije Aleksandra Vučića prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH. Drugim rečima, požurivanje Vučića da potpiše "Sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine", direktno vodi ka žurbi zapadnih sila da "završe posao" u BiH. Razlika je u tome što bi "završetak posla između Srbije i Kosova" vodio ili ka smekšavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije u odnosu na Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN ili ka teritorijalnom "razgraničenju" po Vučićevoj ideji,  dok bi "završetak posla u BiH" bio vođen zahtevima Zapada za ojačavanje teritorijalnog integriteta i suverentiteta BiH putem ka članstvu u NATO alijansi, mimo volje građana RS.

Vrhunac ironije bio bi da, ako Srpska kao deo BiH na silu bude "ugurana" u NATO alijansu, vlasti u Beogradu odmah predaju zahtev za učlanjenje Srbije u NATO pod izgovorom da ne žele NATO granicu na Drini, što je, inače, argument koji danas najčešće potežu predstavnici RS u svom protivljenju članstvu BiH u NATO

To će, svakako, biti lakše izvesti  kada se, posle "završenog posla" sa članstvom Severne Makedonije u NATO-u, potpiše "Sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine" ili postigne dogovor o "razgraničenju", odnosno podeli Kosova i Metohije po Vučićevoj ideji.  Kao posledica takvog "razgraničenja"  pojavili bi se ojačani zahtevi za  "ograničenje" RS kada je reč i o protivljenju Srpske članstvu BiH u NATO alijansi i o protivljenju bilo kakvoj vrsti centralizacije BiH u okviru "izgradnje funkcionalne BiH".

Vrhunac ironije bio bi da, ako Srpska kao deo BiH na silu bude "ugurana" u NATO alijansu, vlasti u Beogradu odmah predaju zahtev za učlanjenje Srbije u NATO pod izgovorom da ne žele NATO granicu na Drini, što je, inače, argument koji danas najčešće potežu predstavnici RS u svom protivljenju članstvu BiH u NATO-u. Ostvarenje takvog scenarija možda će biti moguće u narednih  10-20 godina: dovoljno da Srbi s obe strane Drine budu prinuđeni da "zaborave" redosled poteza svojih izabranih predstavnika u tom periodu, koji ih budu doveli do te vrste preumljavanja.  Taj proces mogao bi da uzme maha baš sad kada je Vučić, po sopstvenim rečima, "rešio" da se "pravi blesav", jer nije izvesno da će stati samo na tim svojim rečima.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner