Istina i pomirenje na ex-YU prostorima

Hvala Hrvatskoj na tužbi

PDF Štampa El. pošta
Milan Dinić   
sreda, 03. decembar 2008.

Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu da se proglasi nadležnim u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid izazvala je ogorčenje u Srbiji i slavlje u Hrvatskoj.1

Međutim, da li jedino (ili čak uopšte?!) Hrvatska ima razloga za slavlje? Srbija je odmah nakon odluke suda priložila protivtužbu. Po mišljenju određenih analitičara i pravnika, prihvatanje tužbe i kontratužba koja je usledila jeste dobra prilika da Srbija konačno utvrdi šta su to njeni nacionalni interesi i kako da ih sprovede.

Ovakvo gledište preovladalo je na skupu koji je organizovan u petak, 28. novembra, u prostorijama Srpske liberalne stranke (SLS), koje se nalaze na Studentskom trgu (odmah pored ulaza u Beogradsku filharmoniju) u zgradi u kojoj je nekada bilo austro-ugarsko poslanstvo iz koga je poslat čuveni telegram o objavi rata tadašnjoj Kraljevini Srbiji.

Učešće u skupu uzeli su predstavnici Srba iz Hrvatske, među kojima i Milojko Budimir i Savo Štrbac; profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Dragoljub Kavran; član Nove Srbije i bivši narodni poslanik, Dragoljub Kojčić, analitičar Đorđe Vukadinović i drugi. Na skupu je i govorio Oleg Dziza, savetnik u ruskoj ambasadi, koji je izneo viđenja Rusije po pitanju tužbe i podrške koju Srbija od Rusije ima. Skupu nije prisustvovao ni jedan predstavnik ministarstava Vlade Srbije iako su bili pozvani.

Među prvima je govorio Savo Štrbac, predsednik dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" koji prikuplja podatke o Srbima na području Hrvatske nakon rata. On je ukazao na to da je Hrvatska bila spremna da sa Srbijom načini nagodbu: - Hrvati su bili spremni na nagodbu ukoliko im se uvaže osnovni zahtevi. Međutim, njihov osnovni zahtev je da se prizna genocid. Cifra od oko četrdeset milijardi dolara za naknadu koja se pominje u javnosti a ne stoji u memorandumu tužbe koji sam ja video i ne znam odakle stižu ti podaci.

Štrbac je izneo i još jedan podatak, koji u široj javnosti nije bio poznat: - U prvoj varijanti tužbe oni su hteli da tuže Srbiju za dupli genocid. Za genocid i nad Hrvatima i nad Srbima. U obrazloženju tužbe za genocid nad Srbima, stajalo je da je Miloševićev režim zajedno sa krajiškim vlastima planski izveo Srbe sa područja Krajne. Međutim, neki ljudi, pre svega Šimonović koji je njihov glavni čovek za tužbu i sadašnji ministar pravde, su pažljivo promislili i odustali su od ove tačke. Postojala je opsnost da, ukoliko sud odbije ovaj zahtev i ne prihvati da je Srbija odgovorna za genocid nad Srbima u Krajni, onda bi neko drugi morao za to da bude odgovoran, a to može biti samo Hrvatska... Hrvatska je ovom svojom tužbom probudila uspavanu Srbiju i oživela njenu svest da mora da brani svoj nacionalni ponos.

Skupu je prisustvovao i Oleg Dziza, savetnik u ruskoj ambasadi u Beogradu koji je izneo viđenja iz ruskog ugla: - Kako sada stvari stoje, pravo čoveka da se brani i pravo tužioca da tuži je relativno. Sada vlada neki novi pristup, boljševički pristup. Na svaku vašu molbu gledaće se hiljadu puta strožije nego na suprotnu stranu. Ja ne verujem u nepristrasnost ovog suda. Ovaj pristup podrazumeva da se pobednicima ne može suditi, kao što je to bilo u Rimu. U Hladnom ratu je pobedila jedna strana i ona misli da je sada svuda glavna. Ti nisi u pravu ukoliko si deo strane koja je poražena.  Neke pretnje koje nama sada stižu mi jasno odbacujemo i kažemo da nas ne interesuju... Međutim, za odbranu stavova, nisu dovoljne samo reči već i čvrsta dela. Ne vidim kod vas političku snagu koja bi zastupala vaše pravo u pravom smislu. Problem je što sada nema šanse da postoji pravi sud. Nažalost, tako je. U ovoj situaciji, trebalo bi da pronađete pravog saveznika u svetu... Prošlo je vreme bratstva i jedinstva i vreme Društva naroda...

Dragoljub Kojčić, član Nove Srbije, je tužbu i držanje Hrvatske okarakterisao kao "hladni rat do istrebljenja": - Da bi se razumeli događaji danas, ne smeju se zaboraviti događanja iz prošlosti. Srbi nikada nisu bili remetilački faktor na teritoriji današnje Hrvatske. Srbi su Hrvatima smetali samo zato što su Srbi... Mi moramo da budemo svesni da se ovde obraćamo i našoj ali i svetskoj javnosti. Odnos naše države prema ovom procesu treba da pokaže stvarni karakter nacionalne odgovornosti ove vlasti i svake druge koja će posle nje doći.

Po mišljenju profesora dr Dragoljuba Kavrana sa Pravnog fakulteta u Beogradu, motivaciju za hrvatsku tužbu treba tražiti i u unutrašnjim prilikama u Hrvatskoj: - Motivacija za hrvatsku tužbu su njihove unutrašnje političke prilike jer im treba spoljni neprijatelj kao dežurni krivac protiv koga bi se ujedinili.

Profesor Kavran je naglasio da je ovo velika šansa da se Srbija sama organizuje: - Mi sve vreme znamo da smo u pravu, ali se ne borimo za javno mnjenje. Pogledatje samo koliko su drugi uložili i ulažu u lobiranje, a mi tek ponešto... Pasivnost nije dobra, ali i naša strana ima rupa. Naš problem je destrukcija nas iznutra... Potrebno je da se intelektualni potencijal organizuje i da se sve radi sistematski. Nesmemo zatrpati sud sa previše podataka, već glavni podaci trebaju da budu kratki i sažeti. Sve mora da se radi sistematski uz uvažavanje svetske osetljivosti... Ovo je velika prilika da se otreznimo i rehabilitujemo. Ali ako se sada "upalimo" i to nas drži neko vreme, a onda opet splasnemo u rasprave i svađe, onda nikakav pomak nismo napravili...

Politički analitičar Đorđe Vukadinović smatra da je hrvatska tužba šansa za Srbiju da se konstituše kao "normalna, demokratska i nacionalna država". - Srbija je poslednjih desetak godina više kvazi država nego što je to bila NDH 1941. Srbija je država koja nije u stanju, ne da sprovodi, već ni da vodi računa o sovjim nacionalnim interesima!? Država i njena elita - kulturna, medijska, i ona koja se predstavlja kao intelektualna - bojim se nije u stanju ni da osvesti društvo. Srbija ima spoljašnja obeležja države, ali joj nedostaje nešto što je po relevantnoj političkoj filozofiji i teoriji takođe obeležje države - jedinstvo volje, konsenzus i briga o sopstvenim interesima ... Izjave naših političara povodom hrvatske tužbe, premda jednim delom verovatno i politički motivisane, mislim da su ipak korisne i dobre jer vi takve izjave niste mogli čuti godinama nakon petog oktobra. Mislim da se u Srbiji konačno razvija svest o tome da smo dotakli dno u smislu samoponižavanja i samopotiranja sopstvenih, legitimnih nacionalnih državnih interesa... Doduše, plašim se da nam se ponovo ne desi da se po ovom pitanju tužbe "zapalimo" pa da brzo "izgorimo", što je naš veliki karakterni problem. Nama fali upornost i kontinuitet u sprovođenju neke ideje. Kod nas redovno kad se promeni vlast dođe do promene politike u svemu, pa i u stvarima koje se tako ne smeju menjati. Da ne kažemo da čak i jedna administracija po dva-tri puta promeni geopolitičku orijentaciju zemlje... To je radio i Milošević, ali i sve tri vlade posle petog oktobra. Zato je poželjno održati nivo povišene temperature oko ovog pitanja u javnom mnjenju, jer bez toga neće biti uspeha. Važno je da se utiče na medije i javnost i one koji odlučuju da se nešto pokrene. Sama činjenica da je ovom skupu prisustvovao predstavnik ruske ambasade, a da nije bilo niti jednog predstavnika naših institucija, bojim se, dosta govori o tome kakav bi mogao biti odnos naše vlasti prema tome.

Na skupu je zaključeno da je nužno ojačati svest u društvu o važnosti stvaranja jasne nacionalne politike i njenog sprovođenja. Hrvatska tužba se vidi kao dobar povod za organizaciju na širem planu i uključivanje javnosti. Jedna od ideja jeste i da se osnuje Savet čiji bi članovi bili svi oni koji su upućeni i koji mogu da pomognu u sporu sa Hrvatskom.

 

Okrugli sto u Srpskoj liberalnoj stranci povodom tužbe Hrvatske i kontratužbe Srbije [^]
 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner