Ekonomska politika

Prvi na začelju

PDF Štampa El. pošta
Pavle Popović   
utorak, 15. april 2014.

Srbija je na začelju liste zemalja u pogledu razvijenosti privrede ili izgradnje društva socijalne pravde. Druga je slika ako se posmatra odliv kapitala koji je stečen raznim poslovnim mahinacijama.

Prema izveštaju Global Financial Integrity, koji se odnosi na period 2002–2012, mala Srbija sa privredom u teškoćama nalazi se na 15. mestu svetske liste zemalja po odlivu kapitala. Tokom prethodnih 10 godina je putem zvanično registrovanih, a "podešenih“ poslovnih transakcija iz Srbije izvučeno neverovatnih 35,8 milijardi evra, odnosno 3,6 milijardi evra prosečno godišnje, ili preko 10 posto bruto društvenog proizvoda.

Srbija beleži i „uspeh“. Prva je u svetu u kategoriji odliva sredstava u odnosu na broj stanovnika. Godišnje po svakom građaninu ove zemlje – od tek rođenog deteta do najstarijeg stanovnika ‚‚ispari“ 470 evra. Tako nešto se ne dešava u drugim zemljama, čak ni u onim poznatim po tajkunizaciji, odnosno brzom i neprimerenom bogaćenju pojedinaca. Podsetimo se da su u ovom periodu država i privreda uzele kredit u istom iznosu – 35,6 milijardi evra, dok su strane investicije bile znatno niže – 19,5 milijardi evra.

Veliki odliv kapitala, stečen u sivoj i crnoj zoni poslovanja, samo je deo pljačke ogromnih razmera. Navode se veliki gubici privrede. Koliko je ovome doprineo nelegalan odliv kapitala? Gube se poreski prihodi, a država je primorana da manjak budžetskih prihoda dopunjava skupim zajmovima, povećanjem poreza na dodatu vrednost i uvođenjem oštrih mera štednje.

Neometano pranje "prljavih“ para i prevođenje "mutnih poslova“ u legalne tokove, sa uspešnim brisanjem tragova, podstiče širenje crne i sive ekonomije, ne u malim već u najvećim firmama. Dalje posledice su stagnacija legalne privrede i alarmantan porast broja nezaposlenih i siromašnih. Raslojavanje stanovništva po bogatstvu i društvenom položaju sve je veće. Na vrhu piramide je mali broj ljudi sa prihodima koji se brzo povećavaju, najvećim delom na osnovu poslovnih mahinacija. Oni su inspiratori i akteri operacija prebacivanja kapitala preko granice, ali i mešetari sudbine svih građana Srbije.

Sprovedenim načinom privatizacije obezbeđeno je plodno tle za razne poslovne mahinacije i korupciju, a punom liberalizacijom kretanja kapitala transfer nezakonitih zarada iz zemlje. Približno dve trećine privatizovanih firmi je bankrotiralo ili je pred bankrotstvom! Mnoge su bile plen domaćih i stranih investitora – predatora, specijalizovanih za privatizacije. Akvizicije od strane nazovi-investitora bile su podvrgnute operacijama isisavanja kapitala uz asistenciju povezanih firmi, registrovanih u poreskim rajevima. Zaduživanje, nabavke po naduvanim cenama, lažirane konsultantske usluge i druge poslovne operacije padaju na teret privatizovanih firmi, a prilivi se usmeravaju u ofšor kompanije. Od privatizovane firme ostaje samo ljuštura velike obaveze prema bankama i drugim poveriocima, neplaćeni porezi i doprinosi, radnici bez plata.

Privatizacija je omogućavala pranje novca bosovima dilera droge. Kod brze privatizacije nema provere porekla novca niti boniteta učesnika! Ko je mario kakve je boje mačka, bela ili crna, neka samo lovi miševe. Ni autohtonim velikim privatnim firmama nije strano mešetarenje sa povezanim ofšor ćerkama, posebno kada se radi o uvozu i dopingovanim fakturama.

Korišćenje poreskih rajeva nije služilo prvobitnoj nameni – optimizaciji poreskih izdataka u legalnim okvirima, već za legalizaciju prljavih poslova i isisavanje kapitala.

Nekritično prihvatanje neoliberalnog pristupa reformama – ishitreno razaranje starog, a nedosledna i spora izgradnja novog sistema, proširili su prostor za privredni kriminal i ubrzani odliv kapitala. Izgradnja institucija i zakonske regulative je zaostajala za kriminalnim delima. Na scenu je stupio razobručeni kapitalizam u najsurovijem obliku.

Neadekvatni zakonski okviri, slabe institucije i ‚‚gledanje kroz prste“ povlašćenim kršiocima zakonskih odredbi doveli su do krajnje distorzije tržišta. Veliki igrači su dobili ono što im je liberalna dogma obećala – punu slobodu delovanja u odnosu na ostale učesnike u tržišnoj utakmici. Masovan odliv kapitala nije izuzetak kada država toleriše neplaćanje poreza i doprinosa, neispunjavanje ugovornih obaveza ili širenje sive ekonomije.

Pored Agencije za privatizaciju, pokrovitelja pljačkaške privatizacije, koja druga državna institucija je činjenjem ili nečinjenjem doprinela tako masovnom odlivu kapitala? Narodna banka, Poreska uprava? Da li je neka od brojnih revizorskih kuća ukazala na poslovne malverzacije svojih klijenata? Koja je uloga komercijalnih banaka u transferima kapitala – uobičajena usluga ili svesno saučesništvo? Nedavno je najveća banka u SAD kažnjena što nije sprečila prevarantsku šemu ulaganja!

Ukoliko se ne smanji privredni kriminal i odliv kapitala – životnog soka privrede, ni veliki projekti kao što su Beograd na vodi, izgradnja gasovoda, putne i železničke mreže ili unapređenje poljoprivredne proizvodnje navodnjavanjem, neće dati željene efekte – obnovu posrnule privrede. Da li će se najavljene reforme svesti na formu bez suštinskog sadržaja? Moraju se preispitati neki aspekti neoliberalnog pristupa uređenja tržišnih odnosa!